Kada vas vinogradar pozove u vinograd, onda se takav poziv ne odbija. Portal Tomislavcity posjetio je vinograde KNEBU u Eminovu Selu gdje je započela berba grožđa, a naš vodič kroz ove reprezentativne vinograde, koji imaju i svoje zanimljive nazive, bio je vlasnik vinograda gospodin Ivica Dilber. Upoznao nas je o povijesti ovih tomislavgradskih vinograda kao i s nemalim i zanimljivim planovima koji se do 2025. godine očekuju na jednome od najviših vinograda, na nadmorskoj visini od 900 do 960 m n/v.
Kako ide današnja berba i kada su zapravo podignuti privi nasadi ovoga vinograda?
– Prvi je dan berbe, obrali smo dobar dio Chardonnayja. Malo je blatno zbog kiše koja je padala dan ranije. Berba će trajati 4 do 5 dana – dok oberemo svih 25 tisuća trsova koji su došli na rod. Očekujemo od 22 do 23 tisuće litara vina.
Prvi nasadi su nastali 2015. i više kao hobi, a onda smo 2017. odlučili to širiti. Sada imamo oko 30 ha zemlje koja će biti zasađena vinovom lozom, posađeno je 15 ha vinograda, od kojih je jedna dio na rodu. Svake godine sadimo nove količine i iz godine u godinu prinosi se povećavaju.
Ovo nije Vaša primarna djelatnost, ali je vinogradarstvo Vaša velika ljubav. Što ju je probudilo?
– Volim vina, kušam ih i pijem cijeli život s prijateljima. Kada sam upoznao Marka Bakovića Kosalja, pionira duvanjskoga vinogradarstva i kad sam kušao njegova vina, onda sam i ja krenuo u tu priču koju je on inicirao. S povećanjem količine vina to smo poslije profesionalizirali, a onda je u našu ekipu došao enolog Josip Martinović iz Širokoga Brijega – jedan krasan čovjek i veliki stručnjak iz ovoga područja. On od početka do danas prati radove i zaštitu u našim vinogradima, ali i preradu i proizvodnju, tj. stvaranje vina KNEBU.
Uz enologa Martinovića, tko su još ljudi koji su angažirani oko vinograda?
– Uz Josipa, imamo 4 stalno zaposlena momka koji su kod nas u vinogradu i u prodaji. Pored njih imamo 20-ak zaposlenih, uglavnom žena koje rade sezonske poslove. Uz berbu one rade i sve potrebne poslove koji se ne obavljaju strojno.
Podsjetimo, koje su sve sorte grožđa u Vašim nasadima?
– Chardonnay je primarna sorta, imamo pola ukupnih površina pod Charodannayom. Nakon njega tu su Sauvignon Blanc, Traminac i Pinot crni.
Jeste li zadovoljni ovogodišnjim prinosom i kvalitetom grožđa?
– S obzirom da je godina bila jako zahtjevna svugdje a tako i kod nas, iako smo malo u prednosti zbog naše visine i stalnoga vjetra koji tu puše, u odnosu na ostala područja mi smo privilegiraniji. Očekujemo oko 32 tone grožđa, a ono je izvrsne kvalitete. Sve sorte su odlične, tako da će vino biti kao i prethodne dvije godine otkako smo krenuli s proizvodnjom većih količina, zadovoljno će naš sugovornik.
Primjećujemo vinogradarev čest pogled k nebu, a od gore dolazi i blagoslov na njegove vinograde. No, tu je i “krilata prijetnja”, ali su Ivica i njegova ekipa našli odgovor za nju.
Čvorci? Izgleda da svako malo vrebaju na slasne bobice?
– Čvorci su najraširenija i i najinvazivnija ptičja vrsta. Oni naprave najviše štete općenito na usjevima pa i u vinogradima. Kod nas je problem što u ovome periodu, kad je grožđe zrelo, a to je kraj 10. mjeseca, u polju više nema ničega – sva žita su ovršena i onda se čvorci sjate u naš vinograd. I da nemamo zaštitne mreže oni bi sve pojeli. Mreže su jedino rješenje. Isprobali smo prije sve moguće: sokolove, topove, razne ideje, ali bez mreža ovdje se nije moguće baviti vinogradarstvom.
