Gospodin Kovačić imao je izložbe diljem Europe, a njegova djela se izlažu u stalnom postavu muzeja Anatole Jjakovski u Nizzi, u galeriju Mona Lisa u Parizu, u galeriji Levi u Njemačkoj itd. Zaveden je u svijetskom slikarskom leksikonu u Parizu i u enciklopediji Povijesti i umjetnosti Hrvatske.
Koji su Vaši prvi kontakti sa Ramom i ramskim ljudima?
Početkom 90-ih godina na preporuku pisca i političara Vlade Gotovca i slikara Ivana Lackovića Croate, dokazanog dobrotvora Rame, koji su mi preporučili da se upoznam s gvardijanom fra Mijom Džolanom, Božom Mišurom i Hrvojem Gardavskim. Oni su me pobliže upoznali s poviješću i stanjem Rame. Manjim dijelom sam nešto znao o Rami gdje me je upoznao akademski slikar Josip Bifel, koji je 1968. godine naslikao tri freske u ramskoj crkvi i na taj način Ramu uveo u suvremenu sakralnu umjetnost.
Koja je tema bila Vašeg prvog sastanka?
Razgovor je bio o pomoći i prikupljanju umjetnina svih umjetnika iz Hrvatske za muzej u samomstanu na Šćitu. To sam zdušno prihvatio kad sam saznao povijest i tagediju ramskog puka.
Kako je tekao daljnji tijek u organizaciji?
Odmah smo krenuli u organizaciju gdje su se na moj kontakt odazivali svi eminentni slikari diljem Hrvatske i nakon čega su prikupljena mnoga djela hrvatskih umjetnika.
Kad se dogodio Vaš prvi dolazak u Ramu?
Na poziv gvardijana fra Mije Džolana dolazim u Ramu u 6. mjesecu 1991. godine na proslavu sedamstote obljetnice dolaska fratara u BiH.
Kakav je osjećaj bio vidjeti Ramu i ramske ljude?
Samim dolaskom u Prozor i ramski kraj doživio sam toliko radosti vidjevši mnoštvo hrvatskih stjegova što do tada nikad nisam vidio. Emocije su me preplavile da su mi tekle suze radosnice. Bio sam oduševljen susretljivošću i dobronamjernošću ljudi. Na samom Šćitu je bilo nekoliko tisuća ljudi za vrijeme proslave.
Koji su sljedeći koraci oko Rame?
Organiziram predavanje o povijesti i kulturi Rame u gradu Zagrebu u prostorima Družbe hrvatskog zmaja na Kamenitim vratima. Nakon toga slijedi reprint knjige "Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu" od autora fra. Jeronima Vladića kojeg je ustupio pisac Dubravko Horvatić. Urednik reprinta prof. Ante Krmpotić. Financijski dio odradio je tadašnji predsjednik hrvatske gospodarske komore Ivica Gaži. Zahuktavanjem rata na prostorima Rame dolazi do egzodusa ramskog puka gdje sudjelujem u zbrinjavanju pojednih obitelji.
Što možete reći o dražbi umjetnina u Zagrebu?
Ta dražba umjetnina je održana 1992. u bistrou "Palanainovka" gdje su prostor ustupili obitelj Radić. Značajno je reći da je aukciju vodio poznati voditelj Oliver Mlakar. Skupljena su djela najeminentnijih hrvatskih slikara gdje su se sva djela i prodala.
Kakvi su danas kontakti s Ramljacima?
U godinama rata još uvijek su intenzivni kontakti. Nakon završetka rata dolazi do smanjenja kontakata pa skoro i do prekida. Uglavnom imam kontakt s dva, tri čovjeka iz Rame. Još uvijek se sjetim na emocije i uspomene koje su se dogodile u početku devedesetih. Nažalost zbog moje bolesti znam da nikad više neću vidjeti Ramu, ali ću ju uvijek nositi u srcu.
Koja je Vaša poruka Ramljacima?
Čujem da su sada ljudi dosta razjedinjeni i udaljavaju se sve više jedni od drugih. Naprotiv morate ostati zajedno i biti čuvari svoje kulturne i povijesne baštine koja je u jednom vremenu bila pred uništenjem i iz čega biste trebali izvući pouke. Pozdrav voljenoj Rami.
Razgovarao: Ivo Brajko; rama-prozor.info
Koja je tema bila Vašeg prvog sastanka?
Razgovor je bio o pomoći i prikupljanju umjetnina svih umjetnika iz Hrvatske za muzej u samomstanu na Šćitu. To sam zdušno prihvatio kad sam saznao povijest i tagediju ramskog puka.
Kako je tekao daljnji tijek u organizaciji?
Odmah smo krenuli u organizaciju gdje su se na moj kontakt odazivali svi eminentni slikari diljem Hrvatske i nakon čega su prikupljena mnoga djela hrvatskih umjetnika.
Kad se dogodio Vaš prvi dolazak u Ramu?
Na poziv gvardijana fra Mije Džolana dolazim u Ramu u 6. mjesecu 1991. godine na proslavu sedamstote obljetnice dolaska fratara u BiH.
Kakav je osjećaj bio vidjeti Ramu i ramske ljude?
Samim dolaskom u Prozor i ramski kraj doživio sam toliko radosti vidjevši mnoštvo hrvatskih stjegova što do tada nikad nisam vidio. Emocije su me preplavile da su mi tekle suze radosnice. Bio sam oduševljen susretljivošću i dobronamjernošću ljudi. Na samom Šćitu je bilo nekoliko tisuća ljudi za vrijeme proslave.
Koji su sljedeći koraci oko Rame?
Organiziram predavanje o povijesti i kulturi Rame u gradu Zagrebu u prostorima Družbe hrvatskog zmaja na Kamenitim vratima. Nakon toga slijedi reprint knjige "Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu" od autora fra. Jeronima Vladića kojeg je ustupio pisac Dubravko Horvatić. Urednik reprinta prof. Ante Krmpotić. Financijski dio odradio je tadašnji predsjednik hrvatske gospodarske komore Ivica Gaži. Zahuktavanjem rata na prostorima Rame dolazi do egzodusa ramskog puka gdje sudjelujem u zbrinjavanju pojednih obitelji.
Što možete reći o dražbi umjetnina u Zagrebu?
Ta dražba umjetnina je održana 1992. u bistrou "Palanainovka" gdje su prostor ustupili obitelj Radić. Značajno je reći da je aukciju vodio poznati voditelj Oliver Mlakar. Skupljena su djela najeminentnijih hrvatskih slikara gdje su se sva djela i prodala.
Kakvi su danas kontakti s Ramljacima?
U godinama rata još uvijek su intenzivni kontakti. Nakon završetka rata dolazi do smanjenja kontakata pa skoro i do prekida. Uglavnom imam kontakt s dva, tri čovjeka iz Rame. Još uvijek se sjetim na emocije i uspomene koje su se dogodile u početku devedesetih. Nažalost zbog moje bolesti znam da nikad više neću vidjeti Ramu, ali ću ju uvijek nositi u srcu.
Koja je Vaša poruka Ramljacima?
Čujem da su sada ljudi dosta razjedinjeni i udaljavaju se sve više jedni od drugih. Naprotiv morate ostati zajedno i biti čuvari svoje kulturne i povijesne baštine koja je u jednom vremenu bila pred uništenjem i iz čega biste trebali izvući pouke. Pozdrav voljenoj Rami.
Razgovarao: Ivo Brajko; rama-prozor.info
