Ne treba vjerovati svemu što se pročita na internetu, pokazala je američka studija koja otkriva da brojnim mrežnim izdanjima tiskovina nedostaje strogosti u pogledu provjere informacija čime pridonose širenju glasina.
"Umjesto da obavljaju svoju ulogu širenja točne informacije, brojni mediji na internetu pridonose širenju dezinformacija", navodi studija "Lies, damn Lies and Viral Content (Laži, proklet laži i viralni sadržaj).
"Brojni portali ne provjeravaju ili vrlo malo provjeravaju informacije koje šire. Umjesto toga, oni donose poveznicu (link) na druge medije ili se pozivaju na druge medije", stoji u studiji koju je proveo Craig Silverman u Centru Tow za digitalno novinarstvo na sveučilištu Columbia.
Lažne informacije često su privlačnije i zanimljivije od istinitih i bolje se šire internetom.
Za primjer Silverman citira priču o kurdskoj ratnici nazvanoj "Anđeo Kobanija" koja je navodno ubila stotinu pripadnika lslamske države (IS) u Siriji. Neutemeljene informacije o njoj tjednima su se u listopadu širile mrežom.
Istražitelji su konačno došli do poticatelja, indijskog novinara Pawana Duranija koji je na internetu objavio fotografiju mlade ratnice i hvalio njezine podvige te pozvao korisnike da je 'retvitaju'. Priča o toj mladoj ženi i zatim vijest o njezinoj smrti širila se internetom "ali čini se da je potpuno lažna", piše u izvješću.
"Priča je prelijepa. Dodajte k tomu atraktivnu fotografiju i priča postaje viralna (širi se kao virus) na društvenim mrežama. Zapravo većina nas neće nikada doznati istinu o toj ženi, a mediji za to snose dio odgovornosti", navodi se u studiji.
Taj trend je zabrinjavajuć, upozorava Silverman, jer istina je da se lažne informacije šire "novim medijima" ili tabloidima, ali tradicionalni kvalitetni mediji dopuštaju da se to događa.
"Kad se lažna informacija proširi internetom, tisak bi se trebao za nju zanimati, upozoriti čitatelje i jasno razlučiti laž od istine", kaže.
Studija posebno drži zabrinjavajućim to što novinari šire dalje informacije ne znajući jesu li istinite ili lažne.
Twitter i društvene mreže brzi su i "mnogo ljudi, a među njima i novinari, misle ako je nešto 'tvitano', da je to i objavljeno i zato ispravno, kaže Bill Adair, profesor novinarstva na sveučilištu Duke.
"No tisak je dužan i obvezan provjeravati sve što objavljuje", napominje Adair koji je 2007. pokrenuo portal PolitiFact za provjeru činjenica.
Ponekad glasina, kao i laž, ako se dovoljno ponavlja, postaje vjerodostojna, ističe studija.
"Svatko tko je ponavlja, čak i da bi je opovrgnuo, daje joj još više prostora u glavama ljudi", navodi se u izvješću.
Takva praksa širenja laži postojala je oduvijek, ali internet je brz i golem, kaže Nikki Usher, profesorica na sveučilištu George Washington specijalizirana za nove medije.
Laž se brzo širi, a demanti se rijetko čita, pa Silverman upozorava da kad se demanti i objavi zanemaruje se jer "istina je često manje zanimljiva nego laž".
Tehnoklik.hr/Hina/AFP
"Umjesto da obavljaju svoju ulogu širenja točne informacije, brojni mediji na internetu pridonose širenju dezinformacija", navodi studija "Lies, damn Lies and Viral Content (Laži, proklet laži i viralni sadržaj).
"Brojni portali ne provjeravaju ili vrlo malo provjeravaju informacije koje šire. Umjesto toga, oni donose poveznicu (link) na druge medije ili se pozivaju na druge medije", stoji u studiji koju je proveo Craig Silverman u Centru Tow za digitalno novinarstvo na sveučilištu Columbia.
Lažne informacije često su privlačnije i zanimljivije od istinitih i bolje se šire internetom.
Za primjer Silverman citira priču o kurdskoj ratnici nazvanoj "Anđeo Kobanija" koja je navodno ubila stotinu pripadnika lslamske države (IS) u Siriji. Neutemeljene informacije o njoj tjednima su se u listopadu širile mrežom.
Istražitelji su konačno došli do poticatelja, indijskog novinara Pawana Duranija koji je na internetu objavio fotografiju mlade ratnice i hvalio njezine podvige te pozvao korisnike da je 'retvitaju'. Priča o toj mladoj ženi i zatim vijest o njezinoj smrti širila se internetom "ali čini se da je potpuno lažna", piše u izvješću.
"Priča je prelijepa. Dodajte k tomu atraktivnu fotografiju i priča postaje viralna (širi se kao virus) na društvenim mrežama. Zapravo većina nas neće nikada doznati istinu o toj ženi, a mediji za to snose dio odgovornosti", navodi se u studiji.
Taj trend je zabrinjavajuć, upozorava Silverman, jer istina je da se lažne informacije šire "novim medijima" ili tabloidima, ali tradicionalni kvalitetni mediji dopuštaju da se to događa.
"Kad se lažna informacija proširi internetom, tisak bi se trebao za nju zanimati, upozoriti čitatelje i jasno razlučiti laž od istine", kaže.
Studija posebno drži zabrinjavajućim to što novinari šire dalje informacije ne znajući jesu li istinite ili lažne.
Twitter i društvene mreže brzi su i "mnogo ljudi, a među njima i novinari, misle ako je nešto 'tvitano', da je to i objavljeno i zato ispravno, kaže Bill Adair, profesor novinarstva na sveučilištu Duke.
"No tisak je dužan i obvezan provjeravati sve što objavljuje", napominje Adair koji je 2007. pokrenuo portal PolitiFact za provjeru činjenica.
Ponekad glasina, kao i laž, ako se dovoljno ponavlja, postaje vjerodostojna, ističe studija.
"Svatko tko je ponavlja, čak i da bi je opovrgnuo, daje joj još više prostora u glavama ljudi", navodi se u izvješću.
Takva praksa širenja laži postojala je oduvijek, ali internet je brz i golem, kaže Nikki Usher, profesorica na sveučilištu George Washington specijalizirana za nove medije.
Laž se brzo širi, a demanti se rijetko čita, pa Silverman upozorava da kad se demanti i objavi zanemaruje se jer "istina je često manje zanimljiva nego laž".
Tehnoklik.hr/Hina/AFP
