Ovaj dan pamtit ćemo po najgorem potresu i najdivnijim ljudima divovskog srca, hvala vam, rekla je Matea Đurečić (27), koja je sa suprugom i dvoje djece jučer bježala iz razrušene Petrinje koju je pogodio potres od 6.2 po Richteru.
'Muž je pao s bebom niz stepenice'
- Mi smo mlada obitelj, ja imam 27, muž 29 godina, starija kći ima 3 godine, mlađa 11 mjececi. U vrijeme potresa djeca su spavala, beba na katu, muž u dnevnom, starija dolje u prizemlju - priča nam Matea gotovo u jednom dahu.
'Tata me nije ni vidio, TV regal je bio na meni'
- Muž je trčao s mlađom van, bacalo ga je i izudarao se pošteno, pao je niz stepenice s bebom u rukama, beba nema ni ogrebotinu. Pobjegli su van, ja sam jedino mogla biti kao oklop iznad kćeri. TV regal je pao meni na leđa, regali su padali i staklo je letilo po meni. Sklupčale smo se kći i ja, od šoka nismo ni mogle vrištati. Tata je uletio u sobu, kaže da me nije ni vidio, ni mene ni kćer. Maknuo je TV i mene s djeteta, pružila sam mu malu i oni su istrčali. Zgrabila sam pripremljenu torbu sa dječjim potrepštinama i istrčala van. Svi su već bili vani. U kući je sve palo, kuhinja, špajza, ormari, regali, sve se razbilo, zidovi popucali, dimnjak i krov puknuli... - priča nam potresena Matea.
- Sjedili smo u autu i tresli se, razmišljali "a šta ćemo sad"? Djeca plaču, svi se tresu, zemlja se trese. Zvoni mobitel, zove me prijateljica Barbara, kaže "ja sam kod mame u Virovitici, moja tetka će vas primiti, dolazite što prije".
Rekli su nam: 'djeco, bježite!'
- Pozdravili smo se s roditeljima koji su ostali, sestra i nećakinja su s njima ali sami su rekli "mi smo odrasli, bježite s djecom", dali su nam novac, izljubili smo se i krenuli - priča Matea, koja je iz kuće nabrzaka uzela samo najpotrebnije.
- Djeca su imala minimalno, eventualno do navečer, jedino smo dodatno pelene spasili - kaže Matea.
- Na putu u Viroviticu stali smo u Konzum u Garešnici, imali smo samo eure, starija je gladna. Uđem u Konzum u svemu što imam, tajice i kratka majca. Plačem i pitam da li mogu razmijeniti da kupim neophodno, pitaju što je, kažem bježimo iz Petrinje s djecom, prodavačica je otrčala, došao je mesar i rekao koliko treba? Uzeo je 50 € i dao 400 kn. Plakala sam kao godina.
- Kupila sam djeci i krenuli smo dalje. Stignemo u Viroviticu, pronađemo poštu i razmjenimo novce, odemo u Bipu. Muž i beba su bili u autu, a starija i ja kupovale što je najpotrebnije. Dođemo na blagajnu s hrpom kašica, tamponima, pastom za zube, četkicama za zube i šamponima. Razgovor je tekao ovako: Prodavačica: "joj jel vam nije hladno?" ja: "malo", P: "pa gdje vam je jakna"? Ja: "doma", P: "Pa kako ste zaboravili jaknu kad je tako zima?" ja: "nisam ju stigla uzeti, ostala je u Petrinji" P: "Vi ste iz Petrinje?? Jeste dobro??" ja: "živi smo, spasili se u zadnji čas, kuća baš i nije dobro".
- Prodavačica viče drugoj prodavačici "Heeej, oni su iz Petrinje dolazi!!!!" došle su, skinula je majcu sa sebe i obukla ju na mene, uzela jaknu i obukla me, pogledale su se, jedna je otrčala i donesla kartice od Bipe, svoje božićnice su poklonile nama!!
'Hvala vam, dobri ljudi'
- Pomogle nam odnesti stvari u auto i rekle neka dođemo što god da nam treba, i dalje smo plakali. Barbara je došla pred nas, odvela nas u župu gdje je njen ujak svećenik, dočekali nas sa paketićima za djecu, igračkama, svim potrepštinama, odjećom, higijenom, obućom, dekicama, hrpom stvari za djecu, bojankama i bojama, slikovnicama i večerom.