Primijetila sam prskalice na trsovima, ali i senzore, čemu oni služe?
– To je još jedna zanimljivost našega područja. Većina vinogradara ima problema s proljetnim mrazom. To su mrazovi koji oštećuju pupove kad loza krene s rastom. Kod nas to nije problem jer vegetativna sezona kreće kasnije kad mrazovi prođu. Međutim, nama je problem jesenski mraz. Nama grožđe sazrijeva krajem 10. mjeseca, a mrazovi se na ovoj visini pojavljuju krajem 9. mjeseca. Ove godine, hvala Bogu, mraza nije bilo, za razliku od prošle i pretprošle godine kada smo imali barem jednu noć s minus 2 stupnja. Tada nam smrzne list, grožđe još nije zrelo, prestaje fotosinteza i od cjelogodišnjega rada tada ne bude ništa. Prošle godine smo morali paliti vatre i uspjeli smo to nekako spriječiti, ali to je primitivna i nekontrolirana metoda. Onda sam se odlučio pozabaviti tim problemom. Našao sam jedan izraelski sistem, a upravo su Izraelci specijalizirani za navodnjavanje općenito – osmislili su sistem zaštite biljke (loze) vodom. Kada voda pada na list i smrzava se, ona oslobađa jednu količinu energije i ta voda stvara tanku ledenu opnu na listu. Međutim, svaka nova voda koja dolazi na list putem tih mlaznica smrzava se i stvara dodatni štit na listu. Biljku je na takav način moguće štiti čak do -6 stupnjeva Celzija.
Ovo su tzv. pametni vinogradi i zahvaljujući senzorima možemo u svakome trenutku dobiti informacije o temperaturi, vlažnosti, tlaku i još nekim parametrima koji nas zanimaju o našim vinogradima, upoznaje nas vinogradar.
Baviti se uzgojem vinove loze u ovakvim uvjetima je vrlo zahtjevno i izazovno.
– Je. Izazov je veliki i vinogradarstvo je vrlo skup posao. Mi smo zato ovdje osuđeni raditi dobra vina. Ne možemo raditi jeftina, masovna konfekcijska vina. Moguće je, ali bila bi skupa. Međutim, gdjegod ima dramatike ima i druge strane. Ti dramatični uvjeti daju najbolje grožđe. Imamo grožđe koje je toliko dobro zbog tih hladnih noći koje imamo, stvaranja terpenske reakcije i visoke koncentracije ekstrakta. Stoga vina koje dobivamo možemo zahvaliti isključivo, pored tehnologije, grožđu.
Nakon obavljene berbe grozdovi iz ovih tomislavgradskih vinograda putuju u privremeni prostor koji se nalazi uz tomislavgradsku obilaznicu površine od oko 200 kvadrata. Tako će biti i iduće sezone, a vlasnik, ako Bog da, taj dio posla obavljat će do 2025. godine a potom u novome objektu koji se gradi u okviru vinograda KNEBU. Tamo su već u tijeku veliki poslovi.
– Radi se vinarija ukupne površine od 3000 kvadratnih metara. Sastojat će se od velikoga podruma koji je ukopan u zemlju površine od oko tisuću kvadrata. To je jako visoki i veliki podrum od 6 metara koji će služiti za odležavanje bačava.
Do toga podruma vodi jedan tunel koji je s usjekom dugačak 160 m. U tunelu će također biti bačve, kad bude dovoljna količina vina. Na katu iznad bit će izgrađen vrlo moderan arhitektonski i urbanistički projekt uklopljen u zelenilo i cijeli pejzaž, a krov će biti kosi i travnati. U okviru objekta za preradu vina planirano je izgraditi i veliki lounge od 200 kvadrata za kušanje i prodaju vina.
