No, bojanje jaja posebna je čar i tome se svaka obitelj najviše veseli. U Rami na Uskrs svaka kuća ima bojana jaja. Ona se ukrašavaju na Veliku subotu, no netko ih ukrašava i ranije.
S koljena na koljeno
Najstarija tehnika šaranja jaja poznata na ovim prostorima je tehnika “šaranja voskom”. Iako je ta tehnika teška i iziskuje strpljenje i vrijeme, ipak se očuvala do današnjih dana, a kako nam kaže baka Lucija, ona se prenosi s koljena na koljeno. Ona je ovu tehniku naučila od svoje majke, a ona od svoje, tako da se tradicija ne prekida, a Lucija se nada da će se tradicija nastaviti i dalje, preko njezine unučadi i praunučadi. Ukratko nas je i upoznala s postupkom izrade pisanica. - Glavni pribor je 'pisaljka', kako se to zove u ovom kraju, i pravi pčelinji vosak. Pisaljku pravim od stare konzerve, jer tako ovdje svi rade. Što je pisaljka tanja, to će šara biti bolja. Na perce stavljam komadić voska pa ga zagrijavam na plamenu svijeće i crtam po svježem jajetu. Crtam svašta: cvijeće, križeve, grančice, a ponekad čak i imena i neke važnije datume. Pušta se mašti na volju i to je, zapravo, umjetnost, kaže nam baka Lucija, koja je svoja jaja najčešće voljela davati onima koji su joj najdraži, svojim unucima. Žao joj je, kako kaže, što danas ljudi više nemaju toliko mašte pa se uglavnom upotrebljavaju umjetne boje za jaja dok su se nekada upotrebljavale boje koje su se pronašle u prirodi. - Jaja su se većinom bojila pomoću ljuske od crvenog luka i čađi s krovova kuća. Boja u loncu se nije bacala, već kad bi jedna obitelj skuhala jaja, ona bi posudila lonac skupa s ljuskom i čađi drugoj obitelji kako bi i oni sebi obojili jaja, kaže nam baka Lucija. Također, u svrhu bojanja upotrebljavale su se i različite biljke i korijenje biljaka kako bi se jaja ukrasila. Primjerice, crvenkasto-smeđa boja postizala se tako što se ljuske crvenog luka prokuhaju petnaestak minuta u vreloj vodi pa se onda unutra polože jaja koja zaista dobiju prekrasnu boju. Zelena boja se dobivala kuhanjem jaja u vodi u kojoj se nalaze kopriva ili špinat, dok se žuta jaja dobiju ako se prije kuhanja jaja u vodi prokuha ljuska od oraha. No, tu nije bio kraj mašti. Kako bi jaja na sebi imala ukras, prije uranjanja u vodu, ona se umotaju u gazu ili najlon čarapu, uz prethodno stavljanje lista peršina, djeteline ili neke druge biljke. Kasnije, odstranjivanjem gaze ili čarape, ostajala je prirodna boja jaja na dijelu prekrivenom biljkom, što je izgledalo jako lijepo. Danas, nažalost, malo tko ukrašava jaja na takav način, jer se upotrebljavaju umjetne boje, što ni približno ne može dočarati Uskrs kao što je to bilo prije.
Nadmetanje u tucanju jajima
Na sam Uskrs, slijedi tucanje jajima, što i dan danas predstavlja pravo nadmetanje u kojem su uživali i djeca i stariji, posebno muškarci. Tradicionalno natjecanje u tucanju jaja slijedi uglavnom poslije mise, a pobjednici u ovom zanimljivom natjecanju dugo se pamte. Tako se i nakon Uskrsa danima zna pričati o nečijem jajetu koje je razbilo drugih pedesetak jaja. Baš zato su i pripreme tvrdih jaja trajale za neke i kroz čitavu godinu. Iako su se mnogi ovi običaju izgubili u vremenu, mnoge od njih Ramljaci ne daju zaboravu pa će oni koji još drže do običaja i ove godine uzeti u ruke vrećice s bojama i baciti se na posao bojanja jaja te će se, na radost ukućana, posebno onih najmlađih, Uskrs dočekati s košaricama punim crvenih, zelenih, plavih, žutih pisanica.Stari običaji na Cvjetnicu
Cvjetnica je nedjelja prije Uskrsa. Stari je običaj da momci na Cvjetnicu donesu u crkvu desetak metara dugačku mladu jelku, okićenu rupcima, jabukama i cvijećem. Poslije mise, na kojoj bi se ove grane blagoslovile, momci bi ih vraćali kućama i dijelili ih onima koji nisu imali. Kada su fratri zabranili ovaj običaj, vjerojatno iz praktičnih razloga, onda su misari na Cvjetnicu donosili manje grančice od jelke ili tisovine. Blagoslovljene grančice nosili su kućama, a ove bi grančice čuvali kao najveću svetinju.
Posveta jela
Velika subota je dan posta u Rami, iako nije prema crkvenoj odredbi. Na Veliku subotu donosi se u crkvu 'posvetališće', jelo za blagoslov koje se blaguje na uskrsno jutro. Svaka kuća bi trebala donijeti 'posvetališće'. Za 'posvetališće' se najčešće donosi pogača ukrašena križem ili nekim drugim šarama s križićima, mladi plodovi, meso, sir i jaja. Prije blagovanja 'posvetališća' svi trebaju oprati ruke, jer se blagoslovljeno jelo ne smije uzimati neopranih ruku. Prije blagovanja, uz redovitu jutarnju molitvu, mole se i neke posebne molitve koje se samo na Uskrs mole.Tekst: Mirela Tučić
Foto: fra Tomislav Brković
