Uz adekvatnu osnovnu obradu i gnojidbu tla te nakon pripreme tla za sadnju čiji načini su opisani u prethodnim člancima i čim to vremenske prilike dopuste pristupa se sadnji paprike.
Sadnja paprike obavlja se kad srednje dnevne temperature zraka porastu preko 15°C ali ujedno treba i proći opasnost od kasnih proljetnih mraza. Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorijenjavanje otežano a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj. Biljke koje su nakon sadnje u uvjetima nepovoljnijih temperatura teško se i sporo oporavljaju.
Saditi se može na ravnu površinu ili na gredice. Način i sklop sadnje ovise o kultivaru i mogućem razdoblju berbe. Tako se, determinantni i semideterminantni kultivari koji svoj rast završavaju sa sekundarnim i tercijarnim granama /beru se kroz kraće vrijeme/ sade u gušćem sklopu dok indeterminantni s manjim brojem biljaka po jedinici površine daju zadovoljavajuće prinose.
Međuredni razmak trebao bi biti od 50 – 60 cm a unutar redova oko 40 cm za bujnije kultivare (postiže se sklop od 40.000 – 50.000 biljaka/ha) dok je za manje bujne kultivare razmak u redu od 15 – 25 cm (80.000 – 130.000 biljaka/ha).
Prilikom sadnje tlo mora biti zasićeno vodom do 80% poljskog vodnog kapaciteta na dubini od 15 – 20 cm .Presadnica se zatrpava u zemlju do ruba površine grude supstrata.
Navodnjavanje
Paprika je najosjetljivija na nedostatak zemljišne vlage poslije presađivanja i u fazi cvjetanja i razvoja plodova.
Na lakšim zemljištima paprika se navodnjava češće, većim količinama vode, dok na težim rjeđe, manjim količinama vode.
Nakon sadnje papriku ne treba zalijevati velikim zalivnim normama. Ako je zemljište zaliveno pred sadnju, onda je dovoljno oko 10 l/m2.
Za vrijeme toplog vremena zalivnu normu od 10-15 l/m2treba ponoviti 2-3 puta.
Nakon ukorjenjivanja papriku treba zaliti s oko 20-30 l/m2.
Kontrolu stanja usjeva obaviti nakon 5-7 dana i ako je potrebno popuniti prazna mjesta i ponoviti navodnjavanje.
Kultivacija i okopavanje
Njega paprike podrazumijeva više kultiviranja i okopavanja. Prvo kultiviranje obaviti dvije nedjelje nakon rasađivanja, a kasnije poslije svakog navodnjavanja ili jače kiše. Dubina kultiviranja do 7 cm.
U toku vegetacije potrebno je uraditi i dva do tri okopavanja kako bi se razmrvilo zemljište oko korijena i posjekao korov.
Prihranjivanje
Uspješna proizvodnja zavisi od prihranjivanja. Svaka faza razvoja biljke zahtijeva određen odnos hraniva. Savjet Vladice Stefanović, dipl. inž. poljoprivrede je da prihranu treba obaviti na sljedeći način:
1) Faza ukorjenjivanja
Startamo s jačom dozom fosfora (1:4:1). Povećan sadržaj fosfora pospješuje razvoj korijena i ukorjenjivanje rasađene biljke. Njegov značaj u fazi ukorjenjivanja se povećava s hladnoćom zemljišta.
2) Faza početnog porasta
Do zametanja plodova ujednačen odnos NPK hraniva (1:1:1). Ova faza traje do početka intenzivnog cvjetanja i oplodnje. Približno je podjednako usvajanje osnovnih elemenata ishrane. Fosfor ima značajnu ulogu u procesu cvjetanja tako da je nadalje on konstantno prisutan.
3) Faza od zametanja do porasta prvih plodova
Do prve berbe više kalija i dušika (2:1:3). Kalij pospješuje boju, ukus, kvalitetu i trajnost plodova paprike. S višim temperaturama i jačom svjetlošću povećava se potrošnja dušika.
4) Faza intenzivnog plodonošenja
U plodonošenju još više kalija (2:1:4). Što je više plodova na biljci, veća je i potražnja za kalijem. Od faze početnog porasta, pa do kraja berbe prema uputstvu stručnog lica dodavati fertirigacijom i folijarnom prihranom Ca. Česta je pojava u paprici trulež vrha ploda, koja nastaje usljed nedostatka kalcija.
