Anita Tadić, tiha i samozatajna je sportašica, koja je svojim radom i rezultatima ostavila duboki trag u KK “Empi” i u ramskom sportu. Anita je završila srednjoškolsko obrazovanje i početkom nove akademske godine, odlazi u novu sredinu, gdje planira nastavak školovanja, ali i bavljenja karateom, gdje će, nadamo se nastaviti s dobrim rezultatima kakve je ostvarivala do sada.
Unatoč brojnim obvezama, kako u klubu, tako i u pripremama za maturu, Anita je našla vremena za intervju koji je dala za RPortal.eu
Što je to, što te kao vrlo mladu privuklo u karate i možeš li nam reći kako je sve krenulo?
Sve je počelo u rujnu mjesecu 2007. godine na početku drugog razreda osnovne škole. Tada nam je Ilija Faletar u razredu podijelio upisnice za karate. Odmah sam znala da je to ono što želim. Moji roditelji su bili iznenađeni tim izborom, ali su me, naravno, podržali u mojoj odluci. Tata me odveo na prvi trening koji će mi uvijek ostati u sjećanju. Ostala sam oduševljena tim prvim treningom, a svaki sljedeći trening u ovih 11 godina bio je sve zanimljiviji.
Znamo da je karate prilično grub sport, jesi li ikad zadobila teže udarce ili ozljede?
Ozbiljnijih ozljeda, hvala Bogu, nisam imala, a one neke manje su, naravno nezaobilazne u ovakvoj vrsti sporta.
Prošla godina, bila je vrlo uspješna za tebe, možeš li nam nabrojati neke svoje dosadašnje uspjehe?
Od značajnijih prošlogodišnjih uspjeha izdvojila bih 1. mjesto na Balkanskom prvenstvu za kadete, juniore i U21, 1. mjesto na Državnom prvenstvu te 1. mjesto na Hrvatskim svjetskim igrama. A od prošlih godina 3. mjesto na Grand Prix Croatia, 3. mjesto na Venice Cup, 3.mjesto na Europskom prevenstvu regija. Zadnje značajnije natjecanje za mene bilo je Balkansko seniorsko prvenstvo u Istanbulu, održano u ožujku, na kojemu sam zauzela 5. mjesto.
Kakav je osjećaj biti prvakinja države i Balkana?
Za mene je to nagrada za sav moj trud, rad i odricanje kroz sve ove godine. Osjećaj ponosa i sreće zbog toga uspjeha se ne može opisati riječima. To je jednostavno nešto posebno, a svima koji naporno rade na ostvarenju svoga cilja želim da dožive taj jedinstveni osjećaj.
Koliko često imaš treninge, i je li ih teško uskladiti sa svakodnevnim obavezama?
Treninge imam svaki dan, a kad se pripremamo za neko važnije natjecanje, imamo 2-3 treninga dnevno. Ponekad je stvarno teško uskladiti treninge i svakodnevne obaveze. U zadnjih mjesec dana morala sam se malo više posvetiti školi nego treninzima jer sada slijedi još jedna prekretnica u mome životu.
Tko ti je najveća potpora i što te najviše motivira?
Najveća podrška su mi moja obitelj, prijatelji i trener. Svaki novi uspjeh mi je motivacija za daljni rad. Motivacija leži i u onim pohvalama koje dobijem od puno ljudi koje čak i ne poznajem. Uvijek težim prema još boljemu, prvenstveno zbog sebe i svojih ciljeva, a onda zbog svih onih koji me podržavaju.
Često putuješ na natjecanja, Donosi li to nova iskustva i nova poznanstva?
Svako natjecanje ima neke svoje posebnosti. Putovanja, upoznavanje novih ljudi, novi doživljaji i iskustva su sastavni dio karatea. Na svakom natjecanju upoznam nekog novog iz raznih država. Karate me na neki način povezao s velikim dijelom svijeta, upoznala sam dosta kultura i običaja. Svako putovanje donese mi novo iskustvo i većinom lijepa sjećanja.
Ove godine si maturantica. Kakvi su planovi za dalje?
Ovih dana sam završila svoje srednjoškolsko obrazovanje, a daljnje školovanje planiram nastaviti u Zagrebu. Također ću nastaviti trenirati u jednom od klubova u Zagrebu.
Planiraš li u budućnosti profesionalno se baviti karateom?
Nikad ne znamo u kojem će nas smjeru život odvesti, ali naravno da planiram budućnost ispuniti karateom.
Što bi kao sportašica preporučila drugima?