Ovdašnji ljudi, ali i prolaznici kroz naš grad, zadivljeni su ovim vinogradima. Domaće ljude, naravno, veseli činjenica da u našemu kraju imamo proizvodnju vina. Mnogi bi htjeli doći razgledati vinograd. Je li to moguće?
– Meni je drago da ljudi dođu. Vinograd je otvoren, nema ograda i žica i želim da obilaze vinograde. Ukupan projekt je zamišljen da tih 5-6 vinograda koji su u krugu od 500 m budu povezani malim cestama. Posjetitelji će ubuduće moći voziti se kroz sve vinograde i doživjeti ovo cijelo naše vinogradarsko područje.
Poveznica vinogradarstva i turizma
– Vino samo po sebi nije proizvod koji se pije. Ljudi vino doživljavaju puno emotivnije, a jedan od razloga je i njegova povezanost s našom kršćanskom religijom. Doživljavamo ga s jako puno emocije, a s druge strane ljudi vole posjećivati vinarije. Vole znati gdje se nešto proizvodi i kako nešto nastaje. To je u danas u svijetu raširen vid turizma. Ljudi obilaze vinograde, kušaju vina, uče o proizvodnji vina i o samome vinu. Tako ćemo raditi i ovdje.
Jesu li vina KNEBU već na vinogradarskoj krati?
– Jesu od ovoga ljeta i to iznenađujuće brzo s obzirom da smo tek 4-5 mjeseci na tržištu. Šest etiketa je u prodaji u Tomislavgradu, u nekoliko hercegovačkih restorana i odnedavo u Zagrebu – u našem Knebu Wine Stor koji vode moja kćer i zet i oni kreću sada s promocijom po sajmovima.
Obiteljski posao?
– Kćer i zet su uključeni u vinski posao, a sin je ostao u primarnome poslu s keramikom u našem Credo centru.
Zanimljivi su mi nazivi vaših vinograda, a raduje i činjenica da širite nasade.
– Imao sam u Eminovu Selu samo jednu njivu od 4 tisuće kvadrata, a sve ovo do 30 ha sam kupio i to 90 posto od privatnih osoba koje su mi na sreću htjeli prodati zemlju koja desetljećima nije obrađivana. Ljudi teško prodaju zemlju. Vinograde sam počastio imenima ranijih vlasnika zemljišta pa nose nazive: Vinko, Stipa, Marinko, Ćićko, Vlatko, itd.
Da, vinograde povećavamo. Trenutno imamo 50 tisuća posađenih trsova, dogodine se sadi novi 20 tisuća i za to su zemlja i stupovi već spremni, a preko godine namjeravamo zasaditi još novih 20 tisuća trsova. Za dvije godine će biti 90 tisuća, plan je zasaditi 100 tisuća trsova.
Kakva je posjećenost u Vašim podrumima i kušaonicama?
– U Tomislavgradu, u sklopu vinarije ima mala privremena kušaonica i imali smo vrlo visoku posjećenost tijekom cijeloga ljeta ali i sada. Naravno, u Zagrebu je to na većoj razini, i to je „produžena ruka“ ove vinarije. Taj prostor je sređen i dizajniran na visokoj razini i u njemu se kušaju i prodaju samo KNEBU vina koja se mogu i kupiti rashlađena. Naše tržite je za sada BiH i Hrvatska a s Hrvatskom i EU. Uskoro nam počinje raditi naš web shop u Zagrebu tako da ćemo prodajom pokriti skoro cijelu EU.
Jesu li Vaša vina sudjelovala na nekim od vinogradarskih sajmova?
