Kada su se prije dvije godine pojavile informacije o virusu Stuxnet koji je 'poharao' iranske centrifuge za obogaćivanje urana, mnogi su sumnjali da je on djelo SAD-a i Izraelaca koji su na ovaj način htjeli zaustaviti njihov nuklearni program, ali službenih informacija i dokaza o tome tko je 'zaslužan' za razvoj ovog virusa nije bilo.
No, jučer je u New York Timesu objavljen članak koji detaljno opisuje razvoj ovog virusa iza kojeg stoje, kako je zaključio autor nakon godinu i pol istraživanja i razgovora s brojnim američkim, izraelskim i europskim službenicima i sigurnosnim stručnjacima – upravo SAD i Izrael.
Razmatrali i vojni napad na Iran
David E. Sanger iz NY Timesa kaže da su Amerikanci sredinom prošlog desetljeća razmišljali o opcijama za zaustavljanje iranskog nuklearnog programa – jedna od opcija koju je podupirao Dick Cheney bila je i vojni napad, no s obzirom na tadašnju situaciju (optužbe protiv Sadama Huseina oko posjedovanja oružja za masovno uništenje, koje su bile osnova za napad, pokazale su se neistinitima), George W. Bush razmatrao je i druge opcije te je 2006. godine pokrenuta operacija Olimpijske igre – cyber napad na iranska nuklearna postrojenja.
Prvi korak u ovoj operaciji bio je razvijanje računalnog koda kojeg su ubacili u Natanz nuklearno postrojenje i koji je skupljao podatke o načinu rada tog postrojenja i načinu na koji računala upravljaju centrifugama i te podatke poslao nazad u SAD.
Nakon toga, američka Nacionalna sigurna agencija u suradnji s izraelskim cyber stručnjacima (za kojeg autor članka kaže da su poznati po svojim cyber vještinama), razvila je nevjerojatno kompleksan virus kojeg su trebali ubaciti u Natanz i koji je trebao preuzeti kontrolu nad radom centrifuga.
U New York Timesu kažu da je Amerikancima suradnja s Izraelcima bila važna zbog dvije stvari – zbog naprednih znanja, vještina i obavještajnih podataka o operacijama u iranskom nuklearnom postrojenju koje su posjedovale izraelske tajne službe, ali i zato kako bi spriječili vojsku ove zemlje da započne s preventivnim napadima na Iran jer su na ovaj način, umjesto vojnih, mogli sudjelovati u cyber napadima.
Prvi cyber napad koji je iskorišten za fizičku destrukciju
Suradnja cyber stručnjaka ovih zemalja rezultirala je kompleksnim virusom nazvanim Stuxnet kojeg su, zahvaljujući svojim špijunima unutar nuklearnog postrojenja, uspjeli ubaciti u računalni sustav Natanza.
'To je bio prvi napad ovako velikog opsega u kojem su cyber napadi iskorišteni za fizičku destrukciju jer su se dotadašnji napadi ograničavali na rušenje internetskih stranica, hakiranje i krađu osjetljivih informacija'. rekao je Michael V. Hayden, bivši šef CIA-e, novinaru NY Timesa, no nije mu htio reći koliko zna o ovom virusu.
Prvi napadi počeli su još 2008. godine kada je virus je počeo onesposobljavati centrifuge, ali je bio programiran da cijelo vrijeme prikazuje kako nema nikakvih grešaka u sustavu i da sve radi normalno. To je zbunjivalo Irance koji su za probleme krivili loše dijelove i loše inženjere (koji su dobivali otkaze) te nisu mogli pronaći rješenje za ovu situaciju.
Kada je Bush otišao iz Bijele kuće, Obama je nastavio s 'Olimpijskim igrama', no problem se pojavio 2010. godine kada se virus raširio izvan računalnog sustava iranskog nuklearnog postrojenja (putem prijenosnog računala jednog inženjera iz Natanza) te su za njega saznali cyber stručnjaci koji su ga proglasili najkompleksnijim cyber oružjem ikada, ali nisu imali nikakvih dokaza tko stoji iza njega (iako su svi neslužbeno prst uperili upravo prema SAD-u i Izraelu).
Zanimljivo je da je virus bio dizajniran tako da se ne može proširiti izvan računalnog sustava tvornice – neki smatraju da je došlo do greške u kodu, a neki čak sumnjaju u modifikaciju virusa od strane Izraelaca. Usprkos tome što se virus proširio, Obama je naredio da se operacija Olimpijske igre nastavi te je Stuxnet napravio veliku štetu iranskim nuklearnim ambicijama.
Napadi na SAD - samo pitanje vremena
Zanimljivo je da Amerikanci cyber napade smatraju jednako opasnima kao i vojne napade te su iz Pentagona prošle godine uputili poruku da će na cyber napade odgovoriti svim sredstvima koje posjeduju, uključujući i vojna sredstva, a u isto vrijeme upravo su oni bili ti koji, ako je ovaj članak objavljen u NY Timesu istinit, već nekoliko godina vode cyber rat protiv Irana.
Svakako treba podsjetiti da su se prije nekoliko dana pojavile informacije o novom 'najopasnijem cyber oružju' Flame koje prijeti zemljama poput Irana, Egipta i Sirije, a trenutno se ne zna tko stoji iza njega – iako nije teško pogoditi tko je glavni osumnjičen njegov razvoj.
Ono što može bit zabrinjavajuće za Amerikance jest da su sigurnosni stručnjaci više puta upozorili Obamu na sve opasnosti ovog oružja jer ne postoji zemlja čija je infrastruktura više ovisna o računalnim sustavima (koji su itekako ranjivi) od SAD-a.
Zbog toga je David E. Sanger članak završio upozorenjem kako je samo pitanje vremena kada će i SAD postati metom napada sličnog cyber oružja kakvo su tijekom ove godine koristili protiv Irana, a trenutno se čini da nemaju učinkovitu obranu od takvih napada.
Dnevnik.hr
