Kao što svi znate, krumpir je jedna od najzahvalnijih kultura za uzgoj jer daje dobar prinos, nije pretjerano zahtjevan i uspijeva u različitim uvjetima.
Da bi berba bila kvalitetna i obilna, važno je slijediti neka osnovna pravila, od pripreme tla do vađenja.
Krumpir se sadi kad se tlo zagrije na oko 8 do 10 stupnjeva, što je u većini krajeva od kraja ožujka do sredine travnja, ovisno o nadmorskoj visini i vremenskim uvjetima.
Naravno, pravilo kaže, kad cvjeta maslačak ili se pojave prvi listovi na brezi, vrijeme je za sadnju.
Ako se sadi preuranjeno u hladnom, vlažnom tlu, gomolji mogu istrunuti i klijanje će biti sporije.
Kada pričamo o sadnji krumpira, razmak je jako važan. Sadimo ga na udaljenosti od 20–25 cm, a redovi su 60–75 cm razmaknuti za strojnu obradu.
Jedino pravilo koje moramo poštovati je da klice krumpira gledaju prema gore, kako ne bi bilo problema s klijanjem i da svi krumpiri krenu klijati otprilike u isto vrijeme.
Nakon sadnje krumpira, vrijeme je za malčiranje. Malčiramo ih ručno ili strojem – pokazat ćemo oba primjera.
U principu, treba staviti 10–15 cm zemlje na krumpire i to je to. Ovo ih štiti od prvih mrazeva, tako da naše klice neće smrzavati.
Kad pričamo o razmaku redova i rovovima, to možemo napraviti ručno ili mehanički, kao što vidite ovdje.
U principu, 60–70 cm između redova i to je to. Još jednom, jako je važno da klice krumpira gledaju prema gore.
Ako gledaju prema dolje, klijanje može trajati duže, a redovi ili gomolji mogu klijati neujednačeno, što nije u redu.
Što se tiče mehaničkog malčiranja, radi se strojem. Ovo je ručno inače dosta "brutalno" za veće površine, ali stroj to radi brzo. Dovoljna je jedna osoba da odradi posao, nema potrebe skupljati čitavu vojsku ljudi.
Kada pričamo o gnojidbi, krumpir voli hranjivo tlo, ali ne podnosi pretjerivanje. Posebno s zrelim stajskim gnojivom, najbolje ga je unijeti u jesen.
U proljeće se može koristiti zreli kompost ili mineralno NPK gnojivo 7-20-30 ili 8-16-24. Dajem dušik umjereno, ne previše, kako ne bi došlo do bujnog lišća i slabijih gomolja.
Nakon što krumpir nikne, moramo ga obraditi, tj. okopati zemlju oko njega. Time sprječavamo rast korova i potičemo krumpir na brži rast. Tako to izgleda kada je lijepo, zdravo i moramo ga naravno zaštititi.
Nažalost, treba ga zaštititi od žute krastavosti i plamenjače. To su dvije osnovne bolesti koje napadaju krumpir. Pojavljuju se kad je vlaga u zraku visoka, a može ih se prepoznati po tamnijim mrljama na listovima. Prevencija je najvažnija – zdravi sadni materijal, dobar razmak i zaštita.
Najpoznatija bolest je krastavost krumpira. Redovita kontrola i ručno skupljanje krastavosti, posebno na manjim nasadima, daje dobre rezultate.
"U principu, sada ću vam pokazati nekoliko primjera kako krumpir izgleda kad ga napadne plamenjača. Vidjet ćete da se širi jako brzo, imamo jedan nasad lijevo i desno, gdje je jedan zaražen, a drugi ne", ističe autor videa.
Nakon otprilike 90 dana kod kasnih krumpira, ili 70 dana kod ranih, naš krumpir je spreman za berbu.
Kao što vidite, tko odradi posao kako treba, krumpir će mu višestruko uzvratiti. Teoretski, 1 kg sadnog materijala često može dati do 30 kg prinosa.
Tako recimo, posadim 20 kg krumpira, a uberem preko 600 kg pa dijelim gdje god mogu.
Već smo rekli da se mladi krumpir može brati nakon oko 70 dana. Od sorti koje sadimo, preporučujem sortu Liseta i sortu Arnova.
Ove sorte su se izvrsno pokazale u Hercegovini. Liseta je vrlo kvalitetna i dobro podnosi skladištenje.
Arnova je također vrlo produktivna, prepoznatljiva po svojim okruglim gomoljima, dok je Liseta malo izduženija, kao što možete vidjeti na primjeru. Obje sorte su odlične za vađenje i konzumaciju.