– Prije dva dana bio je jedan značajan sajam u Sarajevu – Sarajevo Wine Weekend festival koji je bio jako posjećen. Tu smo prvi put javno prezentirali naša vina. Koliko smo mogli zaključiti od kušača, ljudi su vrlo iznenađeni i zadovoljni kvalitetom vina i posebnošću koju imamo. Prije dva dana smo bili u Sloveniji na sajmu crnoga Pinota, za mjesec dana očekuje nas sajam u zagrebačkoj Esplanadi a i drugi sajmovi nas zasigurno očekuju idućih mjeseci.
Radno je ovih dana ne samo u vinogradu već i u vinariji ovoga vinogradara koja se nalazi uz tomislavgradsku obilaznicu. Tu smo zatekli radišnu ekipu na čelu s enologom Josipom Martinovićem koji nas upoznaje da je obrano grožđe brzo dopremljeno na preradu.
– Kod nas je i radno i veselo. Imamo jako dobro grožđe, a dečki su radili marljivo tijekom cijele godine. Danas beremo Charodnnay i Traminac. Pratimo vremensku prognozu, sutra nastavljamo sa Chardonnayom, a nakon toga slijedi berba Sauvignona i Pinota.
Što se tiče cijele situacije, godina nije bila dobra za vinogradare ni u BiH, Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji. Bila je iznimno teška jer je u vrijeme cvatnje vinove loze bilo štete do 80 posto. Neki vinogradi, kao npr. u Hrvatskoj stradali su 100 posto. Što se tiče Tomislavgrada, ne da nismo imali nikakve štete, već smo imali i bolje rezultate u odnosu na prošlu godinu i u smislu kvalitete i kvantitete. Iznimno smo zadovoljni s prosječnim prinosom, šećerima, ukupnim ph i kiselinama. Kritični period koji je bio u Hercegovini ovdje je kasnio pa smo vrlo zadovoljni obavljenim poslom i ostvarenim rezultatima, potvrđuje enolog Martinović, spremno nam objašnjavajući postupak prerade nakon čega slijedi tzv. „školovanje vina“. Bijela vina će u podrumu odležati do godinu i pol, a crvena od godinu i pol do dvije godine.
Zdravi plodovi koje je blagoslovilo duvanjsko nebo, grijalo naše sunce i hladili naši vjetrovi, zaslužuju odmor do kapljice. I do čaše u rukama – najprije onih koji su ih u vino pretvorili, a onda i na svim našim malim i velikim gozbama.
Fotografije pogledajte OVDJE
Z.S./Tomislavcity
Kako ide današnja berba i kada su zapravo podignuti privi nasadi ovoga vinograda?
– Prvi je dan berbe, obrali smo dobar dio Chardonnayja. Malo je blatno zbog kiše koja je padala dan ranije. Berba će trajati 4 do 5 dana – dok oberemo svih 25 tisuća trsova koji su došli na rod. Očekujemo od 22 do 23 tisuće litara vina.
Prvi nasadi su nastali 2015. i više kao hobi, a onda smo 2017. odlučili to širiti. Sada imamo oko 30 ha zemlje koja će biti zasađena vinovom lozom, posađeno je 15 ha vinograda, od kojih je jedna dio na rodu. Svake godine sadimo nove količine i iz godine u godinu prinosi se povećavaju.
Ovo nije Vaša primarna djelatnost, ali je vinogradarstvo Vaša velika ljubav. Što ju je probudilo?
– Volim vina, kušam ih i pijem cijeli život s prijateljima. Kada sam upoznao Marka Bakovića Kosalja, pionira duvanjskoga vinogradarstva i kad sam kušao njegova vina, onda sam i ja krenuo u tu priču koju je on inicirao. S povećanjem količine vina to smo poslije profesionalizirali, a onda je u našu ekipu došao enolog Josip Martinović iz Širokoga Brijega – jedan krasan čovjek i veliki stručnjak iz ovoga područja. On od početka do danas prati radove i zaštitu u našim vinogradima, ali i preradu i proizvodnju, tj. stvaranje vina KNEBU.
Uz enologa Martinovića, tko su još ljudi koji su angažirani oko vinograda?
