Prema podacima UN u BiH godišnje bude bačeno oko 400.000 tona hrane. Tvrtke koje se bave prodajom i distribucijom hrane bace i unište čak jednu trećinu, oko 140.000 tona, vrijednosti 150 milijuna maraka, a s kojom bi moglo biti napravljeno 280.000.000 obroka u javnim kuhinjama, odnosno 770.000 dnevno.
Da bi bilo shvaćeno o kolikim količinama je riječ i stvorena bar neka prividna slika o kolikom problemu se radi, možda je najbolje navesti da bi se ovom bačenom hranom moglo natovariti više od 5.000 šlepera. Ukazao je na ovo u svojoj analizi ekonomista Faruk Hadžić koju je uradio za za potrebe Fondacije "Mozaik" iz Sarajeva koja je još prije par godina pokrenula projekat "Nitko gladan, nitko sam".
Kako je ukazano u ovoj analizi veliki broj tvrtki u BiH koje se bave proizvodnjom i trgovinom prehrambenim proizvodima destimuliran je donirati hranu, jer je ono zakonski podložno oporezivanju od 17 posto. Zbog toga velike količine hrane bivaju uništene umjesto iskorištene za obroke najugroženijim kategorijama stanovništva.
Tvrtkama je jednostavno isplativije da hranu bace, odnosno unište, nego da je doniraju. Da ovo oporezivanje predstavlja veliki financijski teret domaćim tvrtkama ukazuje i podatak da su one, kako navodi Hadžić, tijekom 2020. donirale hranu čija je vrijednost bila oko 82,7 milijuna maraka i pri tome morale platiti čak 12 milijuna na ime PDV-a. Ukoliko ovo bude upoređeno sa troškovima uništavanja hrane, koji u prosjeku iznose oko pet posto, jasno je zbog čega se, kako ističe Hadžić, tvrtke radije odlučuju da hranu kojoj ističe rok trajanja bace.
Kako na kraju zaključuje autor ove analize, kada bi donirana hrana bila oslobođena plaćanja PDV od 17 posto, to bi mnogo pomoglo, kako radu javnih kuhinja, kojih na prostorima BiH ima oko 60, a u kojima se prema neslužbenim podacima prehranjuje 17.000 ljudi, ali i samim poduzećima koja doniraju hranu, jer bi na taj način uštedjela ogroman novac, koji troše na uništavanje prehrambenih proizvoda.
Da bi konačno nešto moglo biti pomjereno s mrtve točke ukazuje i to da će se na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta BiH 7. lipnja naći prijedlog zakona o dopuni Zakona o PDV, a u kojem se, između ostalog predlaže i ukidanje PDV-a na doniranu hranu.
Podršku ovoj inicijativi pružili su i iz humanitarne organizacije "Mozaik prijateljstva" iz Banja Luke. Kako je u nekoliko navrata isticao predsjednik ove organizacije Miroslav Subašić vlasti bi trebalo da zabrane bacanje hrane, kao što su već uradile pojedine zemlje, navodeći da je suludo da tolika hrana bude bačena u ovako siromašnoj zemlji. Ukazuje i na to da bi javnim kuhinjama i humanitarnim organizacijama od velike koristi bilo kada bi bio ukinut PDV, odnosno uvedena nulta stopa na doniranu hranu.
Prema ocjeni Hadžića, od ovog ukidanja PDV-a na doniranu hranu ne bi koristi imale samo javne kuhinje i tvrtke, već i sama država, ali i lokalne zajednice kroz uštede u proračunima.
- Iznose koje su do sada donirali za nabavu hrane mogli bi usmjeriti na nabavu recimo opreme nužne za rad javnih kuhinja, posebno imajući u vidu da je realno očekivati da će porasti broj korisnika javnih kuhinja zbog negativnih učinaka inflacije i mogućeg usporavanja i pada ekonomije, koji će pogoditi osobe sa niskim primanjima - poručio je Hadžić.
Ukazuje da bi eventualno jedan od problema mogao biti nedostatak sabirnih mjesta za skladištenje donirane hrane. To se, kako kaže, može riješiti uvođenjem koncepta "banke hrane", što nije novina, jer slična rješenja već postoje u susjednim zemljama. Banka hrane predstavlja jednog od sudionika u procesu i sustavu doniranja hrane, povezujući osobe koje doniraju hranu sa onima kojima je hrana potrebna.
