Ovaj čovjek živi vrlo neobičnim životom. U pustinji viče, propovijeda, poziva na obraćenje, na promjenu. Ostaviti stari način života i krenuti novim putem jer Gospodnji je dolazak blizu. Toliko blizu da su čak i oni koji su stručnjaci za objavu šalju svoje izaslanstvo Ivanu s upitom nije li on taj koji treba doći, nije li upravo on Mesija. Ivan vrlo jasno odgovara ovom izaslanstvu kako među njima stoji onaj koga oni ne poznaju, a traže ga. Nije da ga ne poznaju, nego ga ne prepoznaju. Prepoznati Mesiju može samo onaj koji poput Ivana zna koja je njegova uloga, koji zna da on tome u čijoj je službi nije dostojan odriješiti remenje na obući. To je stav poniznosti, biti ponizan znači zapravo biti realan. Prihvatiti sebe onakav kakav jesam. Ne živjeti u laži prema samome sebi i prema drugima. Svi smo mi u opasnosti da se drugima predstavljamo u boljem i drugačijem svijetlu nego što to jesmo. Učimo se od Ivana koji tako spremno niječno odgovara na sva pitanja izaslanstva. Ivanu je dolazilo veliko mnoštvo, imao je i određeni broj učenika, da je htio možda je mogao okupiti one koji su se oko njega skupljali i pokrenuti nekakvu akciju, ako ništa drugo mogao je kao vođa skupine dobro i lagodno živjeti. Međutim, Ivan, za kojega sam Isus kaže da je najveći rođen od žene, zna da si ne može prisvojiti drugu ulogu doli onu koju mu je Bog namijenio. On ostaje samo glas koji viče, koji poziva. On ostaje sredstvo u Božjim rukama. Kamo sreće kad bi svi mi shvatili i prihvatili biti Božja sredstva u ovome svijetu. Kad se ne bismo ponašali kao gospodari, nego kao upravitelji, od kojih će se tražiti račun za upravljanje.
Biti kršćanin znači u duhu današnjega evanđelja biti svjedok Mesije, onoga koji dolazi, biti svjedok Svjetla. Smisao je svjetlila da svijetle. Inače nam nisu potrebna. Smisao je kršćanina svjedočiti Krista, svjedočiti Božju ljubav. Inače nismo potrebni. Biti kršćanin znači da Krist prožima sva područja moga života. Privatni i javni, rekreativni i profesionalni. Biti vjernik nije posao na određeno vrijeme, nego na neodređeno, na vječno. To ne znači da nemamo svojih slabosti, da nemamo trenutaka kada ne živimo potpuno u skladu s onim u koga vjerujemo i idealima koje je stavio pred nas, ali nećemo dozvoliti da taj nesklad prevlada u našim životima, da nas zarobi. Isusov dolazak na ovaj svijet je upravo zato da nas učini slobodnima. Pavao će reći za slobodu nas Krist oslobodi. Nismo i ne smijemo više biti robovi grijeha. Krist nam daje mogućnost živjeti bez toga tereta. Slobodan je čovjek onaj koji živi u istini, a znamo da je Isus za sebe rekao da je on istina. Živjeti slobodno znači živjeti u Kristu. Upravo se u Isusu događa ispunjenje proročkih riječi koje nam upućuje Izaija: Duh Gospodnji je na njemu, on je Pomazanik koji je blagovjesnik ubogima, koji iscjeljuje srca slomljena, proglašava slobodu zarobljenima, oslobođenje sužnjima. U Isusu se ispunja ona pravednost koja nedostaje nama ljudima.
Liturgijski obrazac današnje 3. nedjelje došašća započinje riječima Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu. Današnja nedjelja je poziv na radost, radost što smo Kristovi, što smo s njime i u njemu Božji. Često puta, nažalost znamo biti tužni što moramo živjeti po Božjim zakonima, znamo biti zavidni onima koji ne žive po vjeri, jer kao bolje prolaze u životu od nas. Nemojmo da nas taj zloduh zavede i da zbog vremenitosti izgubimo vječnost. Budimo jaki, ne bojmo se! Evo Boga našega, dolazi da nas spasi!
Dok iščekujemo Gospodinov dolazak u slavi i konačno oslobođenje stvorenja koje uzdiše u porođajnim bolima već sada nam Gospodin dolazi u sakramentima koje je povjerio svojoj Crkvi. Sakramenti su mjesto našega susreta s djelatnom Božjom snagom, on nas dotiče, s nama se susreće. Na poseban se način taj susret događa za euharistijskim stolom. Susret s Kristom i susret s braćom i sestrama s kojima činimo jedno tijelo. Neka i ovo iščekivanje godišnje proslave Isusova rođenja u nama ponovno probudi svijest važnosti sadašnjega trenutka u kojem mi je Gospodin već blizu, već tu. Potrudimo se da ponovno shvatimo važnost i ljepotu življenja od i za Euharistiju.
rv
rv
