Zagrepčanka Maja Bilić dokaz je da je uz rad, trud i dosta hrabrosti samo nebo granica. Prije deset godina bila je zaposlenica tada jedne od prvih social media agencija u Hrvatskoj, iStudio, danas digitalne agencije Degordian.
2015. godine svoj život je iz korijena promijenila – odselila se u London gdje se zaposlila u Googleu, a nedavno je svoju karijeru nastavila u New Yorku. Zanimljiv je podatak da ova IT stručnjakinja završila Filozofski fakultet u Zagrebu.
“Prvo su me držali jezici, pa sam htjela studirati komparativnu književnost i filozofiju. Na kraju sam upisala i završila informacijske znanosti i fonetiku. Ja uglavnom volim reći da se sve najbolje stvari u mom životu dogode u zadnji tren i slučajno, pa sam tako slučajno zeznula prijemni na faksu.
Kobni redak
Naime, nisam zacrnila pravi redak na jednom pitanju, pa mi je 200+ odgovora na prijemnom bilo pomaknuto za jedno mjesto što me koštalo par stotina mjesta na rangiranju. To je tada bilo jako puno i upisala sam informacijske znanosti jer je to jedino bilo dostupno bez plaćanja uz fonetiku koju sam htjela studirati. Prva ideja je bila ostati prvu godinu zbog studentskih prava i onda se prebaciti”, priča nam. Oduvijek je maštala o tome da se bavi jezicima, književnošću ili nekom društvenom znanosti.
“Cijeli život su me prijatelji slušali kako govorim da ja nisam za prirodne znanosti i da nisam stvorena za matematiku i fiziku. To se potpuno preokrenulo kad sam upisala faks jer sam po prirodi znatiželjna i volim učiti pa kad sam to već upisala, zašto ne i probati. Fonetika je bila očito zanimljiva jer sam to htjela studirati, ali za informatologiju mi se dogodio Aha! trenutak otprilike tri mjeseca nakon početka prve godine. Točno se sjećam da sam shvatila zašto i kako funkcionira programiranje i to mi je bilo otkrivenje jedne potpuno nove strane moje osobnosti”, priča Maja.
Prva stanica: London
Kaže da je fakultet nešto što osobu ne specijalizira nego postavlja dobre temelje za učenje na poslu. Prije četiri godine Maja je prilično iznenada svoju okolinu kad je odlučila otići iz Hrvatske.
“Uvijek sam htjela živjeti vani jer me kao dijete strašno zanimalo kako izgleda svakodnevica ljudi koji nisu u Hrvatskoj. Zapravo sam polusvjesno išla prema tome, prije četiri godine dobila sam dobru ponudu koju sam prihvatila i otišla u London.”
Društvena klima u Hrvatskoj joj je smetala podosta, ali, kaže, kad živiš u njoj, onda nemaš nekog izbora.
“Rekla bih da mi je to sve počelo smetati još više nakon što sam otišla. To su faze koje prolazi svatko tko se odseli – ljutiš se na politiku i društvo, ali onda jednostavno prestaneš čitati vijesti i prođe. Činjenica koja je istina je da vani ima puno više prostora za napredovanje temeljeno na vlastitim sposobnostima, zaposlenici su generalno puno poštovaniji i poslovno je moguće puno više izgraditi”, priča nam.
Testiranje za Google je, kaže, kao i sve u njenom životu, bilo – slučajno.
“Testiranje za Google obično traje i do par mjeseci, moje je bilo iznimno brzo – nekoliko tjedana od inicijalnog razgovora do ponude. Kolega kojeg poznajem iz Zagreba je poslao moj životopis na interni sustav i ubrzo mi se javio recruiter koji je bio zainteresiran da intervjuiram za poziciju u Dublinu. Nakon prvog intervjua, preusmjerili su me na poziciju u Londonu koja bi bila bolji fit za mene. Sve skupa je bilo 6-7 intervjua od kojih je četiri onsite, što znači da su me doveli u London na 24 sata da imam par sati intenzivnih razgovora.
Cijeli proces je dosta naporan, ali je jednak za sve – bez obzira na to dolazi li netko na iznimno visoku poziciju ili na praksu. Svi se ocjenjuju u jednakim kategorijama kako bi cijeli proces bio što objektivniji. Ono što je mene oduševilo je to što su oni jednako pokušavali impresionirati mene kao i ja njih”, prisjeća se. Donijeti odluku o selidbi je vrlo lako, živjeti s tom odlukom je teško, smatra.
“Preseljenje je bilo emotivno i stresno jer sam ostavljala cijeli svoj život iza sebe i otišla u nepoznato. Ja sam imala iznimnu sreću da je sa mnom išao moj partner koji mi je prve mjesece neopisivo olakšao, puno je lakše udvoje”, iskrena je.
