Ključeva je sedam, svaki posjeduje po samo dva čovjeka na cijelom svijetu i sedmero od tih 14 ljudi okuplja se četiri puta godišnje kako bi kombinacijom sedam ključeva generirali jedan glavni ključ i novu glavnu lozinku. Zvuči kao nešto što bi bio u stanju smisliti Dan Brown, a zapravo je stvarnost i riječ je o ljudima i proceduri kojom se kontrolira internet kojim je premrežen cijeli planet. Suštinski stvar je vrlo jednostavna. Neprofitna organizacija Internet Corporation for Assigned Names and Numbers (ICANN) zadužena je za to da mnogoznamenkaste brojčane nizove pridružuje adresama internetskih stranica kakve znamo kad ih upisujemo ili čitamo, u obliku riječi, i kompjutorima na internetu. Drugim riječima, kad bi netko bio u stanju upasti u ICANN-ovu bazu podataka, taj bi doslovno kontrolirao internet. Mogao bi, primjerice, ljude koji žele otići na internetske stranice banaka, preusmjeravati na stranice lažnih banaka.
Već u tom slučaju mogućnosti zloupotrebe bile bi malo je reći ogromne. A za nekoga tko bi bio i vrlo maštovit i tehnički potkovan, mogućnosti bi bile tolike koliki je sam internet. Zato naravno da je procedura koja se od 2010. obavlja četiri puta godišnje i u kojoj sudjeluje sedmero ljudi, obavijena najstrožom tajnošću. Jedan od rijetkih izvan ICANN-a koji je ikada tome osobno posvjedočio, bio je Guardianov James Ball 2014. Osim sedmero nositelja ključa, u svijetu je još sedmero njihovih zamjenika. Kad se kaže "ključ", misli se na pravi, pravcati, fizički ključ koji otključava sef u kojem se nalazi kartica koja na sastanku služi kao ključ. A glavni ključ je kompjuterski kod koji služi kao lozinka, pomoću kojega se jedino može ući u ICANN-ovu bazu podataka. ICANN inače nadgleda odbor u kojem se nalaze predstavnici 111 država svijeta – 108 članica UN-a, plus Vatikan, Cookovi Otoci, Niue i Tajvan, osim njih još i Hong Kong, Bermuda, Montserrat, Europska komisija i Afrička unija. Ako koga zanima, Hrvatska je među zemljama svijeta koje nemaju predstavnika. A kako izgleda procedura, možete vidjeti na snimci ispod.
Već u tom slučaju mogućnosti zloupotrebe bile bi malo je reći ogromne. A za nekoga tko bi bio i vrlo maštovit i tehnički potkovan, mogućnosti bi bile tolike koliki je sam internet. Zato naravno da je procedura koja se od 2010. obavlja četiri puta godišnje i u kojoj sudjeluje sedmero ljudi, obavijena najstrožom tajnošću. Jedan od rijetkih izvan ICANN-a koji je ikada tome osobno posvjedočio, bio je Guardianov James Ball 2014. Osim sedmero nositelja ključa, u svijetu je još sedmero njihovih zamjenika. Kad se kaže "ključ", misli se na pravi, pravcati, fizički ključ koji otključava sef u kojem se nalazi kartica koja na sastanku služi kao ključ. A glavni ključ je kompjuterski kod koji služi kao lozinka, pomoću kojega se jedino može ući u ICANN-ovu bazu podataka. ICANN inače nadgleda odbor u kojem se nalaze predstavnici 111 država svijeta – 108 članica UN-a, plus Vatikan, Cookovi Otoci, Niue i Tajvan, osim njih još i Hong Kong, Bermuda, Montserrat, Europska komisija i Afrička unija. Ako koga zanima, Hrvatska je među zemljama svijeta koje nemaju predstavnika. A kako izgleda procedura, možete vidjeti na snimci ispod.
