Na stranici 2133. zapisnika sa suđenja pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) šestorici nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne, predvođenih Jadrankom Prlićem, ali i u kasnije izrečenoj presudi stoji, među nabrojanim grijesima “šestorke”, i kako je Dragan Bunoza kao pripadnik HVO-a ubio sedamnaestogodišnju Bošnjakinju Sanidu Kaplan u mjestu Pješivcu Kuli kod Stoca u srpnju 1993. godine iako je on pravomoćno oslobođen za taj zločin, piše Večernji list BiH.
Odšteta 130.000 maraka
Ovaj slučaj jedan je od onih koji na najzorniji način zapravo potvrđuju stereotipe o tome kako su se na Haaškome sudu utvrđivale činjenice i, što je najvažnije, istina o posljednjem ratu. Istina jest da je na monstruozan način ubijena bespomoćna djevojka, no čovjek kojega se teretilo te se kasnije i potvrdilo kako je lažno optužen i osuđen, i dalje je po haaškim mjerilima kriv za ovaj zločin.
To, uz ostalo, u značajnoj mjeri kompromitira i način na koji je radio Haaški sud, a napose njegove prijeporne presude koje su donesene na temelju nedokazane krivnje kroz tzv. mehanizam udruženog zločinačkog pothvata, po kojemu, tko je god bio optužen za ove “inkriminacije”, unaprijed je bio i osuđen.
Zbog te činjenice, kao i činjenice da je nevin ležao u zatvoru čak 1625 dana, on tuži Federaciju BiH i traži odštetu od čak 130.000 maraka, a, s druge strane, nepostojanje pravomoćne presude za ubojstvo u Stocu maloljetne djevojke također daje prostora i za osporavanje dijela problematične i političke haaške presude šestorici Herceg Bosne.
Bunozin predmet proslijeđen je pravosudnim tijelima Bosne i Hercegovine, a na preslikama prve odluke Županijskog suda stoji i brojka 04219498, koja sugerira kako se radi o predmetu koji je prebačen iz Haaga. Unatoč tome što je tvrdio kako nije počinio ubojstvo koje mu se stavljalo na teret, njega je Sudsko vijeće, kojim je predsjedao Hamo Kebo, davne 2004. osudilo na devet godina zatvora za zločin počinjen nad Sanidom Kaplan.
Pri tome je navedeno da je kršio odredbe Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, što uključuje progon civilnog stanovništva, ali i zbog činjenice da je 13. srpnja 1993. godine naoružan sa strojnicom ubio Sanidu Kaplan.
Ovu presudu identično je potvrdio i Vrhovni sud FBiH 2005. godine. Na ovome suđenju, kao i na kasnijem postupku pred Haaškim sudom “šestorki”, ovaj je slučaj uvršten kao dokaz i jedan od “pravomoćno” presuđenih zločina.
Trpi veliku štetu
O tome je svjedočila u oba postupka, u Mostaru i Haagu, Sanidina majka Fata. No, to se svjedočenje, ali i presuda, pokazala pogrešnom. U međuvremenu se shvatilo tko je pravi počinitelj zločina. Trebalo je 10 godina da Županijski sud u Mostaru ispravi nepravdu prema Bunozi nakon što se njegova obitelj poduzela dokazati da on nije ubojica.
Potvrdio je to izvanrednom presudom sudac Slavko Pavlović. U međuvremenu, Bunoza se sklonio u Hrvatskoj, ali je odslužio gotovo četiri i pol godine u zatvoru u Lepoglavi u Hrvatskoj. Zbog ovih lažnih optužbi on se čak preselio u Metković iz BiH te trpi snažne posljedice koje želi sada i financijski naplatiti od države koja ga je lažno osudila i kaznila.
Odšteta 130.000 maraka
Ovaj slučaj jedan je od onih koji na najzorniji način zapravo potvrđuju stereotipe o tome kako su se na Haaškome sudu utvrđivale činjenice i, što je najvažnije, istina o posljednjem ratu. Istina jest da je na monstruozan način ubijena bespomoćna djevojka, no čovjek kojega se teretilo te se kasnije i potvrdilo kako je lažno optužen i osuđen, i dalje je po haaškim mjerilima kriv za ovaj zločin.
To, uz ostalo, u značajnoj mjeri kompromitira i način na koji je radio Haaški sud, a napose njegove prijeporne presude koje su donesene na temelju nedokazane krivnje kroz tzv. mehanizam udruženog zločinačkog pothvata, po kojemu, tko je god bio optužen za ove “inkriminacije”, unaprijed je bio i osuđen.
Zbog te činjenice, kao i činjenice da je nevin ležao u zatvoru čak 1625 dana, on tuži Federaciju BiH i traži odštetu od čak 130.000 maraka, a, s druge strane, nepostojanje pravomoćne presude za ubojstvo u Stocu maloljetne djevojke također daje prostora i za osporavanje dijela problematične i političke haaške presude šestorici Herceg Bosne.
Bunozin predmet proslijeđen je pravosudnim tijelima Bosne i Hercegovine, a na preslikama prve odluke Županijskog suda stoji i brojka 04219498, koja sugerira kako se radi o predmetu koji je prebačen iz Haaga. Unatoč tome što je tvrdio kako nije počinio ubojstvo koje mu se stavljalo na teret, njega je Sudsko vijeće, kojim je predsjedao Hamo Kebo, davne 2004. osudilo na devet godina zatvora za zločin počinjen nad Sanidom Kaplan.
Pri tome je navedeno da je kršio odredbe Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, što uključuje progon civilnog stanovništva, ali i zbog činjenice da je 13. srpnja 1993. godine naoružan sa strojnicom ubio Sanidu Kaplan.
Ovu presudu identično je potvrdio i Vrhovni sud FBiH 2005. godine. Na ovome suđenju, kao i na kasnijem postupku pred Haaškim sudom “šestorki”, ovaj je slučaj uvršten kao dokaz i jedan od “pravomoćno” presuđenih zločina.
Trpi veliku štetu
O tome je svjedočila u oba postupka, u Mostaru i Haagu, Sanidina majka Fata. No, to se svjedočenje, ali i presuda, pokazala pogrešnom. U međuvremenu se shvatilo tko je pravi počinitelj zločina. Trebalo je 10 godina da Županijski sud u Mostaru ispravi nepravdu prema Bunozi nakon što se njegova obitelj poduzela dokazati da on nije ubojica.
Potvrdio je to izvanrednom presudom sudac Slavko Pavlović. U međuvremenu, Bunoza se sklonio u Hrvatskoj, ali je odslužio gotovo četiri i pol godine u zatvoru u Lepoglavi u Hrvatskoj. Zbog ovih lažnih optužbi on se čak preselio u Metković iz BiH te trpi snažne posljedice koje želi sada i financijski naplatiti od države koja ga je lažno osudila i kaznila.
