'Da nisam znala o čemu se radi, rekla bih da automobilom upravljaju duhovi', komentirala je novinarka Joann Muller svoju vožnju u Googleovom automobilu kojim upravlja računalo. Nju je u Lexusu RX450h provozao Chris Urmson koji se nalazi na čelu Googleove divizije za razvoj ovih automobila te je novinarka u članku objavljenom u Forbesu podijelila svoje dojmove vožnje ovakvim automobilom.
Ona se u početku morala opustiti i priviknuti da, na cesti prepunoj automobila, osoba koja se nalazi na mjestu vozača ne drži ruke na volanu, niti stišće papučicu gasa i kočnicu, već umjesto njega sve obavlja računalo.
No, ubrzo se uvjerila da računalo taj posao obavlja odlično jer su se našli u situaciji kada je automobil pored njih zaplesao na cesti prema njihovoj traci, a njihov je Lexus odmah reagirao i usporio. Kada je Joann pogledala Urmsona, njegove ruke bile su u zraku, dok se volan, kako bi automobil zadržao u traci u kojoj su se nalazili, pomicao – sam.
Tada je shvatila koliko je Googleov automobil siguran u ovakvim situacijama te da nije znala da njime upravlja računalo, pomislila bi da njime upravljaju duhovi.
Nekoliko minuta nakon toga u njihovu se traku ubacio i kamion koji je vozio puno sporije od ostalih automobila – svi automobili u koloni su usporili, a usporio je i Googleov automobil. Muller je pogledala prema kočnici misleći da je ovog puta zakočio Urmson, no njegova je noga nije dodirivala kočnicu, već je automobil zakočio sam.
Tehnologija vrijedna 100 tisuća dolara
Kako bi bio toliko siguran u vožnji, Googleov Lexus opremljen je s tehnologijom vrijednom oko 100 tisuća dolara (samo radar na krovu vrijedan je oko 65 tisuća dolara, a tu su još i radarski senzori u branicima i HD kamere) koja je zadužena za praćenje ceste, automobila i pješaka.
Na upravljačkoj ploči nalazi se ekran s grafičkim prikazom svih automobila koji se nalaze u blizini i koji osobe u automobilu upozorava kada im se automobili koji se nalaze iza previše približe.
U vožnji se Googleov automobil oslanja na GPS podatke, no prije nego 'sam' odvozi određenu dionicu, tu dionicu prvo moraju odvoziti Googleovi inženjeri i detaljno je mapirati tako da automobil, kada ponovno prolazi tom dionicom, može usporediti podatke koji su već upisani u karte i podatke iz realnog vremena. Ovo je iznimno bitno jer će na taj način automobil moći prepoznati kada npr. prolazi pored rasvjetnog stupa (koji je ucrtan u karti koju su napravili Googleovi inženjeri), a kada se u njegovoj blizini nalaze pješaci.
Iako su Googleovci daleko dogurali s razvojem ovog automobila, on je i dalje daleko od konačnog proizvoda jer trenutno usavršavaju vožnju ravno po cesti, dok prilikom ulaska i silaska s autoceste kontrolu nad ovim automobilom preuzima vozač (dovoljno je samo pritisnuti 'off' tipku kako bi preuzeo kontrolu), no Urmson kaže da bi pravim programiranjem ovaj automobil mogao voziti u svim uvjetima.
Trenutno je još jedan od problema i vožnja po lošim vremenskim uvjetima poput velike kiše i snijega te tada 'automobil ne može shvatiti gdje treba ići i što treba raditi', a inženjeri imaju puno posla oko programiranja automobila kako bi se snašao i u nekim rijetkim i neuobičajenim situacijama u prometu.
Ono na što je ekipa koja radi na ovom automobilu najviše ponosna jest situacija kada se, tijekom vožnje, automobil sam zaustavio na potpuno praznoj cesti. Osobe koje su bile u automobilu na početku nisu shvatile zašto se njihov Lexus zaustavio, a onda se na cesti pojavio pješak koji se kretao između dva parkirana automobila – tog pješaka osobe u automobilu nisu vidjele, no računalo je prepoznalo opasnost i zaustavilo auto.
