Potresi u Hercegovini, Albaniji, Grčkoj glavna su tema zadnjih 36 sati. Posljedice tih potresa će se osjećati još dugo, a potresa će navodno biti još.
Sve ovo se može usporediti s potresom koji je u srpnju pogodio mostarski Aluminij. Jedan aftershock će se vjerojatno dogoditi za nekoliko dana kada će i onih 300 i kusur ljudi što su ostali u ugašenoj tvornici biti poslano kućama s papirima o sporazumnom otkazu u rukama.
Naime, još uvijek nema nikakvih naznaka o tome da će Vlada Federacije BiH i izraelski investitor postići bilo kakav kompromis oko prijedloga koji je federalnim institucijama dostavljen prije nekoliko mjeseci. Dapače, čini se kako su dvije strane udaljenije što više pričaju, tako da je nada za postizanje bilo kakvog kompromisa ušla u domenu znanstvene fantastike.
Iz Vlade FBiH se može čuti kako je entitet spreman pomoći da bi osigurala sredstva za otpremnine, tako da se može reći kako su pripreme za ovu fazu projekta već otpočele. Radnici Aluminija, oni koji su još uvijek ostali u tvornici, za nekoliko dana će vjerojatno primiti svoju zadnju plaću u ovoj tvornici. Dobiti će i otpremninu i to je vjerojatno kraj priče o ovoj tvornici, nekadašnjem gigantu i nositelju gospodarstva Bosne i Hercegovine.
Od gašenja proizvodnje do danas potrošeni su milijuni maraka na plaće i otpremnine djelatnika Aluminija. Određen broj njih već je otišao iz BiH i vjerojatno se više nikada neće vratiti. Oni koji su ostali, traže nove poslove i nadaju se kako u konačnici neće ostati na ulici. Oni politički podobni već su zgrabili fotelje u institucijama i ponašaju se kao da nogom nikada nisu kročili u Aluminij. A “muzli” su ga koliko su god mogli.
Sada slijedi konačna etapa priče u kojoj će u nekadašnjem gigantu ostati samo zidovi i uspomene. Oni kojima je to bio cilj mogu biti zadovoljni, a mi ostali se možemo pitati kako je moguće uništiti giganta kao što je Aluminij?. I da još nitko za to ne odgovara?
U ovome slučaju čak ne vrijedi ni ona da svijetlo ugasi onaj k’o zadnji izađe. Svijetlo je ugašeno još u srpnju. Samo se s konačnim raspuštanjem čekalo nekoliko mjeseci kako bi se radnici ‘ohladili’. Kao i ćelije na kojima su nekada radili.
Ero.tel
Sve ovo se može usporediti s potresom koji je u srpnju pogodio mostarski Aluminij. Jedan aftershock će se vjerojatno dogoditi za nekoliko dana kada će i onih 300 i kusur ljudi što su ostali u ugašenoj tvornici biti poslano kućama s papirima o sporazumnom otkazu u rukama.
Naime, još uvijek nema nikakvih naznaka o tome da će Vlada Federacije BiH i izraelski investitor postići bilo kakav kompromis oko prijedloga koji je federalnim institucijama dostavljen prije nekoliko mjeseci. Dapače, čini se kako su dvije strane udaljenije što više pričaju, tako da je nada za postizanje bilo kakvog kompromisa ušla u domenu znanstvene fantastike.
Iz Vlade FBiH se može čuti kako je entitet spreman pomoći da bi osigurala sredstva za otpremnine, tako da se može reći kako su pripreme za ovu fazu projekta već otpočele. Radnici Aluminija, oni koji su još uvijek ostali u tvornici, za nekoliko dana će vjerojatno primiti svoju zadnju plaću u ovoj tvornici. Dobiti će i otpremninu i to je vjerojatno kraj priče o ovoj tvornici, nekadašnjem gigantu i nositelju gospodarstva Bosne i Hercegovine.
Od gašenja proizvodnje do danas potrošeni su milijuni maraka na plaće i otpremnine djelatnika Aluminija. Određen broj njih već je otišao iz BiH i vjerojatno se više nikada neće vratiti. Oni koji su ostali, traže nove poslove i nadaju se kako u konačnici neće ostati na ulici. Oni politički podobni već su zgrabili fotelje u institucijama i ponašaju se kao da nogom nikada nisu kročili u Aluminij. A “muzli” su ga koliko su god mogli.
Sada slijedi konačna etapa priče u kojoj će u nekadašnjem gigantu ostati samo zidovi i uspomene. Oni kojima je to bio cilj mogu biti zadovoljni, a mi ostali se možemo pitati kako je moguće uništiti giganta kao što je Aluminij?. I da još nitko za to ne odgovara?
U ovome slučaju čak ne vrijedi ni ona da svijetlo ugasi onaj k’o zadnji izađe. Svijetlo je ugašeno još u srpnju. Samo se s konačnim raspuštanjem čekalo nekoliko mjeseci kako bi se radnici ‘ohladili’. Kao i ćelije na kojima su nekada radili.
Ero.tel