– Uz Josipa, imamo 4 stalno zaposlena momka koji su kod nas u vinogradu i u prodaji. Pored njih imamo 20-ak zaposlenih, uglavnom žena koje rade sezonske poslove. Uz berbu one rade i sve potrebne poslove koji se ne obavljaju strojno.
Podsjetimo, koje su sve sorte grožđa u Vašim nasadima?
– Chardonnay je primarna sorta, imamo pola ukupnih površina pod Charodannayom. Nakon njega tu su Sauvignon Blanc, Traminac i Pinot crni.
Jeste li zadovoljni ovogodišnjim prinosom i kvalitetom grožđa?
– S obzirom da je godina bila jako zahtjevna svugdje a tako i kod nas, iako smo malo u prednosti zbog naše visine i stalnoga vjetra koji tu puše, u odnosu na ostala područja mi smo privilegiraniji. Očekujemo oko 32 tone grožđa, a ono je izvrsne kvalitete. Sve sorte su odlične, tako da će vino biti kao i prethodne dvije godine otkako smo krenuli s proizvodnjom većih količina, zadovoljno će naš sugovornik.
Primjećujemo vinogradarev čest pogled k nebu, a od gore dolazi i blagoslov na njegove vinograde. No, tu je i “krilata prijetnja”, ali su Ivica i njegova ekipa našli odgovor za nju.
Čvorci? Izgleda da svako malo vrebaju na slasne bobice?
– Čvorci su najraširenija i i najinvazivnija ptičja vrsta. Oni naprave najviše štete općenito na usjevima pa i u vinogradima. Kod nas je problem što u ovome periodu, kad je grožđe zrelo, a to je kraj 10. mjeseca, u polju više nema ničega – sva žita su ovršena i onda se čvorci sjate u naš vinograd. I da nemamo zaštitne mreže oni bi sve pojeli. Mreže su jedino rješenje. Isprobali smo prije sve moguće: sokolove, topove, razne ideje, ali bez mreža ovdje se nije moguće baviti vinogradarstvom.
Primijetila sam prskalice na trsovima, ali i senzore, čemu oni služe?
– To je još jedna zanimljivost našega područja. Većina vinogradara ima problema s proljetnim mrazom. To su mrazovi koji oštećuju pupove kad loza krene s rastom. Kod nas to nije problem jer vegetativna sezona kreće kasnije kad mrazovi prođu. Međutim, nama je problem jesenski mraz. Nama grožđe sazrijeva krajem 10. mjeseca, a mrazovi se na ovoj visini pojavljuju krajem 9. mjeseca. Ove godine, hvala Bogu, mraza nije bilo, za razliku od prošle i pretprošle godine kada smo imali barem jednu noć s minus 2 stupnja. Tada nam smrzne list, grožđe još nije zrelo, prestaje fotosinteza i od cjelogodišnjega rada tada ne bude ništa. Prošle godine smo morali paliti vatre i uspjeli smo to nekako spriječiti, ali to je primitivna i nekontrolirana metoda. Onda sam se odlučio pozabaviti tim problemom. Našao sam jedan izraelski sistem, a upravo su Izraelci specijalizirani za navodnjavanje općenito – osmislili su sistem zaštite biljke (loze) vodom. Kada voda pada na list i smrzava se, ona oslobađa jednu količinu energije i ta voda stvara tanku ledenu opnu na listu. Međutim, svaka nova voda koja dolazi na list putem tih mlaznica smrzava se i stvara dodatni štit na listu. Biljku je na takav način moguće štiti čak do -6 stupnjeva Celzija.
Ovo su tzv. pametni vinogradi i zahvaljujući senzorima možemo u svakome trenutku dobiti informacije o temperaturi, vlažnosti, tlaku i još nekim parametrima koji nas zanimaju o našim vinogradima, upoznaje nas vinogradar.
Baviti se uzgojem vinove loze u ovakvim uvjetima je vrlo zahtjevno i izazovno.