Da bi bilo shvaćeno o kolikim količinama je riječ i stvorena bar neka prividna slika o kolikom problemu se radi, možda je najbolje navesti da bi se ovom bačenom hranom moglo natovariti više od 5.000 šlepera. Ukazao je na ovo u svojoj analizi ekonomista Faruk Hadžić koju je uradio za za potrebe Fondacije "Mozaik" iz Sarajeva koja je još prije par godina pokrenula projekat "Nitko gladan, nitko sam".
Kako je ukazano u ovoj analizi veliki broj tvrtki u BiH koje se bave proizvodnjom i trgovinom prehrambenim proizvodima destimuliran je donirati hranu, jer je ono zakonski podložno oporezivanju od 17 posto. Zbog toga velike količine hrane bivaju uništene umjesto iskorištene za obroke najugroženijim kategorijama stanovništva.
Tvrtkama je jednostavno isplativije da hranu bace, odnosno unište, nego da je doniraju. Da ovo oporezivanje predstavlja veliki financijski teret domaćim tvrtkama ukazuje i podatak da su one, kako navodi Hadžić, tijekom 2020. donirale hranu čija je vrijednost bila oko 82,7 milijuna maraka i pri tome morale platiti čak 12 milijuna na ime PDV-a. Ukoliko ovo bude upoređeno sa troškovima uništavanja hrane, koji u prosjeku iznose oko pet posto, jasno je zbog čega se, kako ističe Hadžić, tvrtke radije odlučuju da hranu kojoj ističe rok trajanja bace.
Kako na kraju zaključuje autor ove analize, kada bi donirana hrana bila oslobođena plaćanja PDV od 17 posto, to bi mnogo pomoglo, kako radu javnih kuhinja, kojih na prostorima BiH ima oko 60, a u kojima se prema neslužbenim podacima prehranjuje 17.000 ljudi, ali i samim poduzećima koja doniraju hranu, jer bi na taj način uštedjela ogroman novac, koji troše na uništavanje prehrambenih proizvoda.
Da bi konačno nešto moglo biti pomjereno s mrtve točke ukazuje i to da će se na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta BiH 7. lipnja naći prijedlog zakona o dopuni Zakona o PDV, a u kojem se, između ostalog predlaže i ukidanje PDV-a na doniranu hranu.
Podršku ovoj inicijativi pružili su i iz humanitarne organizacije "Mozaik prijateljstva" iz Banja Luke. Kako je u nekoliko navrata isticao predsjednik ove organizacije Miroslav Subašić vlasti bi trebalo da zabrane bacanje hrane, kao što su već uradile pojedine zemlje, navodeći da je suludo da tolika hrana bude bačena u ovako siromašnoj zemlji. Ukazuje i na to da bi javnim kuhinjama i humanitarnim organizacijama od velike koristi bilo kada bi bio ukinut PDV, odnosno uvedena nulta stopa na doniranu hranu.
Prema ocjeni Hadžića, od ovog ukidanja PDV-a na doniranu hranu ne bi koristi imale samo javne kuhinje i tvrtke, već i sama država, ali i lokalne zajednice kroz uštede u proračunima.
- Iznose koje su do sada donirali za nabavu hrane mogli bi usmjeriti na nabavu recimo opreme nužne za rad javnih kuhinja, posebno imajući u vidu da je realno očekivati da će porasti broj korisnika javnih kuhinja zbog negativnih učinaka inflacije i mogućeg usporavanja i pada ekonomije, koji će pogoditi osobe sa niskim primanjima - poručio je Hadžić.
Ukazuje da bi eventualno jedan od problema mogao biti nedostatak sabirnih mjesta za skladištenje donirane hrane. To se, kako kaže, može riješiti uvođenjem koncepta "banke hrane", što nije novina, jer slična rješenja već postoje u susjednim zemljama. Banka hrane predstavlja jednog od sudionika u procesu i sustavu doniranja hrane, povezujući osobe koje doniraju hranu sa onima kojima je hrana potrebna.
