Život na Zemlji može biti uništen na mnogo različitih načina. U povijesti našeg planeta odigralo se već više uništenja i izumiranja u kojima je tek relativno mali broj vrsta opstao. Zemlju može pogoditi neki lutajući planet, crna rupa ili veliki asteroid poput onoga koji je uzrokovao izumiranje dinosaura, mogu se probuditi brojni vulkani kakvi su pokrenuli Veliko izumiranje na prelasku iz perma u trijas, a može nam se možda dogoditi i neka previše bliska eksplozija supernove. Svemir je vrlo nasilno mjesto u kojem se događaju izuzetno siloviti događaji, a život je s druge strane vrlo osjetljiv. Koliko je osjetljiv dobro ilustrira činjenica da ljudi teško mogu podnijeti raspon temperatura veći od nekoliko desetaka stupnjeva Celzijevih. Već na Marsu uvjeti su nam previše ledeni, a na Veneri previše vrući.
No čak i ako nas nekako zaobiđu sve navedene i slične kataklizme, postoji jedna koja nam nikako ne gine. U određenom trenutku život će na Zemlji uništiti isto ovo Sunce koje ga je pokrenulo i koje ga održava. Štoviše, Jillian Scudder, astrofizičarka sa Sveučilišta u Sussexu, u svojem nedavnom izlaganju za Business Insider ustvrdila je da će se to dogoditi dosta prije nego što smo navikli misliti (proces u kojem će se naš planetarni dom kuhati i pržiti tim popularnog časopisa ilustrirao je prilično zorno slikama, gif ilustracijama i video klipovima).
Mnogi čitatelji vjerojatno znaju da se u Suncu odvija proces nuklearne fuzije u kojem se atomi vodika pretvaraju u atome helija. Svake sekunde na Suncu se oko 600 milijuna tona vodika pretvara u oko 596 milijuna tona helija. Razlika od četiri milijuna tona materije oslobađa se kao energija u skladu s Einsteinovom formulom E=mc2.
Kako jezgra Sunca postaje sve više ispunjena helijem, ono se smanjuje, a proces fuzije se sve više ubrzava, što pak znači da izbacuje sve više energije. Scudder ističe da svakih milijardu godina njegov sjaj postaje za oko 10 posto snažniji. Na prvi pogled 10 posto ne mora izgledati kao nešto značajno, međutim, za naš planet takva razlika može imati katastrofalne posljedice.
'Teško je točno predvidjeti što će se dogoditi sa Zemljom u narednih milijardu godina kada se pojača sjaj Sunca', kaže Scudder. 'No suština stvari je da će porast temperature uzrokovati snažnije isparavanje vode s tla koja će se zadržavati u atmosferi. Ta vodena para potom će djelovati kao staklenički plin koji će zadržavati još više topline koja će stizati sa Sunca, što će dodatno ubrzati isparavanje', objasnila je.
Čak i prije nego što potroši sav vodik, Sunce će svojim zračenjem toliko snažno bombardirati našu atmosferu da će razbijati molekule vode na vodik i kisik koji će potom lakše odlaziti u svemir. U konačnici će Zemlja potpuno presušiti.
No stvari tu neće stati. Porast sjaja Sunca od 10 posto u milijardi godina znači da će za 3,5 milijardi godina ono sjati za oko 40 posto jače. To pak znači da će se ledene kape otopiti, oceani zakuhati, a sva vlaga iz atmosfere nestati. Naš planet, koji je bio pun života, postat će pust i uzavrio poput Venere.
Kako će vrijeme prolaziti, stvari će postajati samo sve gore. Kada Sunce potroši sav vodik, krenut će fuzija helija. Naša zvijezda narast će u crvenog diva. U tom procesu njezini vanjski slojevi u kojima će još uvijek biti vodika za fuziju bit će izbačeni u svemir tako da će joj se smanjiti masa, a s njom i gravitacija. Zahvaljujući tome putanje planeta postat će nešto udaljenije. Crveni div postat će veći i topliji, a u središtu gušći. Njegovi vanjski slojevi će se raširiti sve do današnje orbite Marsa pa će progutati bliže planete poput Merkura i Venere. Budući da će se Zemlja udaljiti od Sunca, moguće je da neće završiti u njegovoj usijanoj atmosferi, međutim to je neće spasiti. Bit će previše blizu da je vreli crveni div ne pretvori u pregorjeli čips.
