Agonija

Jesi li živ braco
Pita sestrica brata
Živ sam sestrice mila
A gdje su mama i tata?

Što nam se zbilo seko
Što je to na nas palo
Nisam sigurna braco

Moramo se strpiti malo.
Zarobljeni nikud ne mogu
Dvije nevine duše
A oko njih strašna tutnjava

Od potresa zgrade se ruše.
Jeza ih i strah obuzima
Ubrzano srce im lupa
Jedno drugo  su tješili

Ne boj se ovdje smo skupa.
Stjšnjeni jedno uz drugo
Izići nikud ne mogu
U pomoć dozivaše, u poomoć

I za spas vapijaše Bogu.
Hladno mi je, hladno seko
Sav se tresem od zime
Eh da mi je topli jorgan

Pa da se pokrijem njime.
Grlila je sestrica brata
Tješeć ga, doći će spas
U svakoj kušnji i nevolji

Dragi je Bog uz nas.
Prolaze minute,  i sati
Agonija teška dok traje
Hrabri malenog brata

Za život nadu mu daje.
Trljala mu rukama lice
Zajedno, ruka u ruci
Dvoje djece, dva anđela

U teškoj životnoj muci.
Promrzli, gladni, žedni
Čekaše suđeni čas
Odjednom proviđenje dođe

Čuli su ljudski glas.
Ovdje smo, ovdje živi
U pomoć još dugo zvaše
Spasioci blizu njih

Na ruševinama staše.
A onda pružene ruke
Spasioci do njih su stigli
Teške komade betona

Otklonili su i digli.
Ugledaše svjetlost dana
Agoniji došao je kraj
Spašeni smo, spašeni brate
O kako divan sjaj.

Djeca su najveće blago
Djete je najljepši cvijet
Nek ova slika sestre i brata
Ujedini cijeli svijet.

Pomozimo jedni drugima
Budimo braća i ljudi
Humanost, ljudskost, dobrota
Novu nam nadu budi.

Otvorimo srca i duše
Molimo za ljude koji pate
Da im se s pomoću Božijom
Nada, i život vrate.

I nikad ne zaboravimo
Svi smo mi sestre i braća
Dobro koje bratu učinimo
Bog nam stostruko vraća.

Narodu Turske i Sirije
Pružimo bratsku ruku
U vremenu tuge i očaja
Blažimo im jad i muku.

Sve nas je Gospod stvorio
Po stvaranju svi smo braća
Pokažimo ljubav i plemenitost
Dobro se dobrim vraća.

I kao što je u agoniji ovoj
Tješila sestra brata
I mi otvorimo duše
I svoga srca vrata.

Nek nam ovo bude opomena
Da prestane mržnja i rat
Svi smo mi djeca Božija
Čovjek je čovjeku brat.

Žarko Mađar
pisano 8.2. 2023.