Stegla oštra zima. Snijeg je već odavno napadao do iznad koljena. Škripe smrznute grane pod teretom nakupljenog mraza i leda. I reklo bi se noćas će zeko tražiti majku. Badnje je veče. U duši neka toplina, mir i radosno iščekivanje polnoćke. Staze su zavijane i zametene ali tko mari za to? Deset je sati dico govori pokojna mater. Spremajte se vrime je krećat. Eno već Đipani i Pođani krenuli već umiču u Aničin potok. Provirih malo vani i vidim kako baterije svijetle izlazeći iz šume iza Madžara. Čuje se bećarac.
Razliježe se i razbija noćnu tišinu. Prepoznah odmah glasove. Pjevaju Ivan Pelin, brat mu Jure, Ante, Mijo.
S njima Vinkovi Ante, Marko, Kazo....
Na Gnjili sastajalište. Sačekujemo jedni druge.
Stigli Betinari, Madžari, a već nazdravljaju Jurićani koji su došli prvi.
Ajde živili čuju se glasovi.
Boce s rakijom kruže. Pijucka se pomalo uz riječi" živili i dobro nam došla badnja večer. I s tobom bogdo zajedno odgovaramo jedni drugima.
A onda strmom i uskom stazom preko Lučice i Kratina. Dubok snijeg i smjenjujemo se tko će ići prvi i proprtiti. Neprekidna kolona duga najmanje kilometar. Poneke baterije već slabije svijetle. Opet pjesma i bećarac. Ante Jurić Perićkin počima neku kratku laganu kajdu.Prate ga Blaško, Branko, Kazo, Stipo, Ivica...
Prešli smo već pola puta i na vrhu Kratina mali odmor.
Iako je noć vide se Misari koji pod svijetlima ručnih svjetiljki žure na polnoćku.
Doli priko Lopate podno Graca i Krančkog polja sve se prolama od pjesme.
Prepoznajem Šiškin glas.
Kazo Majstorijin, Grga...
Milina Božija slušat.
A onda Krančani. Krišće, pjevaju, podvikuju.
A svi dobro bećaraju.
Matukići(Barešići) Juričići, Miličevići, Vlajčići...
Brajke Gornje i Donje iza njih malo kasnije. Puno različitih kajdi a sve ih je tako lijepo čuti. Kreću Ratkići iz Križa. Miško, Pero, Fabijan, Kazo, Mato. pjevaju niz Mladicu" Moj Isuse virovat ću u te, do zadnjega sata i Minute"
Već smo blizu crkve a pjesma postaje sve jača.
Pristižu grupe sa svih strana. S Cera Donjevaščani gangaju,i bećaraju. Škaričani neki svoj žestoki pjevaju baš kako im i priliči. Kršni su to ljudi, pošteni i nedaju na se.
Baš kako i treba. A onda pred crkvom sve se stopilo u jednu veliku razdraganu masu.Puno naroda. Momci, cure, stariji djeca. Svi na polnoćki.
Ajmo narode sad će zvonit čuje se kako govori Cigo iz Banja Lučice prakarator.
Crkva nabijena ko šibica.
Ajmo još malo naprid pomičite se viče Ivo Križanac nećemo vako svi moć unić. Kora krcata a na njima su crkveni pjevači.
Zvona zazvoniše. Radujte se narodi ori se iz svih grla.
A počimaju već odavno crkveni pjevači: Josip Zelenika, Franc, Mare Jakina....
To je takvo ozračje da se riječima opisati ne da.
Puno srce, i duša Božićne radosti. Svaka riječ je siromašna da bi mogla dočarati tu radost i duševni mir. Eh ta nekadašnja polnoćka Uzdolska. Nakon mise čestitanje, rukovanje i neprekidno se čuju riječi "Na dobro nam došao Božić i sveto porođenje Isusovo, i s tobom Bog do zajedno".
A onda kolo, druženje, i veselje do zore.
Skoro tri tisuće duša brojila je tada župa Uzdol. Župa ponosna, s dugom povijesti, tradicijom, i pobožnim i dobrim narodom. Bila su to lijepa vremena za koje nas sve sigurno vežu lijepe uspomene i sjećanja.
Ne ne može se to vrijeme zaboraviti nikada. I ne treba. Dragi Uzdoljani ma gdje bili pričajte svojoj djeci, i unucima o dragoj grudi, župi, ljudima, doživljajima, običajima.
Pričajte im o vjeri, karakteru, moralu, nepokolebljivosti, kršćanskom duhu puka Uzdolskog. Želim da svi opet osjetite dašak prošlosti i pozitivne nostalgije ali nada sve Božićne radosti.
