Što je sve čovjek spreman učiniti za dobro svoga prijatelja psa, a vrlo često se zna dogoditi i obratno, potvrđuje i primjer iz Tomislavgrada. Naš sumještanin, veliki zaljubljenik u pse i međunarodni kinološki sudac Zdravko Pranjić Brižankić ovih dana vrlo je zabrinut za zdravlje svoga psa Dolija.
Njegova njemačkog ptičara oštre dlake, mužjaka staroga 15 mjeseci, proteklih dana ugrizao je zaraženi krpelj zbog čega je dobio smrtonosnu bolest zvanu babezioza – piroplazmoza. Uzročnik te bolesti je praživotinja koja se nalazi u slini krpelja, a nakon što se ugnijezdi u životinji krpelj unosi taj parazit velikom brzinom te napada i razara eritrocite. Kako bi učinio sve za Doli i njegovo zdravlje, Pranjić se obratio za pomoć Veterinarskoj stanici u Tomislavgradu. Doli je primio antibiotike i infuzije, ali kako je bolest uznapredovala i već napala bubrege, spomenuto nije bilo dovoljno. Preostala je jedino mogućnost transfuzije krvi. Međutim, naša Veterinarska stanica nema za to potrebne uvjete – ambulantu, laboratorij i transfuzijske vrećice. Stoga se u potragu dalo za zdravim donorom kako bi se pristupilo izravnome prijenosu krvi sa zdravoga na zaraženoga psa. Unatoč dobroj volji i uloženome trudu, spomenuti postupak nije imao pozitivni učinak. Krv se zgrušavala.
Vjerujem da bi već ranije mnogi vlasnici pasa odustali, ali ne i ovaj. U potrazi za transfuzijskim vrećicma, Pranjić je kontaktirao prijatelja, sarajevskoga veterinara koji je spreman poslati vrećicu za Tomislavgrad. No, ona bi tek sutra mogla stići do ovdašnjih veterinara. Pranjić ni tu ne staje. Javlja se u DZ Tomislavgrad. Vijest je dobra. Imaju potrebnu vrećicu pa se krv mogla uzeti od zdravoga psa. Transfuzija je obavljena u Veterinarskoj stanici u Tomislavgradu. Prvi put u njezinoj povijesti dugoj 66 godina. (Veterinarska stanica u Tomislavgradu službeno je utemeljena 2. lipnja 1952. godine.)
– Ne znam kakav će konačni ishod biti, psi u ovim slučajevima uglavnom ugibaju. Ipak, nadam se najboljemu jer Doli ne bih dao za novo auto! – kaže mi gospodar ovoga njemačkog ptičara oštre dlake te dodaje da zahvaljuje svima koji su pomogli da spase Doli, osobito veterinarki Azri iz Šujice.
Valja istaknuti i sljedeću zanimljivost. Doli je u Pranjićevom „vlasništvu“ tek mjesec dana!
Želimo im sretan završetak ove priče i što skorije druženje u lovu i na izložbama!
Zora Stanić/Tomislavcity
Foto: Zdravko Pranjić Brižankić
Njegova njemačkog ptičara oštre dlake, mužjaka staroga 15 mjeseci, proteklih dana ugrizao je zaraženi krpelj zbog čega je dobio smrtonosnu bolest zvanu babezioza – piroplazmoza. Uzročnik te bolesti je praživotinja koja se nalazi u slini krpelja, a nakon što se ugnijezdi u životinji krpelj unosi taj parazit velikom brzinom te napada i razara eritrocite. Kako bi učinio sve za Doli i njegovo zdravlje, Pranjić se obratio za pomoć Veterinarskoj stanici u Tomislavgradu. Doli je primio antibiotike i infuzije, ali kako je bolest uznapredovala i već napala bubrege, spomenuto nije bilo dovoljno. Preostala je jedino mogućnost transfuzije krvi. Međutim, naša Veterinarska stanica nema za to potrebne uvjete – ambulantu, laboratorij i transfuzijske vrećice. Stoga se u potragu dalo za zdravim donorom kako bi se pristupilo izravnome prijenosu krvi sa zdravoga na zaraženoga psa. Unatoč dobroj volji i uloženome trudu, spomenuti postupak nije imao pozitivni učinak. Krv se zgrušavala.
Vjerujem da bi već ranije mnogi vlasnici pasa odustali, ali ne i ovaj. U potrazi za transfuzijskim vrećicma, Pranjić je kontaktirao prijatelja, sarajevskoga veterinara koji je spreman poslati vrećicu za Tomislavgrad. No, ona bi tek sutra mogla stići do ovdašnjih veterinara. Pranjić ni tu ne staje. Javlja se u DZ Tomislavgrad. Vijest je dobra. Imaju potrebnu vrećicu pa se krv mogla uzeti od zdravoga psa. Transfuzija je obavljena u Veterinarskoj stanici u Tomislavgradu. Prvi put u njezinoj povijesti dugoj 66 godina. (Veterinarska stanica u Tomislavgradu službeno je utemeljena 2. lipnja 1952. godine.)
– Ne znam kakav će konačni ishod biti, psi u ovim slučajevima uglavnom ugibaju. Ipak, nadam se najboljemu jer Doli ne bih dao za novo auto! – kaže mi gospodar ovoga njemačkog ptičara oštre dlake te dodaje da zahvaljuje svima koji su pomogli da spase Doli, osobito veterinarki Azri iz Šujice.
Valja istaknuti i sljedeću zanimljivost. Doli je u Pranjićevom „vlasništvu“ tek mjesec dana!
Želimo im sretan završetak ove priče i što skorije druženje u lovu i na izložbama!
Zora Stanić/Tomislavcity
Foto: Zdravko Pranjić Brižankić