Zvižduci koji su u Kino-dvorani u Domu kulture u Prozoru-Rami prekinuli obraćanje načelnika nisu došli iznenada niti bez razloga. Naime, na predstavljanju novog koncepta turističkog razvoja Rame dio okupljenih građana jasno je izrazio nezadovoljstvo politikama aktualnog načelnika dr. Joze Ivančevića i načinom na koji se vodi općina, zbog čega je njegovo obraćanje bilo prekinuto. Bio je to trenutak u kojem se godinama nakupljeno nezadovoljstvo javno čulo i više nije moglo ostati potisnuto. To je bio glas ljudi koji su predugo šutjeli i gledali kako se Rama vodi u pogrešnom smjeru. U tom trenutku narod je jasno poručio, dosta je!
Godinama slušamo iste priče o razvoju, projektima i napretku. A što danas imamo? Općinu u dugovima, kašnjenja plaća i sve više ljudi bez posla.
Samo u jednoj godini više od četrdeset ljudi ostalo je bez posla, iz službi koje su vezane za općinski proračun. U Rami to nije statistika; to su susjedi, prijatelji, obitelji koje ostaju bez prihoda i sigurnosti.
Dok se ljudi bore kako preživjeti, načelnik i njegova politika rade suprotno od onoga što bi trebali. Poslovi se dodjeljuju poduzećima izvan Rame, dok domaći poduzetnici ostaju po strani. Umjesto da se jača domaće gospodarstvo, novac iz Rame odlazi drugima. To nije greška, to je način rada koji traje godinama.
Gospodarstvenici su dovedeni na rub. Jednima se pogoduje, drugima se nameću ogromni troškovi.
Komunalne naknade koje su nekima povećane s 2.000 na 20.000 maraka mjesečno nisu ništa drugo nego udar na opstanak poduzeća. Svi znaju što to znači; zatvaranje poduzeća i nova otpuštanja.
Istovremeno, godinama se gušila privatna inicijativa. Uništavane su privatne prijevozničke tvrtke kako bi se stvarala općinska poduzeća bez jasne računice i održivosti. Danas ti isti zaposleni u poduzećima dobivaju ponude da rade pola radnog vremena za 600 maraka ili slijedi otkaz. Jel to pravda za ramskog čovjeka da prehrani obitelj sa navedenim iznosom?? To je poruka da rad i trud u ovoj općini ne vrijede.
Postavlja se i pitanje gdje je završio sav novac? Općina je godinama imala velike prihode, veće od mnogih drugih općina, a danas se govori o dugovima od desetaka milijuna maraka. Dok druge općine s manje prihoda nemaju dugova, Rama tone sve dublje. Građani imaju pravo znati istinu.
I sada, umjesto da se stvari poprave, govori se o prodaji onoga što je najvrjednije, ramske zemlje. Spominju se Umna glava, Šćit i druge lokacije. Ljudi s pravom strahuju da će se rasprodati ono što su generacije stvarale i čuvale.
Ramski poduzetnici nemaju pristup vlastitim resursima, dok se prostor otvara drugima. Projekti se predstavljaju bez stvarnog uključivanja lokalnih ljudi. Gospodarstvenici sumnjaju, ljudi ne vjeruju, i to s razlogom.
Kad pogledamo unazad, sve je jasno. Još ranije kao politički subjekt smo upozoravali na ovakve projekte i odluke, a danas se pokazuje da su ta upozorenja bila opravdana: RamaTex, Komgrad, Dom za stare i nemoćne osobe, neizgrađeni put prema Draševu, razni projekti koji su najavljivani, plaćani, a nikada završeni. Koliko je novca potrošeno?? Koliko je prilika izgubljeno?? To su pitanja na koja vladajući nemaju odgovore.
Narod je zato počeo govoriti. Prosvjed na Zahumu, poruke protiv rasprodaje zemlje, zahtjevi da se čuje glas običnog čovjeka, to nisu političke igre, to je borba za vlastiti kraj. Ljudi su jasno rekli da ne žele da se njihova djedovina prodaje i da se odluke donose bez njih.
Dosta je bilo šutnje. Dosta je bilo podjela na podobne i nepodobne. Dosta je bilo politike u kojoj jedni imaju sve, a drugi se bore za goli opstanak.
Istina je jednostavna i svima vidljiva:
dugovi su ogromni,
radna mjesta nestaju,
poduzetnici se guše,
a narod gubi povjerenje.
Zato zvižduci u Prozoru nisu kraj jedne priče. To je početak odgovornosti.
Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom. Vrijeme je da se prestane s politikom koja dijeli ljude i uništava gospodarstvo. Vrijeme je za vlast koja će raditi za Ramu, za njezine ljude i njezinu budućnost.
Jer Rama nije ničija privatna imovina.
Rama je dom njezinih ljudi. I oni su sada jasno rekli što misle.
HDZ BiH Rama
Godinama slušamo iste priče o razvoju, projektima i napretku. A što danas imamo? Općinu u dugovima, kašnjenja plaća i sve više ljudi bez posla.
Samo u jednoj godini više od četrdeset ljudi ostalo je bez posla, iz službi koje su vezane za općinski proračun. U Rami to nije statistika; to su susjedi, prijatelji, obitelji koje ostaju bez prihoda i sigurnosti.
Dok se ljudi bore kako preživjeti, načelnik i njegova politika rade suprotno od onoga što bi trebali. Poslovi se dodjeljuju poduzećima izvan Rame, dok domaći poduzetnici ostaju po strani. Umjesto da se jača domaće gospodarstvo, novac iz Rame odlazi drugima. To nije greška, to je način rada koji traje godinama.
Gospodarstvenici su dovedeni na rub. Jednima se pogoduje, drugima se nameću ogromni troškovi.
Komunalne naknade koje su nekima povećane s 2.000 na 20.000 maraka mjesečno nisu ništa drugo nego udar na opstanak poduzeća. Svi znaju što to znači; zatvaranje poduzeća i nova otpuštanja.
Istovremeno, godinama se gušila privatna inicijativa. Uništavane su privatne prijevozničke tvrtke kako bi se stvarala općinska poduzeća bez jasne računice i održivosti. Danas ti isti zaposleni u poduzećima dobivaju ponude da rade pola radnog vremena za 600 maraka ili slijedi otkaz. Jel to pravda za ramskog čovjeka da prehrani obitelj sa navedenim iznosom?? To je poruka da rad i trud u ovoj općini ne vrijede.
Postavlja se i pitanje gdje je završio sav novac? Općina je godinama imala velike prihode, veće od mnogih drugih općina, a danas se govori o dugovima od desetaka milijuna maraka. Dok druge općine s manje prihoda nemaju dugova, Rama tone sve dublje. Građani imaju pravo znati istinu.
I sada, umjesto da se stvari poprave, govori se o prodaji onoga što je najvrjednije, ramske zemlje. Spominju se Umna glava, Šćit i druge lokacije. Ljudi s pravom strahuju da će se rasprodati ono što su generacije stvarale i čuvale.
Ramski poduzetnici nemaju pristup vlastitim resursima, dok se prostor otvara drugima. Projekti se predstavljaju bez stvarnog uključivanja lokalnih ljudi. Gospodarstvenici sumnjaju, ljudi ne vjeruju, i to s razlogom.
Kad pogledamo unazad, sve je jasno. Još ranije kao politički subjekt smo upozoravali na ovakve projekte i odluke, a danas se pokazuje da su ta upozorenja bila opravdana: RamaTex, Komgrad, Dom za stare i nemoćne osobe, neizgrađeni put prema Draševu, razni projekti koji su najavljivani, plaćani, a nikada završeni. Koliko je novca potrošeno?? Koliko je prilika izgubljeno?? To su pitanja na koja vladajući nemaju odgovore.
Narod je zato počeo govoriti. Prosvjed na Zahumu, poruke protiv rasprodaje zemlje, zahtjevi da se čuje glas običnog čovjeka, to nisu političke igre, to je borba za vlastiti kraj. Ljudi su jasno rekli da ne žele da se njihova djedovina prodaje i da se odluke donose bez njih.
Dosta je bilo šutnje. Dosta je bilo podjela na podobne i nepodobne. Dosta je bilo politike u kojoj jedni imaju sve, a drugi se bore za goli opstanak.
Istina je jednostavna i svima vidljiva:
dugovi su ogromni,
radna mjesta nestaju,
poduzetnici se guše,
a narod gubi povjerenje.
Zato zvižduci u Prozoru nisu kraj jedne priče. To je početak odgovornosti.
Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom. Vrijeme je da se prestane s politikom koja dijeli ljude i uništava gospodarstvo. Vrijeme je za vlast koja će raditi za Ramu, za njezine ljude i njezinu budućnost.
Jer Rama nije ničija privatna imovina.
Rama je dom njezinih ljudi. I oni su sada jasno rekli što misle.
HDZ BiH Rama