Sve vas pozdravljam uz pjesmu koju smo bezbroj puta otpjevali"
RAMO MOJA U SRCU TE NOSIM
MOJ UZDOLE TOBOM SE PONOSIM
Žarko Mađar
Razliježe se i razbija noćnu tišinu. Prepoznah odmah glasove. Pjevaju Ivan Pelin, brat mu Jure, Ante, Mijo.
S njima Vinkovi Ante, Marko, Kazo....
Na Gnjili sastajalište. Sačekujemo jedni druge.
Stigli Betinari, Madžari, a već nazdravljaju Jurićani koji su došli prvi.
Ajde živili čuju se glasovi.
Boce s rakijom kruže. Pijucka se pomalo uz riječi" živili i dobro nam došla badnja večer. I s tobom bogdo zajedno odgovaramo jedni drugima.
A onda strmom i uskom stazom preko Lučice i Kratina. Dubok snijeg i smjenjujemo se tko će ići prvi i proprtiti. Neprekidna kolona duga najmanje kilometar. Poneke baterije već slabije svijetle. Opet pjesma i bećarac. Ante Jurić Perićkin počima neku kratku laganu kajdu.Prate ga Blaško, Branko, Kazo, Stipo, Ivica...
Prešli smo već pola puta i na vrhu Kratina mali odmor.
Iako je noć vide se Misari koji pod svijetlima ručnih svjetiljki žure na polnoćku.
Doli priko Lopate podno Graca i Krančkog polja sve se prolama od pjesme.
Prepoznajem Šiškin glas.
Kazo Majstorijin, Grga...
Milina Božija slušat.
A onda Krančani. Krišće, pjevaju, podvikuju.
A svi dobro bećaraju.
Matukići(Barešići) Juričići, Miličevići, Vlajčići...
Brajke Gornje i Donje iza njih malo kasnije. Puno različitih kajdi a sve ih je tako lijepo čuti. Kreću Ratkići iz Križa. Miško, Pero, Fabijan, Kazo, Mato. pjevaju niz Mladicu" Moj Isuse virovat ću u te, do zadnjega sata i Minute"
Već smo blizu crkve a pjesma postaje sve jača.
Pristižu grupe sa svih strana. S Cera Donjevaščani gangaju,i bećaraju. Škaričani neki svoj žestoki pjevaju baš kako im i priliči. Kršni su to ljudi, pošteni i nedaju na se.
Baš kako i treba. A onda pred crkvom sve se stopilo u jednu veliku razdraganu masu.Puno naroda. Momci, cure, stariji djeca. Svi na polnoćki.
Ajmo narode sad će zvonit čuje se kako govori Cigo iz Banja Lučice prakarator.
Crkva nabijena ko šibica.
Ajmo još malo naprid pomičite se viče Ivo Križanac nećemo vako svi moć unić. Kora krcata a na njima su crkveni pjevači.
Zvona zazvoniše. Radujte se narodi ori se iz svih grla.
A počimaju već odavno crkveni pjevači: Josip Zelenika, Franc, Mare Jakina....
To je takvo ozračje da se riječima opisati ne da.
Puno srce, i duša Božićne radosti. Svaka riječ je siromašna da bi mogla dočarati tu radost i duševni mir. Eh ta nekadašnja polnoćka Uzdolska. Nakon mise čestitanje, rukovanje i neprekidno se čuju riječi "Na dobro nam došao Božić i sveto porođenje Isusovo, i s tobom Bog do zajedno".
A onda kolo, druženje, i veselje do zore.
Skoro tri tisuće duša brojila je tada župa Uzdol. Župa ponosna, s dugom povijesti, tradicijom, i pobožnim i dobrim narodom. Bila su to lijepa vremena za koje nas sve sigurno vežu lijepe uspomene i sjećanja.
Ne ne može se to vrijeme zaboraviti nikada. I ne treba. Dragi Uzdoljani ma gdje bili pričajte svojoj djeci, i unucima o dragoj grudi, župi, ljudima, doživljajima, običajima.
Pričajte im o vjeri, karakteru, moralu, nepokolebljivosti, kršćanskom duhu puka Uzdolskog. Želim da svi opet osjetite dašak prošlosti i pozitivne nostalgije ali nada sve Božićne radosti.
Sve vas pozdravljam uz pjesmu koju smo bezbroj puta otpjevali"
RAMO MOJA U SRCU TE NOSIM
MOJ UZDOLE TOBOM SE PONOSIM
Žarko Mađar