Da bi berba bila kvalitetna i obilna, važno je slijediti neka osnovna pravila, od pripreme tla do vađenja.
Krumpir se sadi kad se tlo zagrije na oko 8 do 10 stupnjeva, što je u većini krajeva od kraja ožujka do sredine travnja, ovisno o nadmorskoj visini i vremenskim uvjetima.
Naravno, pravilo kaže, kad cvjeta maslačak ili se pojave prvi listovi na brezi, vrijeme je za sadnju.
Ako se sadi preuranjeno u hladnom, vlažnom tlu, gomolji mogu istrunuti i klijanje će biti sporije.
Kada pričamo o sadnji krumpira, razmak je jako važan. Sadimo ga na udaljenosti od 20–25 cm, a redovi su 60–75 cm razmaknuti za strojnu obradu.
Jedino pravilo koje moramo poštovati je da klice krumpira gledaju prema gore, kako ne bi bilo problema s klijanjem i da svi krumpiri krenu klijati otprilike u isto vrijeme.
Nakon sadnje krumpira, vrijeme je za malčiranje. Malčiramo ih ručno ili strojem – pokazat ćemo oba primjera.
U principu, treba staviti 10–15 cm zemlje na krumpire i to je to. Ovo ih štiti od prvih mrazeva, tako da naše klice neće smrzavati.
Kad pričamo o razmaku redova i rovovima, to možemo napraviti ručno ili mehanički, kao što vidite ovdje.
U principu, 60–70 cm između redova i to je to. Još jednom, jako je važno da klice krumpira gledaju prema gore.
Ako gledaju prema dolje, klijanje može trajati duže, a redovi ili gomolji mogu klijati neujednačeno, što nije u redu.
Što se tiče mehaničkog malčiranja, radi se strojem. Ovo je ručno inače dosta "brutalno" za veće površine, ali stroj to radi brzo. Dovoljna je jedna osoba da odradi posao, nema potrebe skupljati čitavu vojsku ljudi.
Kada pričamo o gnojidbi, krumpir voli hranjivo tlo, ali ne podnosi pretjerivanje. Posebno s zrelim stajskim gnojivom, najbolje ga je unijeti u jesen.
U proljeće se može koristiti zreli kompost ili mineralno NPK gnojivo 7-20-30 ili 8-16-24. Dajem dušik umjereno, ne previše, kako ne bi došlo do bujnog lišća i slabijih gomolja.
Nakon što krumpir nikne, moramo ga obraditi, tj. okopati zemlju oko njega. Time sprječavamo rast korova i potičemo krumpir na brži rast. Tako to izgleda kada je lijepo, zdravo i moramo ga naravno zaštititi.
Nažalost, treba ga zaštititi od žute krastavosti i plamenjače. To su dvije osnovne bolesti koje napadaju krumpir. Pojavljuju se kad je vlaga u zraku visoka, a može ih se prepoznati po tamnijim mrljama na listovima. Prevencija je najvažnija – zdravi sadni materijal, dobar razmak i zaštita.
Najpoznatija bolest je krastavost krumpira. Redovita kontrola i ručno skupljanje krastavosti, posebno na manjim nasadima, daje dobre rezultate.
"U principu, sada ću vam pokazati nekoliko primjera kako krumpir izgleda kad ga napadne plamenjača. Vidjet ćete da se širi jako brzo, imamo jedan nasad lijevo i desno, gdje je jedan zaražen, a drugi ne", ističe autor videa.
Nakon otprilike 90 dana kod kasnih krumpira, ili 70 dana kod ranih, naš krumpir je spreman za berbu.
Kao što vidite, tko odradi posao kako treba, krumpir će mu višestruko uzvratiti. Teoretski, 1 kg sadnog materijala često može dati do 30 kg prinosa.
Tako recimo, posadim 20 kg krumpira, a uberem preko 600 kg pa dijelim gdje god mogu.
Već smo rekli da se mladi krumpir može brati nakon oko 70 dana. Od sorti koje sadimo, preporučujem sortu Liseta i sortu Arnova.
Ove sorte su se izvrsno pokazale u Hercegovini. Liseta je vrlo kvalitetna i dobro podnosi skladištenje.
Arnova je također vrlo produktivna, prepoznatljiva po svojim okruglim gomoljima, dok je Liseta malo izduženija, kao što možete vidjeti na primjeru. Obje sorte su odlične za vađenje i konzumaciju.
