Prije 780.000 godina Zemljini magnetski polovi bili su na suprotnim stranama, odnosno sjeverni je bio na južnom i obratno. Stručnjaci upozoravaju kako je nova izmjena Zemljinih magnetskih polova lako moguća, jer željezo i nikal koji se nalaze na rubu Zemljine jezgre crpe bipolarnu energiju magnetskih polova našeg planeta te ga na taj način slabe i otvaraju mogućnost za njihov novi obrat.
Slična situacija zbila se i prije 40.000 godina, kad su Zemljini magnetski polovi pokazivali znakove slabljenja i mogućeg obrata, no stanje se uspjelo prirodno normalizirati i ništa se značajno nije dogodilo.
Europska svemirska agencija pomoću satelita otkrila je slabljenje bipolarne energije, no dok su znakovi toga vidljivi, znanstvenici nemaju načina kako odrediti kad bi se zamjena polova mogla i dogoditi (ako bi se uopće i mogla dogoditi). Povijesno gledano, tranzicija Zemljinih polova događa se svakih 200 do 300 tisuća godina, što trenutno znači da izmjena kasni gotovo pola milijuna godina za redovnim ciklusom.
National Geographic navodi podatke koji sugeriraju da je opasnost od obrata Zemljinih magnetskih polova neposredna.
Uloga Zemljina magnetskog štita
Glavna uloga Zemljina magnetskog štita jest zaštita od štetnih solarnih i kozmičkih zraka. Ako dođe do zamjene polova, Zemlja će u tom periodu izgubiti svoj divovski štit, odnosno njegov bi intenzitet mogao pasti na svega jednu desetinu sadašnje snage tijekom te tranzicije polova.
To znači da bi Zemlja i sav život na njoj bili vrlo izloženi štetnom zračenju iz svemira. Zbog ranije spomenutih promjena u Zemljinoj jezgri oslabilo je magnetsko polje na predjelu Južnog Atlantika.
Jedan satelit na tom području već je bio izložen zračenju i pretrpio je gubitak memorije. Ipak, magnetski štit nije bio toliko kompromitiran da bi štetno zračenje došlo i do površine Zemlje.
"Ako bi došlo do tranzicije polova, dio našeg planeta mogao bi postati nenastanjiv", naglašava Daniel Baker, direktor Laboratorija za atmosfersku i svemirsku fiziku Sveučilišta Colorado.
Masovno izumiranje?
Nema dokaza koji bi povezao izumiranje s promjenom magnetskih polova na Zemlji, no s obzirom na trenutne promjene u Zemljinoj atmosferi uzrokovane civilizacijom, posljedice tranzicije polova mogle bi biti vrlo teške. Ne samo da bi dio našeg planeta ostao nenastanjiv već bi kozmičke zrake mogle oštetiti i satelite u Zemljinoj orbiti te spržiti transformatore diljem globalne električne mreže. Isto tako, tranzicija polova mogla bi dovesti do prekida opskrbe električnom energijom, pada internetske veze i onesposobljavanja mobitela.
S obzirom na to da je nemoguće izbjeći taj događaj, za njega se najbolje kvalitetno pripremiti. Naime, satelitima bi se moglo otkriti koja bi područja na Zemlji bila najviše pogođena kozmičkim zračenjem, pa bi ih se pravovremenom preventivom moglo izbjegavati i tako umanjiti šteta. Isto tako, mogu se postaviti mjere zaštite od naglog prekida opskrbe električnom energijom, bez koje je civilizacija kakvu danas poznajemo praktički nemoguća.
Slična situacija zbila se i prije 40.000 godina, kad su Zemljini magnetski polovi pokazivali znakove slabljenja i mogućeg obrata, no stanje se uspjelo prirodno normalizirati i ništa se značajno nije dogodilo.
Europska svemirska agencija pomoću satelita otkrila je slabljenje bipolarne energije, no dok su znakovi toga vidljivi, znanstvenici nemaju načina kako odrediti kad bi se zamjena polova mogla i dogoditi (ako bi se uopće i mogla dogoditi). Povijesno gledano, tranzicija Zemljinih polova događa se svakih 200 do 300 tisuća godina, što trenutno znači da izmjena kasni gotovo pola milijuna godina za redovnim ciklusom.
National Geographic navodi podatke koji sugeriraju da je opasnost od obrata Zemljinih magnetskih polova neposredna.
Uloga Zemljina magnetskog štita
Glavna uloga Zemljina magnetskog štita jest zaštita od štetnih solarnih i kozmičkih zraka. Ako dođe do zamjene polova, Zemlja će u tom periodu izgubiti svoj divovski štit, odnosno njegov bi intenzitet mogao pasti na svega jednu desetinu sadašnje snage tijekom te tranzicije polova.
To znači da bi Zemlja i sav život na njoj bili vrlo izloženi štetnom zračenju iz svemira. Zbog ranije spomenutih promjena u Zemljinoj jezgri oslabilo je magnetsko polje na predjelu Južnog Atlantika.
Jedan satelit na tom području već je bio izložen zračenju i pretrpio je gubitak memorije. Ipak, magnetski štit nije bio toliko kompromitiran da bi štetno zračenje došlo i do površine Zemlje.
"Ako bi došlo do tranzicije polova, dio našeg planeta mogao bi postati nenastanjiv", naglašava Daniel Baker, direktor Laboratorija za atmosfersku i svemirsku fiziku Sveučilišta Colorado.
Masovno izumiranje?
Nema dokaza koji bi povezao izumiranje s promjenom magnetskih polova na Zemlji, no s obzirom na trenutne promjene u Zemljinoj atmosferi uzrokovane civilizacijom, posljedice tranzicije polova mogle bi biti vrlo teške. Ne samo da bi dio našeg planeta ostao nenastanjiv već bi kozmičke zrake mogle oštetiti i satelite u Zemljinoj orbiti te spržiti transformatore diljem globalne električne mreže. Isto tako, tranzicija polova mogla bi dovesti do prekida opskrbe električnom energijom, pada internetske veze i onesposobljavanja mobitela.
S obzirom na to da je nemoguće izbjeći taj događaj, za njega se najbolje kvalitetno pripremiti. Naime, satelitima bi se moglo otkriti koja bi područja na Zemlji bila najviše pogođena kozmičkim zračenjem, pa bi ih se pravovremenom preventivom moglo izbjegavati i tako umanjiti šteta. Isto tako, mogu se postaviti mjere zaštite od naglog prekida opskrbe električnom energijom, bez koje je civilizacija kakvu danas poznajemo praktički nemoguća.
