U srcu pustinje Karakum u blizini sela Darvaza, otprilike 260 kilometara udaljena od glavnoga grada Turkmenistana, gori 'vječna vatra'. Desetljećima ova lokacija privlači turiste sa svih strana svijeta koji posjećuju jedno od najstrašnijih mjesta na svijetu. Riječ je o krateru prirodnog plina promjera 69 metara i dubine oko 30 metara.
Nalazište tog prirodnog plina otkrili su sovjetski znanstvenici 1971. godine u potrazi za naftom. Nisu tada znali da je riječ o lokaciji bogatoj prirodnim plinom. Kada su počeli bušiti ispod bušilica za iskapanje otvorio se veliki krater te povukao bušilicu u zemlju. Srušilo se sve, a krater se širio tim pustinjskim područjem.
Shvatili su tada da je nastao veliki problem. Ne samo da su Vrata pakla progutala svu njihovu opremu, već je iz tog kratera curio i plin. Riječ je bilo o velikim količinama metana, koji nije jako toksičan no otežava disanje. Bila je to katastrofa za okoliš a uz nekoliko smrtnih slučajeva ljudi u obližnjim selima dovela je i do uništenja divljih životinja. Strahovali su da bi curenje plina moglo izazvati katastrofu puno većih razmjera, s obzirom na veliku mogućnost zapaljenja, pa su na vrlo jednostavan i lak način odlučili eliminirati tu mogućnost.
Tako su barem mislili. Zapalili su krater. Riječ je o standardnoj proceduri tzv. kontroliranom paljenju, praksi koja se koristi diljem svijeta na lokacijama bogatima prirodnim plinom. Trebao je to biti sasvim običan pokušaj eliminacije potencijalne opasnosti. No jako su se prevarili, s obzirom kako krater Darvaza 48 godina nakon toga i dalje gori. Za razliku od kontroliranih zapaljenja u ovom slučaju znanstvenici nisu znali o kojoj količini plina je riječ, pa su mislili da će se vatra sama ugasiti nakon nekoliko dana, ili tjedana. Desetljećima nakon toga čini se da vatri nema kraja, prenosi Express.hr.
2010. godine predsjednik Turkmenistana Gurbanguly Berdimuhamedov posjetio je nalazište, te naredio geolozima i stručnjacima da pronađu način zaustavljanja vatre. Strahovao je da će taj plamen smanjiti mogućnost iskapanje drugih prirodnih zaliha na tom području, i učiniti ga nemogućim.
Turkmenistan je na petom u svijetu po rezervama prirodnog plina, a mogućnost bušenja zemlji bi mogla tako donijeti i velike prihode. Manjak međunarodnih cjevovoda i divovska vatrena rupa u tlu zaustavili su neke razvojne pokušaje.
Od tada nije bilo nikakvih pokušaja rješavanja pitanja 'vječne vatre'. Vrata pakla tako privlače stotine turista ali i životinje nesvjesne opasnosti koja im iz te rupe vreba. Lokalci pričaju o paucima koji su se bacali u jamu, zaslijepljenima plamenom. Unatoč svom zlokobnom izgledu i nadimku, ovaj je plinski krater zapravo jako zanimljiva lokacija. Kontrast vedrog neba i plamteće buktinje cijeli prozor čini nestvarnim, i savršenim za fotografije koje ostavljaju bez daha. Lokacija je to koju ne smijete propustiti ako se nađete u pustinji Karakum u Turkmenistanu i imate nekoliko sati 'za ubiti'.
Nalazište tog prirodnog plina otkrili su sovjetski znanstvenici 1971. godine u potrazi za naftom. Nisu tada znali da je riječ o lokaciji bogatoj prirodnim plinom. Kada su počeli bušiti ispod bušilica za iskapanje otvorio se veliki krater te povukao bušilicu u zemlju. Srušilo se sve, a krater se širio tim pustinjskim područjem.
Shvatili su tada da je nastao veliki problem. Ne samo da su Vrata pakla progutala svu njihovu opremu, već je iz tog kratera curio i plin. Riječ je bilo o velikim količinama metana, koji nije jako toksičan no otežava disanje. Bila je to katastrofa za okoliš a uz nekoliko smrtnih slučajeva ljudi u obližnjim selima dovela je i do uništenja divljih životinja. Strahovali su da bi curenje plina moglo izazvati katastrofu puno većih razmjera, s obzirom na veliku mogućnost zapaljenja, pa su na vrlo jednostavan i lak način odlučili eliminirati tu mogućnost.
Tako su barem mislili. Zapalili su krater. Riječ je o standardnoj proceduri tzv. kontroliranom paljenju, praksi koja se koristi diljem svijeta na lokacijama bogatima prirodnim plinom. Trebao je to biti sasvim običan pokušaj eliminacije potencijalne opasnosti. No jako su se prevarili, s obzirom kako krater Darvaza 48 godina nakon toga i dalje gori. Za razliku od kontroliranih zapaljenja u ovom slučaju znanstvenici nisu znali o kojoj količini plina je riječ, pa su mislili da će se vatra sama ugasiti nakon nekoliko dana, ili tjedana. Desetljećima nakon toga čini se da vatri nema kraja, prenosi Express.hr.
2010. godine predsjednik Turkmenistana Gurbanguly Berdimuhamedov posjetio je nalazište, te naredio geolozima i stručnjacima da pronađu način zaustavljanja vatre. Strahovao je da će taj plamen smanjiti mogućnost iskapanje drugih prirodnih zaliha na tom području, i učiniti ga nemogućim.
Turkmenistan je na petom u svijetu po rezervama prirodnog plina, a mogućnost bušenja zemlji bi mogla tako donijeti i velike prihode. Manjak međunarodnih cjevovoda i divovska vatrena rupa u tlu zaustavili su neke razvojne pokušaje.
Od tada nije bilo nikakvih pokušaja rješavanja pitanja 'vječne vatre'. Vrata pakla tako privlače stotine turista ali i životinje nesvjesne opasnosti koja im iz te rupe vreba. Lokalci pričaju o paucima koji su se bacali u jamu, zaslijepljenima plamenom. Unatoč svom zlokobnom izgledu i nadimku, ovaj je plinski krater zapravo jako zanimljiva lokacija. Kontrast vedrog neba i plamteće buktinje cijeli prozor čini nestvarnim, i savršenim za fotografije koje ostavljaju bez daha. Lokacija je to koju ne smijete propustiti ako se nađete u pustinji Karakum u Turkmenistanu i imate nekoliko sati 'za ubiti'.
