Skoro tri mjeseca nakon smrti patrijarha Irineja, koji je preminuo od covida 20. studenoga 2020. godine otkad je i upražnjeno mjesto poglavara Srpske pravoslavne crkve, počela je procedura izbora novog, 46. patrijarha.
No, ovaj izbor novog patrijarha jedne od najjačih pravoslavnih crkava u Europi nije samo "vjerska" ili "crkveno-administrativna" stvar, nego i vrlo osjetljivo političko pitanje jer je, kako kažu mnogi analitičari u Srbiji, odabir novog poglavara SPC-a iznimno važan i za vladajući režim predsjednika Aleksandra Vučića.
Naime, zbog delikatne situacije u kojoj se Srbija nalazi, pogotovo kada su u pitanju odluke oko Kosova ili uplitanja u stanje u Crnoj Gori, Vučić se uvijek oslanjao i tražio podršku Crkve. Poznato je da niti jednu važnu političku odluku nije donio bez naglašene konzultacije s bivšim patrijarhom Irinejem te želi na čelu SPC-a imati "svog" čovjeka uz čiju bi pomoć lakše donosio nepopularne odluke od nacionalnog značaja, koje ga, čini se, očekuju u bliskoj budućnosti. Vučić time želi osigurati političku podršku SPC-a, koji u narodu ima velik utjecaj, kako bi amortizirao neke (možda) nepopularne mjere i odluke koje su pred njim.
Sam izbor izazvao je mnoge kontroverze u srbijanskom društvu. Prvo su se dan uoči odluke simpatizeri disidentskog i protuvučićevskog vladike Grigorija, episkopa Düsseldorfa i cijele Njemačke i jednog od mogućih kandidata za ulazak u uži izbor, te episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija iz Crnogorsko-primorske mitropolije (podružnice SPC-a u Crnoj Gori), koji je nakon smrti mitropolita Amfilohija najjača prosrpska crkveno-politička figura u toj zemlji, okupili ispred hrama Svetog Save da im daju podršku. Provučićevski mediji (takvih je u Srbiji većina), koji već mjesecima vode žestoki difamatorski rat protiv njih, odmah su izašli s naslovnicama da "Grigorije i Joanikije žele puč u SPC-u" te da su pristalice došle po njihovu nalogu "kako bi ovakvim besramnim provokacijama izvršili pritisak prije izbora novog patrijarha".
Druga sporna situacija jest to što se prvi put patrijarh bira u kripti hrama Svetog Save na beogradskom Vračaru, a ne u zgradi Patrijaršije. Navodno su razlog antipandemijske mjere, ali neki beogradski mediji navode da u gradu nema mjesta koje je pokriveno s više kamera i mikrofona od te kripte (doduše, iz SPC-a su poručili da će one biti isključene, ali opreza nikad ne manjka) pa se time, kažu, već vrši pritisak na 43 arhijereja koji imaju pravo glasa.
Treći sporni moment jest činjenica da je Sinod za domaćine izbornog procesa odredio vladiku Jovana šumadijskog, koji će imati čast pročitati ime novog patrijarha, te vikarnog episkopa remezijanskog Stefana, duhovnika bliskog Vučićeva suradnika i ministra vanjskih poslova Nikole Selakovića, što samo pojačava sumnju javnosti da predsjednik Vučić kontrolira izbor novog patrijarha, iako se on, između trojice koji dobiju najviše glasova, bira tzv. apostolskim ždrijebom.
Nakon što se odrede imena trojice kandidata koji su dobili natpolovičnu većinu glasova arhijereja, dolazi do "apostolskog ždrijeba". Naime, izbor se prepušta "Božjoj volji" jer se imena trojice kandidata upisuju u posebne kuverte koje se umeću u Evanđelje da bi se potom izvukla jedna kuverta u kojoj je upisano novog patrijarha. Unatoč takvom glasovanju, ipak se kao najjači kandidat izdvaja baš Vučićev "čovjek" - episkop bački Irinej (Bulović). Njega bi, navodno, na toj poziciji najradije vidjela i Ruska pravoslavna crkva s kojom Irinej ima izvanrednu suradnju, kao i s Vučićem, te su mnogi uvjereni da će "prst Božji" biti na njegovoj strani.
Uz njega, kao mogući kandidat ističe se i mitropolit zagrebačko-ljubljanski, 58-godišnji Porfirije (Perić), kao predstavnik pomirljive linije u regiji, pogotovo na hrvatsko-srpskim odnosima. Beogradski tabloidi spominju i mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma koji je među mlađima, ima 68 godina, ali i za njega tvrde da je blizak Vučiću. Tu su i već spomenuti Grigorije, kojeg se Vučić užasava, te Joanikije, za kojeg se kaže da bi bio "korisniji" u Crnoj Gori gdje još sve vrije. Doduše, uvijek su moguća iznenađenja, ali u to je teško povjerovati.