– Je. Izazov je veliki i vinogradarstvo je vrlo skup posao. Mi smo zato ovdje osuđeni raditi dobra vina. Ne možemo raditi jeftina, masovna konfekcijska vina. Moguće je, ali bila bi skupa. Međutim, gdjegod ima dramatike ima i druge strane. Ti dramatični uvjeti daju najbolje grožđe. Imamo grožđe koje je toliko dobro zbog tih hladnih noći koje imamo, stvaranja terpenske reakcije i visoke koncentracije ekstrakta. Stoga vina koje dobivamo možemo zahvaliti isključivo, pored tehnologije, grožđu.
Nakon obavljene berbe grozdovi iz ovih tomislavgradskih vinograda putuju u privremeni prostor koji se nalazi uz tomislavgradsku obilaznicu površine od oko 200 kvadrata. Tako će biti i iduće sezone, a vlasnik, ako Bog da, taj dio posla obavljat će do 2025. godine a potom u novome objektu koji se gradi u okviru vinograda KNEBU. Tamo su već u tijeku veliki poslovi.
– Radi se vinarija ukupne površine od 3000 kvadratnih metara. Sastojat će se od velikoga podruma koji je ukopan u zemlju površine od oko tisuću kvadrata. To je jako visoki i veliki podrum od 6 metara koji će služiti za odležavanje bačava.
Do toga podruma vodi jedan tunel koji je s usjekom dugačak 160 m. U tunelu će također biti bačve, kad bude dovoljna količina vina. Na katu iznad bit će izgrađen vrlo moderan arhitektonski i urbanistički projekt uklopljen u zelenilo i cijeli pejzaž, a krov će biti kosi i travnati. U okviru objekta za preradu vina planirano je izgraditi i veliki lounge od 200 kvadrata za kušanje i prodaju vina.
Ovdašnji ljudi, ali i prolaznici kroz naš grad, zadivljeni su ovim vinogradima. Domaće ljude, naravno, veseli činjenica da u našemu kraju imamo proizvodnju vina. Mnogi bi htjeli doći razgledati vinograd. Je li to moguće?
– Meni je drago da ljudi dođu. Vinograd je otvoren, nema ograda i žica i želim da obilaze vinograde. Ukupan projekt je zamišljen da tih 5-6 vinograda koji su u krugu od 500 m budu povezani malim cestama. Posjetitelji će ubuduće moći voziti se kroz sve vinograde i doživjeti ovo cijelo naše vinogradarsko područje.
Poveznica vinogradarstva i turizma
– Vino samo po sebi nije proizvod koji se pije. Ljudi vino doživljavaju puno emotivnije, a jedan od razloga je i njegova povezanost s našom kršćanskom religijom. Doživljavamo ga s jako puno emocije, a s druge strane ljudi vole posjećivati vinarije. Vole znati gdje se nešto proizvodi i kako nešto nastaje. To je u danas u svijetu raširen vid turizma. Ljudi obilaze vinograde, kušaju vina, uče o proizvodnji vina i o samome vinu. Tako ćemo raditi i ovdje.
Jesu li vina KNEBU već na vinogradarskoj krati?
– Jesu od ovoga ljeta i to iznenađujuće brzo s obzirom da smo tek 4-5 mjeseci na tržištu. Šest etiketa je u prodaji u Tomislavgradu, u nekoliko hercegovačkih restorana i odnedavo u Zagrebu – u našem Knebu Wine Stor koji vode moja kćer i zet i oni kreću sada s promocijom po sajmovima.
Obiteljski posao?
– Kćer i zet su uključeni u vinski posao, a sin je ostao u primarnome poslu s keramikom u našem Credo centru.
Zanimljivi su mi nazivi vaših vinograda, a raduje i činjenica da širite nasade.
– Imao sam u Eminovu Selu samo jednu njivu od 4 tisuće kvadrata, a sve ovo do 30 ha sam kupio i to 90 posto od privatnih osoba koje su mi na sreću htjeli prodati zemlju koja desetljećima nije obrađivana. Ljudi teško prodaju zemlju. Vinograde sam počastio imenima ranijih vlasnika zemljišta pa nose nazive: Vinko, Stipa, Marinko, Ćićko, Vlatko, itd.