Poslodavac joj je osigurao smještaj za početak dok ne nađe svoj stan. To je, objašnjava nam, nekakav standardni paket ako tvrtka u inozemstvu želi da dođeš raditi za njih u drugu državu. Oni su platili cijeli proces od leta do seljenja svih njezinih stvari i prvog smještaja. Njezini najbliži reagirali su dvojako.
“Naravno da su bili sretni zbog mene, ali i tužni jer odlazim. Ja sam poznata po tome da se mrzim hvaliti i ne mislim da su moja postignuća najveća na svijetu pa su oni vjerojatno bili ponosniji što radim u Googleu od mene.”
Mislila sam da mi odlazak u zemlju engleskog govornog područja neće biti problem jer pričam engleski praktički otkad pričam i hrvatski, ali je bilo stresno. Novi tim i internacionalni ljudi su značili da moram naučiti potpuno nove socijalne norme, a navika iz Hrvatske da moram biti produktivna i dokazati svoju vrijednost tvrtki mi je stvarala stres jer prvih par dana u Googleu nisam radila praktički ništa.
Sjećam se da sam slala poruke svojim prijateljima da ću sasvim sigurno dobiti otkaz jer je prošlo već tjedan dana, a ja još nisam korisna, iskrena je Maja. Objašnjava nam da ne postoji nešto što te može pripremiti na toliku količinu zbunjenosti i informacija koje moraš naučiti pronaći i procesuirati kad dođeš u tu košnicu. Često čitamo o super uvjetima u Googleu – igraonice, teretana, restorani…
“Vrlo lako se koristi sve što je tamo. Upravo vrijeme je ono što na poslu nitko nikad ne pregledava – jesam li ja dva sata bila u teretani za vrijeme ručka i onda još pola sata jela ručak (to radim 2 puta tjedno) nikoga nije briga ako ja radim ono što trebam raditi. Količina posla ovisi o poziciji, seniorityju i ostalim faktorima, ali rijetko posla ima toliko da netko ne stigne napraviti nešto za sebe. Politika firme i jest da je odmoran i sretan radnik zapravo uspješan radnik.
Imamo sve te šarene i sjajne benefite upravo zato da budemo sretniji kao osobe”, kaže nam. Kako je došlo do njezine nove pozicije?
“Već par godina sam vodila globalne projekte koji su se bavili servicing strategijom naših prodajnih partnera za programatsko oglašavanje. Ove godine se osnovao novi tim koji je trebao nekoga tko dobro poznaje proizvode, a opet dovoljno dobro poznaje i ekosistem partnera pa sam ja u razgovor o tome upletena – slučajno.”
To u praksi znači da će s proizvodom odlučivati što će se od opcija razvijati za koji segment klijenata i s prodajnim timovima graditi strategiju kako to lansirati na tržište.
Uzbudljivo je, kaže, jer je prodajna strategija nešto što mora naučiti.
“Jednako tako, dolazim iz tima u kojem sam bila senior, u tim u kojem sam na najnižem nivou. To me veseli jer ima prostora za učenje novih vještina”, spremna je Maja.
Zbog novog posla se opet preselila, ovaj put preko Atlantika.
Globalni projekti
New York je fantastičan grad i jedva čekam vidjeti što nudi i kakav će mi biti ovdje život. Promjena se ne bojim i uvijek ih objeručke prihvaćam jer te promjene tjeraju na to da se mijenjaš i učiš. Moj partner, ja i naš pas sad smo već uhodan tim koji zna što sve obuhvaća selidba iz države u državu – papirologija, birokracija, porezi, stanovi, kutije… Ne bojimo se istraživati što dolazi iza ugla”, govori nam veselo.
Njezin savjet za mlade koji maštaju o karijeri izvan Hrvatske je – samo hrabro.
“Ja sam bila uvjerena da Google ne bi bio nikad zainteresiran za nekoga iz Hrvatske tko je završio Filozofski i nema Ivy league ili Oxbridge pozadinu. Ali je. Prilika ima beskonačno, samo treba biti uporan i tražiti onu pravu. Ono što sam ja napravila puno je manje impresivno od puno ljudi koje poznajem – tako da sve se može, samo je bitno biti uporan, marljiv i motiviran”, skromna je Maja.
Nije sve u novcu ni u promaknuću:
1. Uvijek nauči sve što možeš u sadašnjoj poziciji i ako imaš priliku učiti nove stvari – uči!
2. Uvijek radi ono što ima smisla – puno puta ljudi rade nešto samo da bi brže stigli do promaknuća ili da bi namakli što više novca odjednom. Ako radiš ono što ima smisla za tebe i za poslodavca, to će ti se vratiti deseterostruko.
3. Budi autentičan – na svakom intervjuu za posao sam ja jako iskrena – ne mogu se prodati kao nešto što nisam jer onda to neću moći ni raditi. Mogu iskreno reći tko jesam, što znam i da mogu naučiti, ali nikad nisam prodala sebe na intervjuu kao nešto što nisam.
