Pravu euforiju oduševljenja izazvala je odluka mladoga postirskog župnika Jure Martinića (30) koji je objavio kako će zvona s njihova kampanela odsada slaviti na vijest o rođenju djeteta.
Naime, na demografski opustošenim otocima, kao i po dalmatinskim mjestima u Zagori, tradicija je da se ‘mrtvački zvon’ oglasi kad se dozna da je neki mještanin umro, zvoni se naravno i za najavu mise, na blagdane, triput dnevno za ‘Angelus’…
– Ali za rođenje se nije zvonilo, a ima li što važnijega od novog života za naša mala mista koja desetljećima odumiru. Imam osjećaj kako su se svećenici i remete pretvorili u mrtvozornike, umjesto da navještaju život – kaže nam župnik Martinić, svećenik Hvarsko-bračko-viške biskupije, rodom Pučišćanin.
Tko je umro?
– Šetajući neki dan u predvečerje prema groblju, obavijestili su me kako je umro jedan mještanin, ali budući da je već prošla večernja ‘Zdravo Marija’ nakon koje se ne uobičava oglašavati ‘anguniju’, zvonio sam tek ujutro u zoru.
Te večeri razmišljao sam kako zvona još uvijek snažno utječu na ljude, osobito kad se oglasi veliki ‘mrtvi’ zvon, tzv. angunija. Većina mještana tada zastane i dozivaju se s pitanjem: Tko je umro? Zovu i mene ili šalju poruke s pitanjem: A tko je sad? I nema tu ništa lošeg, ljudi su znatiželjni, tome i služi zvon, ali meni je već kao prirođeno postalo da se osjećam više kao mrtvozornik nego čovjek koji bi se mogao radovati životu unatoč tome što nisam suprug ili otac.
I odlučio sam: ako se za smrtni slučaj oglašava veliki zvon kao znak obavijesti da se jedan član preselio u vječnost, zbog čega ne bi postojala mogućnost da se zvonima obavijesti dolazak novog člana u zajednicu?
Već sljedeće nedjelje na misi najavio sam da ćemo kao zajednica vjere i života od sada zvonima obilježavati slavlje života, rođenje, a ne samo prividnu pobjedu nad životom – smrt, te da ćemo svim crkvenim zvonima obavijestiti rođenje novog člana, kao i ulazak novog člana u svetu zajednicu onih koji vjeruju – objasnio je don Jure, koji nam je pročitao i župnu statistiku. U Postirima je 1230 stanovnika (zimskih), a lani je bilo 12 sprovoda i desetak krštenja, što je prilično dobro s obzirom na depopulaciju naših škoja.
Telefonski život
– Možete zamisliti koliko sam bio sretan kad je već istog dana došao telefonski poziv: “Don Jure, zvonite, rodilo se!” I kad su zvona s naše crkve svetoga Ivana Krstitelja počela slaviti, odmah su počela stizati pitanja: “Kome se rodilo?”
Ljudi su brzo prihvatili novu praksu koja izaziva veselje, a bilo bi dobro kad bismo osim misa za mrtve iskoristili i sve druge mogućnosti koje Crkva daje: misa može biti i za žive, za zdravlje, plodnost, zahvalu… Ne zaboravimo na smrt, ali radujmo se životu – poručuje postirski župnik.
poskok.info
Naime, na demografski opustošenim otocima, kao i po dalmatinskim mjestima u Zagori, tradicija je da se ‘mrtvački zvon’ oglasi kad se dozna da je neki mještanin umro, zvoni se naravno i za najavu mise, na blagdane, triput dnevno za ‘Angelus’…
– Ali za rođenje se nije zvonilo, a ima li što važnijega od novog života za naša mala mista koja desetljećima odumiru. Imam osjećaj kako su se svećenici i remete pretvorili u mrtvozornike, umjesto da navještaju život – kaže nam župnik Martinić, svećenik Hvarsko-bračko-viške biskupije, rodom Pučišćanin.
Tko je umro?
– Šetajući neki dan u predvečerje prema groblju, obavijestili su me kako je umro jedan mještanin, ali budući da je već prošla večernja ‘Zdravo Marija’ nakon koje se ne uobičava oglašavati ‘anguniju’, zvonio sam tek ujutro u zoru.
Te večeri razmišljao sam kako zvona još uvijek snažno utječu na ljude, osobito kad se oglasi veliki ‘mrtvi’ zvon, tzv. angunija. Većina mještana tada zastane i dozivaju se s pitanjem: Tko je umro? Zovu i mene ili šalju poruke s pitanjem: A tko je sad? I nema tu ništa lošeg, ljudi su znatiželjni, tome i služi zvon, ali meni je već kao prirođeno postalo da se osjećam više kao mrtvozornik nego čovjek koji bi se mogao radovati životu unatoč tome što nisam suprug ili otac.
I odlučio sam: ako se za smrtni slučaj oglašava veliki zvon kao znak obavijesti da se jedan član preselio u vječnost, zbog čega ne bi postojala mogućnost da se zvonima obavijesti dolazak novog člana u zajednicu?
Već sljedeće nedjelje na misi najavio sam da ćemo kao zajednica vjere i života od sada zvonima obilježavati slavlje života, rođenje, a ne samo prividnu pobjedu nad životom – smrt, te da ćemo svim crkvenim zvonima obavijestiti rođenje novog člana, kao i ulazak novog člana u svetu zajednicu onih koji vjeruju – objasnio je don Jure, koji nam je pročitao i župnu statistiku. U Postirima je 1230 stanovnika (zimskih), a lani je bilo 12 sprovoda i desetak krštenja, što je prilično dobro s obzirom na depopulaciju naših škoja.
Telefonski život
– Možete zamisliti koliko sam bio sretan kad je već istog dana došao telefonski poziv: “Don Jure, zvonite, rodilo se!” I kad su zvona s naše crkve svetoga Ivana Krstitelja počela slaviti, odmah su počela stizati pitanja: “Kome se rodilo?”
Ljudi su brzo prihvatili novu praksu koja izaziva veselje, a bilo bi dobro kad bismo osim misa za mrtve iskoristili i sve druge mogućnosti koje Crkva daje: misa može biti i za žive, za zdravlje, plodnost, zahvalu… Ne zaboravimo na smrt, ali radujmo se životu – poručuje postirski župnik.
poskok.info
