"Bisteli radili za ubojicu? " pitanje je koje će si sve više Amerikanaca morati postaviti, smatra Fred Hiatt, kolumnist i urednik The Washington Posta.
U nastavku prenosimo dijelove njegove kolumne.
"Svake godine Saudijska Arabija zapošljava cijelu četu umirovljenih američkih generala, diplomata i drugih za konzultane i slične funkcije. Do sada je to bila veoma jednostavna situacija – za umirovljene je generale i diplomate to bilo iznimno unosno, a za Saudijsku Arabiju odličan način za stvaranje zajedničkog jezika s važnim saveznikom – Sjedinjenim Američkim Državama.
No, sad se pojavljuje sve više i više dokaza koji impliciraju da je de facto vladar Saudijske Arabije, princ Mohammed bin Salman, bio upleten u ubojstvo novinara Jamal Khashoggija na diplomatskom terenu Saudijske Arabije u Istanbulu.
Pa kako će sada, recimo, umirovljeni zrakoplovni pukovnik objasniti svoj posao kćeri kad ga ona upita: 'Tatice, zašto radiš za ubojicu?'".
Kako odgovoriti?
"Možda će joj reći da im to pomaže skupiti novac za njeno fakultetsko obrazovanje ili da mu je ugodno raditi zbog raznih povlastica koje dolaze s poslom, poput noćenja u luksuznim hotelima u Londonu ili Abu Dhabiju. Ili će joj samo reći – ako ja to ne budem radio, netko drugi hoće.
U principu je isto odgovorio i predsjednik Trump. Složio se da je Saudijska Arabija možda počinila užasan zločin, ali i napomenuo da 'oni troše oko 110 milijardi dolara na vojnu opremu i, ako im mi ne budemo prodavali tu opremu, reći nam hvala lijepo. Kupit će od Rusa. Možda je to jasno jednom beskrupuloznom biznismenu, ali patriotu - nikako.
Ako je Amerika spremna žrtvovati svoje dostojanstvo za 110 milijardi dolara koje možda nikad neće ni dobiti, bi li se ijedna država trebala u nju ugledati kao u vođu slobodnog svijeta? Onaj pukovnik shvaća ono što Trump ne razumije – nema te plaće ni tog vojnog ugovora koji može nadomjestiti gubitak svjetskog poštovanja".
Niz pitanja
"Možda će pokušati kćeri objasniti da je Saudijska Arabija važan saveznik u borbi protiv Irana, koji ne dozvoljava ljudima slobodu govora, slobodu vjere, čak ni slobodu odijevanja. A kad ga kći pita: 'A Saudijska Arabija to ljudima dozvoljava?', što će joj otac reći?
Utihnut će, možda će se zamisliti nad veličinom onoga što se dogodilo u Istanbulu. Nad nevjerojatnom besramnošću zločina u ovo doba u kojem Amerika odustaje od svog položaja vođe slobodnog svijeta. Pomislit će na Khashoggija, mirnog, strastvenog čovjeka koji je otišao u egzil iz vlastite zemlje kako bi mogao slobodno o njoj pisati i utjecati na nju da se modernizira jer, kako je sam rekao: 'Želim da znate da Saudijska Arabija nije uvijek bila ovakva kakva je danas. Mi Saudijci zaslužujemo više'.
Pukovnik će tada odmahnuti glavom i pomisliti: 'Pa kako uopće mogu raditi za ovakav režim i svakog se jutra bez srama pogledati u ogledalo?'.
To si pitanje i mi, čitava Amerika, moramo postaviti. Čak i da nam još uvijek treba nafta iz Saudijske Arabije, a ne treba, čak i da su nam oni snažan saveznik u regiji na kojeg se možemo osloniti, a nisu, ma da nam ne znam što ponude, je li njihovo prijateljstvo dovoljno vrijedno da zaboravimo kako su zarobili i ubili kritičara režima čiji je jedini zločin bio taj da je govorio istinu?" pita se Hiatt za The Washington Post.