Tijekom vegetacije kod paprike se može obaviti i folijarna prihrana u cilju osiguranja boljeg porasta i zdravstvenog stanja biljaka, dodavanjem različitih folijarnih đubriva sa makro i mikro elementima, prenosi Agrosavjet.com
Sadnja paprike obavlja se kad srednje dnevne temperature zraka porastu preko 15°C ali ujedno treba i proći opasnost od kasnih proljetnih mraza. Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorijenjavanje otežano a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj. Biljke koje su nakon sadnje u uvjetima nepovoljnijih temperatura teško se i sporo oporavljaju.
Saditi se može na ravnu površinu ili na gredice. Način i sklop sadnje ovise o kultivaru i mogućem razdoblju berbe. Tako se, determinantni i semideterminantni kultivari koji svoj rast završavaju sa sekundarnim i tercijarnim granama /beru se kroz kraće vrijeme/ sade u gušćem sklopu dok indeterminantni s manjim brojem biljaka po jedinici površine daju zadovoljavajuće prinose.
Međuredni razmak trebao bi biti od 50 – 60 cm a unutar redova oko 40 cm za bujnije kultivare (postiže se sklop od 40.000 – 50.000 biljaka/ha) dok je za manje bujne kultivare razmak u redu od 15 – 25 cm (80.000 – 130.000 biljaka/ha).
Prilikom sadnje tlo mora biti zasićeno vodom do 80% poljskog vodnog kapaciteta na dubini od 15 – 20 cm .Presadnica se zatrpava u zemlju do ruba površine grude supstrata.
Navodnjavanje
Paprika je najosjetljivija na nedostatak zemljišne vlage poslije presađivanja i u fazi cvjetanja i razvoja plodova.
Na lakšim zemljištima paprika se navodnjava češće, većim količinama vode, dok na težim rjeđe, manjim količinama vode.
Nakon sadnje papriku ne treba zalijevati velikim zalivnim normama. Ako je zemljište zaliveno pred sadnju, onda je dovoljno oko 10 l/m2.
Za vrijeme toplog vremena zalivnu normu od 10-15 l/m2treba ponoviti 2-3 puta.
Nakon ukorjenjivanja papriku treba zaliti s oko 20-30 l/m2.
Kontrolu stanja usjeva obaviti nakon 5-7 dana i ako je potrebno popuniti prazna mjesta i ponoviti navodnjavanje.
Kultivacija i okopavanje
Njega paprike podrazumijeva više kultiviranja i okopavanja. Prvo kultiviranje obaviti dvije nedjelje nakon rasađivanja, a kasnije poslije svakog navodnjavanja ili jače kiše. Dubina kultiviranja do 7 cm.
U toku vegetacije potrebno je uraditi i dva do tri okopavanja kako bi se razmrvilo zemljište oko korijena i posjekao korov.
Prihranjivanje
Uspješna proizvodnja zavisi od prihranjivanja. Svaka faza razvoja biljke zahtijeva određen odnos hraniva. Savjet Vladice Stefanović, dipl. inž. poljoprivrede je da prihranu treba obaviti na sljedeći način:
1) Faza ukorjenjivanja
Startamo s jačom dozom fosfora (1:4:1). Povećan sadržaj fosfora pospješuje razvoj korijena i ukorjenjivanje rasađene biljke. Njegov značaj u fazi ukorjenjivanja se povećava s hladnoćom zemljišta.
2) Faza početnog porasta
Do zametanja plodova ujednačen odnos NPK hraniva (1:1:1). Ova faza traje do početka intenzivnog cvjetanja i oplodnje. Približno je podjednako usvajanje osnovnih elemenata ishrane. Fosfor ima značajnu ulogu u procesu cvjetanja tako da je nadalje on konstantno prisutan.
3) Faza od zametanja do porasta prvih plodova
Do prve berbe više kalija i dušika (2:1:3). Kalij pospješuje boju, ukus, kvalitetu i trajnost plodova paprike. S višim temperaturama i jačom svjetlošću povećava se potrošnja dušika.
4) Faza intenzivnog plodonošenja
U plodonošenju još više kalija (2:1:4). Što je više plodova na biljci, veća je i potražnja za kalijem. Od faze početnog porasta, pa do kraja berbe prema uputstvu stručnog lica dodavati fertirigacijom i folijarnom prihranom Ca. Česta je pojava u paprici trulež vrha ploda, koja nastaje usljed nedostatka kalcija.
Tijekom vegetacije kod paprike se može obaviti i folijarna prihrana u cilju osiguranja boljeg porasta i zdravstvenog stanja biljaka, dodavanjem različitih folijarnih đubriva sa makro i mikro elementima, prenosi Agrosavjet.com