2015. godine svoj život je iz korijena promijenila – odselila se u London gdje se zaposlila u Googleu, a nedavno je svoju karijeru nastavila u New Yorku. Zanimljiv je podatak da ova IT stručnjakinja završila Filozofski fakultet u Zagrebu.
“Prvo su me držali jezici, pa sam htjela studirati komparativnu književnost i filozofiju. Na kraju sam upisala i završila informacijske znanosti i fonetiku. Ja uglavnom volim reći da se sve najbolje stvari u mom životu dogode u zadnji tren i slučajno, pa sam tako slučajno zeznula prijemni na faksu.
Kobni redak
Naime, nisam zacrnila pravi redak na jednom pitanju, pa mi je 200+ odgovora na prijemnom bilo pomaknuto za jedno mjesto što me koštalo par stotina mjesta na rangiranju. To je tada bilo jako puno i upisala sam informacijske znanosti jer je to jedino bilo dostupno bez plaćanja uz fonetiku koju sam htjela studirati. Prva ideja je bila ostati prvu godinu zbog studentskih prava i onda se prebaciti”, priča nam. Oduvijek je maštala o tome da se bavi jezicima, književnošću ili nekom društvenom znanosti.
“Cijeli život su me prijatelji slušali kako govorim da ja nisam za prirodne znanosti i da nisam stvorena za matematiku i fiziku. To se potpuno preokrenulo kad sam upisala faks jer sam po prirodi znatiželjna i volim učiti pa kad sam to već upisala, zašto ne i probati. Fonetika je bila očito zanimljiva jer sam to htjela studirati, ali za informatologiju mi se dogodio Aha! trenutak otprilike tri mjeseca nakon početka prve godine. Točno se sjećam da sam shvatila zašto i kako funkcionira programiranje i to mi je bilo otkrivenje jedne potpuno nove strane moje osobnosti”, priča Maja.
Prva stanica: London
Kaže da je fakultet nešto što osobu ne specijalizira nego postavlja dobre temelje za učenje na poslu. Prije četiri godine Maja je prilično iznenada svoju okolinu kad je odlučila otići iz Hrvatske.
“Uvijek sam htjela živjeti vani jer me kao dijete strašno zanimalo kako izgleda svakodnevica ljudi koji nisu u Hrvatskoj. Zapravo sam polusvjesno išla prema tome, prije četiri godine dobila sam dobru ponudu koju sam prihvatila i otišla u London.”
Društvena klima u Hrvatskoj joj je smetala podosta, ali, kaže, kad živiš u njoj, onda nemaš nekog izbora.
“Rekla bih da mi je to sve počelo smetati još više nakon što sam otišla. To su faze koje prolazi svatko tko se odseli – ljutiš se na politiku i društvo, ali onda jednostavno prestaneš čitati vijesti i prođe. Činjenica koja je istina je da vani ima puno više prostora za napredovanje temeljeno na vlastitim sposobnostima, zaposlenici su generalno puno poštovaniji i poslovno je moguće puno više izgraditi”, priča nam.
Testiranje za Google je, kaže, kao i sve u njenom životu, bilo – slučajno.
“Testiranje za Google obično traje i do par mjeseci, moje je bilo iznimno brzo – nekoliko tjedana od inicijalnog razgovora do ponude. Kolega kojeg poznajem iz Zagreba je poslao moj životopis na interni sustav i ubrzo mi se javio recruiter koji je bio zainteresiran da intervjuiram za poziciju u Dublinu. Nakon prvog intervjua, preusmjerili su me na poziciju u Londonu koja bi bila bolji fit za mene. Sve skupa je bilo 6-7 intervjua od kojih je četiri onsite, što znači da su me doveli u London na 24 sata da imam par sati intenzivnih razgovora.
Cijeli proces je dosta naporan, ali je jednak za sve – bez obzira na to dolazi li netko na iznimno visoku poziciju ili na praksu. Svi se ocjenjuju u jednakim kategorijama kako bi cijeli proces bio što objektivniji. Ono što je mene oduševilo je to što su oni jednako pokušavali impresionirati mene kao i ja njih”, prisjeća se. Donijeti odluku o selidbi je vrlo lako, živjeti s tom odlukom je teško, smatra.
“Preseljenje je bilo emotivno i stresno jer sam ostavljala cijeli svoj život iza sebe i otišla u nepoznato. Ja sam imala iznimnu sreću da je sa mnom išao moj partner koji mi je prve mjesece neopisivo olakšao, puno je lakše udvoje”, iskrena je.
