Koliko kućanstava, toliko recepata za ajvar koji se smatra vrhunskom zimnicom. Popis namirnica koje ulaze u sastav je različit i ovisi o ukusu. Klasičan recept od povrća sadrži obavezno crvenu, mesnatu papriku, a mogu se dodati češnjak, patlidžan ili mrkva. Tko voli ljutu verziju, dodaje ljute paprike. Može se koristiti kao salata, namaz, umak ili dodatak glavnim jelima. I njegova gustoća varira prema receptima pa tako može biti gušći ili rjeđi.
Pečena ili barena paprika?
Kada je u pitanju zimnica, njegova je priprema najzahtjevnija i često traje nekoliko dana.
Plodovi povrća koji se koriste trebaju biti svježi, čvrsti, zdravi, jer će samo takvi dati kvalitetan krajnji proizvod.
Osnova tradicionalnih recepata je da se paprika peče dok joj kožica ne postane crna, a zatim se ohlađene gule.
Ostave se preko noći da se ocijede kako bi imale što manje vode, a nakon toga samelju na stroju za meso.
Posebnu pažnju treba posvetiti biljnom ulju kojeg koristimo. Obično je to suncokretovo ili kukuruzno ulje, a noviji recepti sadrže sezamovo, orahovo ili maslinovo. Ovisno o tome, ajvar može imati različite okuse.
Druga grupa recepata kao osnovu ima barenu papriku. Svježa se bari u otopini od vode, octa, ulja, šećera i soli kako bi se lakše samljela. U ovom slučaju kraće je razdoblje pripreme. Mnogi tvrde da nema razlike između ovako pripremljene i pečene paprike.
Patlidžan se također obari kako bi se uklonila gorčina.
Prženje je važno
Drugi dio pripreme se odnosi na prženje samljevene paprike i drugih sastojaka u ulju. Zbog toga je bitno da sama paprika sadrži što manje vode i da je pustimo nakon pečenja ili barenja da se dobro ocijedi.
U ulje se dodaju samljeveni sastojci i začini (češnjak, sol, šećer, ocat). Ključno je da se sve dobro zaprži, jer o tome ovisi mogućnost čuvanja, gustoća, struktura i okus. Koriste se posude sa što širim dnom kako bi bila što veća površina koja se zagrijava. Masa se stalno miješa.
Tegle za pakiranje je potrebno oprati i sterilizirati. Vruć, ispečen ajvar puni se u vruće tegle koje zatvorimo i okrenemo naopako. Prekrijemo ih dekicom ili ručnikom i ostavimo preko noći da se polako ohlade. Čuva se na prohladnom mjestu nekoliko mjeseci, piše Agroklub.com
Pečena ili barena paprika?
Kada je u pitanju zimnica, njegova je priprema najzahtjevnija i često traje nekoliko dana.
Plodovi povrća koji se koriste trebaju biti svježi, čvrsti, zdravi, jer će samo takvi dati kvalitetan krajnji proizvod.
Osnova tradicionalnih recepata je da se paprika peče dok joj kožica ne postane crna, a zatim se ohlađene gule.
Ostave se preko noći da se ocijede kako bi imale što manje vode, a nakon toga samelju na stroju za meso.
Posebnu pažnju treba posvetiti biljnom ulju kojeg koristimo. Obično je to suncokretovo ili kukuruzno ulje, a noviji recepti sadrže sezamovo, orahovo ili maslinovo. Ovisno o tome, ajvar može imati različite okuse.
Druga grupa recepata kao osnovu ima barenu papriku. Svježa se bari u otopini od vode, octa, ulja, šećera i soli kako bi se lakše samljela. U ovom slučaju kraće je razdoblje pripreme. Mnogi tvrde da nema razlike između ovako pripremljene i pečene paprike.
Patlidžan se također obari kako bi se uklonila gorčina.
Prženje je važno
Drugi dio pripreme se odnosi na prženje samljevene paprike i drugih sastojaka u ulju. Zbog toga je bitno da sama paprika sadrži što manje vode i da je pustimo nakon pečenja ili barenja da se dobro ocijedi.
U ulje se dodaju samljeveni sastojci i začini (češnjak, sol, šećer, ocat). Ključno je da se sve dobro zaprži, jer o tome ovisi mogućnost čuvanja, gustoća, struktura i okus. Koriste se posude sa što širim dnom kako bi bila što veća površina koja se zagrijava. Masa se stalno miješa.
Tegle za pakiranje je potrebno oprati i sterilizirati. Vruć, ispečen ajvar puni se u vruće tegle koje zatvorimo i okrenemo naopako. Prekrijemo ih dekicom ili ručnikom i ostavimo preko noći da se polako ohlade. Čuva se na prohladnom mjestu nekoliko mjeseci, piše Agroklub.com