Na kraju naše Sunce i njegov sustav očekuje hladna smrt. Naime, za razliku od većih zvijezda, na kojima nakon fuzije helija slijedi faza fuzije težih elemenata, naše Sunce za to neće imati dovoljnu masu. Postat će nestabilno i počet će pulsirati. Sa svakim pulsom odbacit će vanjske slojeve atmosfere sve dok ne ostane samo hladna, teška jezgra okružena tzv. planetarnom maglicom. Nastat će bijeli patuljak koji će se samo sve više hladiti i blijedjeti.
No čak i ako nas nekako zaobiđu sve navedene i slične kataklizme, postoji jedna koja nam nikako ne gine. U određenom trenutku život će na Zemlji uništiti isto ovo Sunce koje ga je pokrenulo i koje ga održava. Štoviše, Jillian Scudder, astrofizičarka sa Sveučilišta u Sussexu, u svojem nedavnom izlaganju za Business Insider ustvrdila je da će se to dogoditi dosta prije nego što smo navikli misliti (proces u kojem će se naš planetarni dom kuhati i pržiti tim popularnog časopisa ilustrirao je prilično zorno slikama, gif ilustracijama i video klipovima).
Mnogi čitatelji vjerojatno znaju da se u Suncu odvija proces nuklearne fuzije u kojem se atomi vodika pretvaraju u atome helija. Svake sekunde na Suncu se oko 600 milijuna tona vodika pretvara u oko 596 milijuna tona helija. Razlika od četiri milijuna tona materije oslobađa se kao energija u skladu s Einsteinovom formulom E=mc2.
Kako jezgra Sunca postaje sve više ispunjena helijem, ono se smanjuje, a proces fuzije se sve više ubrzava, što pak znači da izbacuje sve više energije. Scudder ističe da svakih milijardu godina njegov sjaj postaje za oko 10 posto snažniji. Na prvi pogled 10 posto ne mora izgledati kao nešto značajno, međutim, za naš planet takva razlika može imati katastrofalne posljedice.
'Teško je točno predvidjeti što će se dogoditi sa Zemljom u narednih milijardu godina kada se pojača sjaj Sunca', kaže Scudder. 'No suština stvari je da će porast temperature uzrokovati snažnije isparavanje vode s tla koja će se zadržavati u atmosferi. Ta vodena para potom će djelovati kao staklenički plin koji će zadržavati još više topline koja će stizati sa Sunca, što će dodatno ubrzati isparavanje', objasnila je.
Čak i prije nego što potroši sav vodik, Sunce će svojim zračenjem toliko snažno bombardirati našu atmosferu da će razbijati molekule vode na vodik i kisik koji će potom lakše odlaziti u svemir. U konačnici će Zemlja potpuno presušiti.
No stvari tu neće stati. Porast sjaja Sunca od 10 posto u milijardi godina znači da će za 3,5 milijardi godina ono sjati za oko 40 posto jače. To pak znači da će se ledene kape otopiti, oceani zakuhati, a sva vlaga iz atmosfere nestati. Naš planet, koji je bio pun života, postat će pust i uzavrio poput Venere.
Kako će vrijeme prolaziti, stvari će postajati samo sve gore. Kada Sunce potroši sav vodik, krenut će fuzija helija. Naša zvijezda narast će u crvenog diva. U tom procesu njezini vanjski slojevi u kojima će još uvijek biti vodika za fuziju bit će izbačeni u svemir tako da će joj se smanjiti masa, a s njom i gravitacija. Zahvaljujući tome putanje planeta postat će nešto udaljenije. Crveni div postat će veći i topliji, a u središtu gušći. Njegovi vanjski slojevi će se raširiti sve do današnje orbite Marsa pa će progutati bliže planete poput Merkura i Venere. Budući da će se Zemlja udaljiti od Sunca, moguće je da neće završiti u njegovoj usijanoj atmosferi, međutim to je neće spasiti. Bit će previše blizu da je vreli crveni div ne pretvori u pregorjeli čips.
Na kraju naše Sunce i njegov sustav očekuje hladna smrt. Naime, za razliku od većih zvijezda, na kojima nakon fuzije helija slijedi faza fuzije težih elemenata, naše Sunce za to neće imati dovoljnu masu. Postat će nestabilno i počet će pulsirati. Sa svakim pulsom odbacit će vanjske slojeve atmosfere sve dok ne ostane samo hladna, teška jezgra okružena tzv. planetarnom maglicom. Nastat će bijeli patuljak koji će se samo sve više hladiti i blijedjeti.