Poslodavac joj je osigurao smještaj za početak dok ne nađe svoj stan. To je, objašnjava nam, nekakav standardni paket ako tvrtka u inozemstvu želi da dođeš raditi za njih u drugu državu. Oni su platili cijeli proces od leta do seljenja svih njezinih stvari i prvog smještaja. Njezini najbliži reagirali su dvojako.
“Naravno da su bili sretni zbog mene, ali i tužni jer odlazim. Ja sam poznata po tome da se mrzim hvaliti i ne mislim da su moja postignuća najveća na svijetu pa su oni vjerojatno bili ponosniji što radim u Googleu od mene.”
Mislila sam da mi odlazak u zemlju engleskog govornog područja neće biti problem jer pričam engleski praktički otkad pričam i hrvatski, ali je bilo stresno. Novi tim i internacionalni ljudi su značili da moram naučiti potpuno nove socijalne norme, a navika iz Hrvatske da moram biti produktivna i dokazati svoju vrijednost tvrtki mi je stvarala stres jer prvih par dana u Googleu nisam radila praktički ništa.
Sjećam se da sam slala poruke svojim prijateljima da ću sasvim sigurno dobiti otkaz jer je prošlo već tjedan dana, a ja još nisam korisna, iskrena je Maja. Objašnjava nam da ne postoji nešto što te može pripremiti na toliku količinu zbunjenosti i informacija koje moraš naučiti pronaći i procesuirati kad dođeš u tu košnicu. Često čitamo o super uvjetima u Googleu – igraonice, teretana, restorani…
“Vrlo lako se koristi sve što je tamo. Upravo vrijeme je ono što na poslu nitko nikad ne pregledava – jesam li ja dva sata bila u teretani za vrijeme ručka i onda još pola sata jela ručak (to radim 2 puta tjedno) nikoga nije briga ako ja radim ono što trebam raditi. Količina posla ovisi o poziciji, seniorityju i ostalim faktorima, ali rijetko posla ima toliko da netko ne stigne napraviti nešto za sebe. Politika firme i jest da je odmoran i sretan radnik zapravo uspješan radnik.
Imamo sve te šarene i sjajne benefite upravo zato da budemo sretniji kao osobe”, kaže nam. Kako je došlo do njezine nove pozicije?
“Već par godina sam vodila globalne projekte koji su se bavili servicing strategijom naših prodajnih partnera za programatsko oglašavanje. Ove godine se osnovao novi tim koji je trebao nekoga tko dobro poznaje proizvode, a opet dovoljno dobro poznaje i ekosistem partnera pa sam ja u razgovor o tome upletena – slučajno.”
To u praksi znači da će s proizvodom odlučivati što će se od opcija razvijati za koji segment klijenata i s prodajnim timovima graditi strategiju kako to lansirati na tržište.
Uzbudljivo je, kaže, jer je prodajna strategija nešto što mora naučiti.
“Jednako tako, dolazim iz tima u kojem sam bila senior, u tim u kojem sam na najnižem nivou. To me veseli jer ima prostora za učenje novih vještina”, spremna je Maja.
Zbog novog posla se opet preselila, ovaj put preko Atlantika.
Globalni projekti
New York je fantastičan grad i jedva čekam vidjeti što nudi i kakav će mi biti ovdje život. Promjena se ne bojim i uvijek ih objeručke prihvaćam jer te promjene tjeraju na to da se mijenjaš i učiš. Moj partner, ja i naš pas sad smo već uhodan tim koji zna što sve obuhvaća selidba iz države u državu – papirologija, birokracija, porezi, stanovi, kutije… Ne bojimo se istraživati što dolazi iza ugla”, govori nam veselo.
Njezin savjet za mlade koji maštaju o karijeri izvan Hrvatske je – samo hrabro.
“Ja sam bila uvjerena da Google ne bi bio nikad zainteresiran za nekoga iz Hrvatske tko je završio Filozofski i nema Ivy league ili Oxbridge pozadinu. Ali je. Prilika ima beskonačno, samo treba biti uporan i tražiti onu pravu. Ono što sam ja napravila puno je manje impresivno od puno ljudi koje poznajem – tako da sve se može, samo je bitno biti uporan, marljiv i motiviran”, skromna je Maja.
Nije sve u novcu ni u promaknuću:
1. Uvijek nauči sve što možeš u sadašnjoj poziciji i ako imaš priliku učiti nove stvari – uči!
2. Uvijek radi ono što ima smisla – puno puta ljudi rade nešto samo da bi brže stigli do promaknuća ili da bi namakli što više novca odjednom. Ako radiš ono što ima smisla za tebe i za poslodavca, to će ti se vratiti deseterostruko.
3. Budi autentičan – na svakom intervjuu za posao sam ja jako iskrena – ne mogu se prodati kao nešto što nisam jer onda to neću moći ni raditi. Mogu iskreno reći tko jesam, što znam i da mogu naučiti, ali nikad nisam prodala sebe na intervjuu kao nešto što nisam.