No, ovaj izbor novog patrijarha jedne od najjačih pravoslavnih crkava u Europi nije samo "vjerska" ili "crkveno-administrativna" stvar, nego i vrlo osjetljivo političko pitanje jer je, kako kažu mnogi analitičari u Srbiji, odabir novog poglavara SPC-a iznimno važan i za vladajući režim predsjednika Aleksandra Vučića.
Naime, zbog delikatne situacije u kojoj se Srbija nalazi, pogotovo kada su u pitanju odluke oko Kosova ili uplitanja u stanje u Crnoj Gori, Vučić se uvijek oslanjao i tražio podršku Crkve. Poznato je da niti jednu važnu političku odluku nije donio bez naglašene konzultacije s bivšim patrijarhom Irinejem te želi na čelu SPC-a imati "svog" čovjeka uz čiju bi pomoć lakše donosio nepopularne odluke od nacionalnog značaja, koje ga, čini se, očekuju u bliskoj budućnosti. Vučić time želi osigurati političku podršku SPC-a, koji u narodu ima velik utjecaj, kako bi amortizirao neke (možda) nepopularne mjere i odluke koje su pred njim.
Sam izbor izazvao je mnoge kontroverze u srbijanskom društvu. Prvo su se dan uoči odluke simpatizeri disidentskog i protuvučićevskog vladike Grigorija, episkopa Düsseldorfa i cijele Njemačke i jednog od mogućih kandidata za ulazak u uži izbor, te episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija iz Crnogorsko-primorske mitropolije (podružnice SPC-a u Crnoj Gori), koji je nakon smrti mitropolita Amfilohija najjača prosrpska crkveno-politička figura u toj zemlji, okupili ispred hrama Svetog Save da im daju podršku. Provučićevski mediji (takvih je u Srbiji većina), koji već mjesecima vode žestoki difamatorski rat protiv njih, odmah su izašli s naslovnicama da "Grigorije i Joanikije žele puč u SPC-u" te da su pristalice došle po njihovu nalogu "kako bi ovakvim besramnim provokacijama izvršili pritisak prije izbora novog patrijarha".
Druga sporna situacija jest to što se prvi put patrijarh bira u kripti hrama Svetog Save na beogradskom Vračaru, a ne u zgradi Patrijaršije. Navodno su razlog antipandemijske mjere, ali neki beogradski mediji navode da u gradu nema mjesta koje je pokriveno s više kamera i mikrofona od te kripte (doduše, iz SPC-a su poručili da će one biti isključene, ali opreza nikad ne manjka) pa se time, kažu, već vrši pritisak na 43 arhijereja koji imaju pravo glasa.
Treći sporni moment jest činjenica da je Sinod za domaćine izbornog procesa odredio vladiku Jovana šumadijskog, koji će imati čast pročitati ime novog patrijarha, te vikarnog episkopa remezijanskog Stefana, duhovnika bliskog Vučićeva suradnika i ministra vanjskih poslova Nikole Selakovića, što samo pojačava sumnju javnosti da predsjednik Vučić kontrolira izbor novog patrijarha, iako se on, između trojice koji dobiju najviše glasova, bira tzv. apostolskim ždrijebom.
Nakon što se odrede imena trojice kandidata koji su dobili natpolovičnu većinu glasova arhijereja, dolazi do "apostolskog ždrijeba". Naime, izbor se prepušta "Božjoj volji" jer se imena trojice kandidata upisuju u posebne kuverte koje se umeću u Evanđelje da bi se potom izvukla jedna kuverta u kojoj je upisano novog patrijarha. Unatoč takvom glasovanju, ipak se kao najjači kandidat izdvaja baš Vučićev "čovjek" - episkop bački Irinej (Bulović). Njega bi, navodno, na toj poziciji najradije vidjela i Ruska pravoslavna crkva s kojom Irinej ima izvanrednu suradnju, kao i s Vučićem, te su mnogi uvjereni da će "prst Božji" biti na njegovoj strani.
Uz njega, kao mogući kandidat ističe se i mitropolit zagrebačko-ljubljanski, 58-godišnji Porfirije (Perić), kao predstavnik pomirljive linije u regiji, pogotovo na hrvatsko-srpskim odnosima. Beogradski tabloidi spominju i mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma koji je među mlađima, ima 68 godina, ali i za njega tvrde da je blizak Vučiću. Tu su i već spomenuti Grigorije, kojeg se Vučić užasava, te Joanikije, za kojeg se kaže da bi bio "korisniji" u Crnoj Gori gdje još sve vrije. Doduše, uvijek su moguća iznenađenja, ali u to je teško povjerovati.