U nastavku prenosimo dijelove njegove kolumne.
"Svake godine Saudijska Arabija zapošljava cijelu četu umirovljenih američkih generala, diplomata i drugih za konzultane i slične funkcije. Do sada je to bila veoma jednostavna situacija – za umirovljene je generale i diplomate to bilo iznimno unosno, a za Saudijsku Arabiju odličan način za stvaranje zajedničkog jezika s važnim saveznikom – Sjedinjenim Američkim Državama.
No, sad se pojavljuje sve više i više dokaza koji impliciraju da je de facto vladar Saudijske Arabije, princ Mohammed bin Salman, bio upleten u ubojstvo novinara Jamal Khashoggija na diplomatskom terenu Saudijske Arabije u Istanbulu.
Pa kako će sada, recimo, umirovljeni zrakoplovni pukovnik objasniti svoj posao kćeri kad ga ona upita: 'Tatice, zašto radiš za ubojicu?'".
Kako odgovoriti?
"Možda će joj reći da im to pomaže skupiti novac za njeno fakultetsko obrazovanje ili da mu je ugodno raditi zbog raznih povlastica koje dolaze s poslom, poput noćenja u luksuznim hotelima u Londonu ili Abu Dhabiju. Ili će joj samo reći – ako ja to ne budem radio, netko drugi hoće.
U principu je isto odgovorio i predsjednik Trump. Složio se da je Saudijska Arabija možda počinila užasan zločin, ali i napomenuo da 'oni troše oko 110 milijardi dolara na vojnu opremu i, ako im mi ne budemo prodavali tu opremu, reći nam hvala lijepo. Kupit će od Rusa. Možda je to jasno jednom beskrupuloznom biznismenu, ali patriotu - nikako.
Ako je Amerika spremna žrtvovati svoje dostojanstvo za 110 milijardi dolara koje možda nikad neće ni dobiti, bi li se ijedna država trebala u nju ugledati kao u vođu slobodnog svijeta? Onaj pukovnik shvaća ono što Trump ne razumije – nema te plaće ni tog vojnog ugovora koji može nadomjestiti gubitak svjetskog poštovanja".
Niz pitanja
"Možda će pokušati kćeri objasniti da je Saudijska Arabija važan saveznik u borbi protiv Irana, koji ne dozvoljava ljudima slobodu govora, slobodu vjere, čak ni slobodu odijevanja. A kad ga kći pita: 'A Saudijska Arabija to ljudima dozvoljava?', što će joj otac reći?
Utihnut će, možda će se zamisliti nad veličinom onoga što se dogodilo u Istanbulu. Nad nevjerojatnom besramnošću zločina u ovo doba u kojem Amerika odustaje od svog položaja vođe slobodnog svijeta. Pomislit će na Khashoggija, mirnog, strastvenog čovjeka koji je otišao u egzil iz vlastite zemlje kako bi mogao slobodno o njoj pisati i utjecati na nju da se modernizira jer, kako je sam rekao: 'Želim da znate da Saudijska Arabija nije uvijek bila ovakva kakva je danas. Mi Saudijci zaslužujemo više'.
Pukovnik će tada odmahnuti glavom i pomisliti: 'Pa kako uopće mogu raditi za ovakav režim i svakog se jutra bez srama pogledati u ogledalo?'.
To si pitanje i mi, čitava Amerika, moramo postaviti. Čak i da nam još uvijek treba nafta iz Saudijske Arabije, a ne treba, čak i da su nam oni snažan saveznik u regiji na kojeg se možemo osloniti, a nisu, ma da nam ne znam što ponude, je li njihovo prijateljstvo dovoljno vrijedno da zaboravimo kako su zarobili i ubili kritičara režima čiji je jedini zločin bio taj da je govorio istinu?" pita se Hiatt za The Washington Post.
