Za ublažavanju posljedica pandemije koronavirusa jednokratno novčanu pomoć dobili su umirovljenici u zemljama regije, konkretno u Hrvatskoj, a u Srbiji i vitamine. Iako je bilo najavljivano, umirovljenici ni u Federaciji ni u RS-u nisu dobili nikakvu pomoć. Ni jednokratnu, ni dugoročnu. Ni vitamine ni novac.
Umirovljenici - uglavnom jedva krpe kraj s krajem. Tijekom godine pandemije posebno. Ove populacije u pandemijskoj godini nije se sjetio nitko.
“Pored silnih troškova koje je imala ova populacija koju ja zastupam, nije našla ni smisla ni volje Vlada, a niti možda mogućnosti, da pruži bilo koji vid
materijalne pomoći ili u vidu lijekova ili nekih drugih artikala, hrane ili novčano, kako bi na neki način amortizirala povećane troškove”, kaže Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja umirovljenika FBiH.
Novac za režije, hranu, redovne terapije - mirovine uglavnom ne pokrivaju. Ogorčeni su – susjedne zemlje su pomogle svoje umirovljenike.
I jesu, bilo da je riječ o predizbornoj kampanji skupljanja političkih poena ili stvarnoj čistoj želji da se ovoj populaciji pomogne, susjedne zemlje učinile su bar nešto. Tako će u Hrvatskoj idući mjesec umirovljenici s najnižim mirovinama dobiti još jednu u gotovo istom iznosu. U Srbiji će dobiti cink i vitamin D3. U Federaciji još ni vitamina. A značajniju pomoć teško je očekivati budući da ni do redovnog godišnjeg usklađivanja penzija nije došlo. Iz Vlade kažu - nisu se stekli zakonski uvjeti, rast BDP i troškova života. Kada će se steći, nije realno predviđati. Ni od jednokratne pomoći, koja bi mnogo značila, nema ništa.
“Umirovljenicima u Federaciji BiH koji primaju najnižu mirovinu, oko 60 posto ljudi, ako bi se dalo samo od 100 maraka, to je njemu povećanje za godinu dana od 10 maraka mjesečno. Za ljude koji imaju 380 maraka puno znači i tih 10 maraka”, ističe Mehić.
A 10 maraka nije dovoljno ni za kruh na mjesečnom nivou. Na luksuz ova populacija uglavnom ne može ni pomisliti. A za one sa najnižom mirovinom luksuz su, nažalost, osnovne životne namirnice - ulje brašno, šećer, so, čije cijene vrtoglavo rastu gotovo svakodnevno.
Umirovljenici - uglavnom jedva krpe kraj s krajem. Tijekom godine pandemije posebno. Ove populacije u pandemijskoj godini nije se sjetio nitko.
“Pored silnih troškova koje je imala ova populacija koju ja zastupam, nije našla ni smisla ni volje Vlada, a niti možda mogućnosti, da pruži bilo koji vid
materijalne pomoći ili u vidu lijekova ili nekih drugih artikala, hrane ili novčano, kako bi na neki način amortizirala povećane troškove”, kaže Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja umirovljenika FBiH.
Novac za režije, hranu, redovne terapije - mirovine uglavnom ne pokrivaju. Ogorčeni su – susjedne zemlje su pomogle svoje umirovljenike.
I jesu, bilo da je riječ o predizbornoj kampanji skupljanja političkih poena ili stvarnoj čistoj želji da se ovoj populaciji pomogne, susjedne zemlje učinile su bar nešto. Tako će u Hrvatskoj idući mjesec umirovljenici s najnižim mirovinama dobiti još jednu u gotovo istom iznosu. U Srbiji će dobiti cink i vitamin D3. U Federaciji još ni vitamina. A značajniju pomoć teško je očekivati budući da ni do redovnog godišnjeg usklađivanja penzija nije došlo. Iz Vlade kažu - nisu se stekli zakonski uvjeti, rast BDP i troškova života. Kada će se steći, nije realno predviđati. Ni od jednokratne pomoći, koja bi mnogo značila, nema ništa.
“Umirovljenicima u Federaciji BiH koji primaju najnižu mirovinu, oko 60 posto ljudi, ako bi se dalo samo od 100 maraka, to je njemu povećanje za godinu dana od 10 maraka mjesečno. Za ljude koji imaju 380 maraka puno znači i tih 10 maraka”, ističe Mehić.
A 10 maraka nije dovoljno ni za kruh na mjesečnom nivou. Na luksuz ova populacija uglavnom ne može ni pomisliti. A za one sa najnižom mirovinom luksuz su, nažalost, osnovne životne namirnice - ulje brašno, šećer, so, čije cijene vrtoglavo rastu gotovo svakodnevno.