Da, vinograde povećavamo. Trenutno imamo 50 tisuća posađenih trsova, dogodine se sadi novi 20 tisuća i za to su zemlja i stupovi već spremni, a preko godine namjeravamo zasaditi još novih 20 tisuća trsova. Za dvije godine će biti 90 tisuća, plan je zasaditi 100 tisuća trsova.
Kakva je posjećenost u Vašim podrumima i kušaonicama?
– U Tomislavgradu, u sklopu vinarije ima mala privremena kušaonica i imali smo vrlo visoku posjećenost tijekom cijeloga ljeta ali i sada. Naravno, u Zagrebu je to na većoj razini, i to je „produžena ruka“ ove vinarije. Taj prostor je sređen i dizajniran na visokoj razini i u njemu se kušaju i prodaju samo KNEBU vina koja se mogu i kupiti rashlađena. Naše tržite je za sada BiH i Hrvatska a s Hrvatskom i EU. Uskoro nam počinje raditi naš web shop u Zagrebu tako da ćemo prodajom pokriti skoro cijelu EU.
Jesu li Vaša vina sudjelovala na nekim od vinogradarskih sajmova?
– Prije dva dana bio je jedan značajan sajam u Sarajevu – Sarajevo Wine Weekend festival koji je bio jako posjećen. Tu smo prvi put javno prezentirali naša vina. Koliko smo mogli zaključiti od kušača, ljudi su vrlo iznenađeni i zadovoljni kvalitetom vina i posebnošću koju imamo. Prije dva dana smo bili u Sloveniji na sajmu crnoga Pinota, za mjesec dana očekuje nas sajam u zagrebačkoj Esplanadi a i drugi sajmovi nas zasigurno očekuju idućih mjeseci.
Radno je ovih dana ne samo u vinogradu već i u vinariji ovoga vinogradara koja se nalazi uz tomislavgradsku obilaznicu. Tu smo zatekli radišnu ekipu na čelu s enologom Josipom Martinovićem koji nas upoznaje da je obrano grožđe brzo dopremljeno na preradu.
– Kod nas je i radno i veselo. Imamo jako dobro grožđe, a dečki su radili marljivo tijekom cijele godine. Danas beremo Charodnnay i Traminac. Pratimo vremensku prognozu, sutra nastavljamo sa Chardonnayom, a nakon toga slijedi berba Sauvignona i Pinota.
Što se tiče cijele situacije, godina nije bila dobra za vinogradare ni u BiH, Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji. Bila je iznimno teška jer je u vrijeme cvatnje vinove loze bilo štete do 80 posto. Neki vinogradi, kao npr. u Hrvatskoj stradali su 100 posto. Što se tiče Tomislavgrada, ne da nismo imali nikakve štete, već smo imali i bolje rezultate u odnosu na prošlu godinu i u smislu kvalitete i kvantitete. Iznimno smo zadovoljni s prosječnim prinosom, šećerima, ukupnim ph i kiselinama. Kritični period koji je bio u Hercegovini ovdje je kasnio pa smo vrlo zadovoljni obavljenim poslom i ostvarenim rezultatima, potvrđuje enolog Martinović, spremno nam objašnjavajući postupak prerade nakon čega slijedi tzv. „školovanje vina“. Bijela vina će u podrumu odležati do godinu i pol, a crvena od godinu i pol do dvije godine.
Zdravi plodovi koje je blagoslovilo duvanjsko nebo, grijalo naše sunce i hladili naši vjetrovi, zaslužuju odmor do kapljice. I do čaše u rukama – najprije onih koji su ih u vino pretvorili, a onda i na svim našim malim i velikim gozbama.
Fotografije pogledajte OVDJE
Z.S./Tomislavcity