Svima želim preporučiti da budu ustrajni u onome što rade, jer uz trud i volju, uspjeh neće izostati. Naići ćete na puno prepreka u životu, ali za ono što volite vrijedi se boriti.
Unatoč brojnim obvezama, kako u klubu, tako i u pripremama za maturu, Anita je našla vremena za intervju koji je dala za RPortal.eu
Što je to, što te kao vrlo mladu privuklo u karate i možeš li nam reći kako je sve krenulo?
Sve je počelo u rujnu mjesecu 2007. godine na početku drugog razreda osnovne škole. Tada nam je Ilija Faletar u razredu podijelio upisnice za karate. Odmah sam znala da je to ono što želim. Moji roditelji su bili iznenađeni tim izborom, ali su me, naravno, podržali u mojoj odluci. Tata me odveo na prvi trening koji će mi uvijek ostati u sjećanju. Ostala sam oduševljena tim prvim treningom, a svaki sljedeći trening u ovih 11 godina bio je sve zanimljiviji.
Znamo da je karate prilično grub sport, jesi li ikad zadobila teže udarce ili ozljede?
Ozbiljnijih ozljeda, hvala Bogu, nisam imala, a one neke manje su, naravno nezaobilazne u ovakvoj vrsti sporta.
Prošla godina, bila je vrlo uspješna za tebe, možeš li nam nabrojati neke svoje dosadašnje uspjehe?
Od značajnijih prošlogodišnjih uspjeha izdvojila bih 1. mjesto na Balkanskom prvenstvu za kadete, juniore i U21, 1. mjesto na Državnom prvenstvu te 1. mjesto na Hrvatskim svjetskim igrama. A od prošlih godina 3. mjesto na Grand Prix Croatia, 3. mjesto na Venice Cup, 3.mjesto na Europskom prevenstvu regija. Zadnje značajnije natjecanje za mene bilo je Balkansko seniorsko prvenstvo u Istanbulu, održano u ožujku, na kojemu sam zauzela 5. mjesto.
Kakav je osjećaj biti prvakinja države i Balkana?
Za mene je to nagrada za sav moj trud, rad i odricanje kroz sve ove godine. Osjećaj ponosa i sreće zbog toga uspjeha se ne može opisati riječima. To je jednostavno nešto posebno, a svima koji naporno rade na ostvarenju svoga cilja želim da dožive taj jedinstveni osjećaj.
Koliko često imaš treninge, i je li ih teško uskladiti sa svakodnevnim obavezama?
Treninge imam svaki dan, a kad se pripremamo za neko važnije natjecanje, imamo 2-3 treninga dnevno. Ponekad je stvarno teško uskladiti treninge i svakodnevne obaveze. U zadnjih mjesec dana morala sam se malo više posvetiti školi nego treninzima jer sada slijedi još jedna prekretnica u mome životu.
Tko ti je najveća potpora i što te najviše motivira?
Najveća podrška su mi moja obitelj, prijatelji i trener. Svaki novi uspjeh mi je motivacija za daljni rad. Motivacija leži i u onim pohvalama koje dobijem od puno ljudi koje čak i ne poznajem. Uvijek težim prema još boljemu, prvenstveno zbog sebe i svojih ciljeva, a onda zbog svih onih koji me podržavaju.
Često putuješ na natjecanja, Donosi li to nova iskustva i nova poznanstva?
Svako natjecanje ima neke svoje posebnosti. Putovanja, upoznavanje novih ljudi, novi doživljaji i iskustva su sastavni dio karatea. Na svakom natjecanju upoznam nekog novog iz raznih država. Karate me na neki način povezao s velikim dijelom svijeta, upoznala sam dosta kultura i običaja. Svako putovanje donese mi novo iskustvo i većinom lijepa sjećanja.
Ove godine si maturantica. Kakvi su planovi za dalje?
Ovih dana sam završila svoje srednjoškolsko obrazovanje, a daljnje školovanje planiram nastaviti u Zagrebu. Također ću nastaviti trenirati u jednom od klubova u Zagrebu.
Planiraš li u budućnosti profesionalno se baviti karateom?
Nikad ne znamo u kojem će nas smjeru život odvesti, ali naravno da planiram budućnost ispuniti karateom.
Što bi kao sportašica preporučila drugima?
Svima želim preporučiti da budu ustrajni u onome što rade, jer uz trud i volju, uspjeh neće izostati. Naići ćete na puno prepreka u životu, ali za ono što volite vrijedi se boriti.