- Ljudi su dolazili, zvali, donosili igračke za djecu. Nismo mogli vjerovati. Došli smo kod tete Đurđe, pripremili su sve za nas, saslušali nas i pokaže na stol i kaže "ovo su ljudi donesli za vas". Djeca su se okupala, mirno zaspala a mi nemamo riječi s kojima bi opisali ove osjećaje, od straha, panike, napetosti do osjećaja sigurnosti.
Imamo sad sve, pomognite drugima!
- Ovim putem želim zahvaliti svima, mesaru iz Konzuma u Garešnici, tetama iz Bipe, Barbari i teti Đurđi, i svim drugim ljudima!! Hvala vam, zauvijek ćemo pamtiti današnji dan po najgorem potresu i najdivnijim ljudima, hvala vam što ste takvi, Konzum i Bipa imate najdivnije zaposlenike koji bez razmišljanja pomognu.
- Hvala svima koji zovu i nude pomoć, svim prijateljima i obitelji i nepoznatim ljudima divovskog srca! molimo se Bogu da sve što prije prođe, i zahvaljujemo mu se na svim ljudima koji pomažu, ne znate koliki utjecaj na nas su imali vaši postupci! Hvala vam neizmjerno - dodala je Matea za 24sata.
'Muž je pao s bebom niz stepenice'
- Mi smo mlada obitelj, ja imam 27, muž 29 godina, starija kći ima 3 godine, mlađa 11 mjececi. U vrijeme potresa djeca su spavala, beba na katu, muž u dnevnom, starija dolje u prizemlju - priča nam Matea gotovo u jednom dahu.
'Tata me nije ni vidio, TV regal je bio na meni'
- Muž je trčao s mlađom van, bacalo ga je i izudarao se pošteno, pao je niz stepenice s bebom u rukama, beba nema ni ogrebotinu. Pobjegli su van, ja sam jedino mogla biti kao oklop iznad kćeri. TV regal je pao meni na leđa, regali su padali i staklo je letilo po meni. Sklupčale smo se kći i ja, od šoka nismo ni mogle vrištati. Tata je uletio u sobu, kaže da me nije ni vidio, ni mene ni kćer. Maknuo je TV i mene s djeteta, pružila sam mu malu i oni su istrčali. Zgrabila sam pripremljenu torbu sa dječjim potrepštinama i istrčala van. Svi su već bili vani. U kući je sve palo, kuhinja, špajza, ormari, regali, sve se razbilo, zidovi popucali, dimnjak i krov puknuli... - priča nam potresena Matea.
- Sjedili smo u autu i tresli se, razmišljali "a šta ćemo sad"? Djeca plaču, svi se tresu, zemlja se trese. Zvoni mobitel, zove me prijateljica Barbara, kaže "ja sam kod mame u Virovitici, moja tetka će vas primiti, dolazite što prije".
Rekli su nam: 'djeco, bježite!'
- Pozdravili smo se s roditeljima koji su ostali, sestra i nećakinja su s njima ali sami su rekli "mi smo odrasli, bježite s djecom", dali su nam novac, izljubili smo se i krenuli - priča Matea, koja je iz kuće nabrzaka uzela samo najpotrebnije.
- Djeca su imala minimalno, eventualno do navečer, jedino smo dodatno pelene spasili - kaže Matea.
- Na putu u Viroviticu stali smo u Konzum u Garešnici, imali smo samo eure, starija je gladna. Uđem u Konzum u svemu što imam, tajice i kratka majca. Plačem i pitam da li mogu razmijeniti da kupim neophodno, pitaju što je, kažem bježimo iz Petrinje s djecom, prodavačica je otrčala, došao je mesar i rekao koliko treba? Uzeo je 50 € i dao 400 kn. Plakala sam kao godina.
- Kupila sam djeci i krenuli smo dalje. Stignemo u Viroviticu, pronađemo poštu i razmjenimo novce, odemo u Bipu. Muž i beba su bili u autu, a starija i ja kupovale što je najpotrebnije. Dođemo na blagajnu s hrpom kašica, tamponima, pastom za zube, četkicama za zube i šamponima. Razgovor je tekao ovako: Prodavačica: "joj jel vam nije hladno?" ja: "malo", P: "pa gdje vam je jakna"? Ja: "doma", P: "Pa kako ste zaboravili jaknu kad je tako zima?" ja: "nisam ju stigla uzeti, ostala je u Petrinji" P: "Vi ste iz Petrinje?? Jeste dobro??" ja: "živi smo, spasili se u zadnji čas, kuća baš i nije dobro".
- Prodavačica viče drugoj prodavačici "Heeej, oni su iz Petrinje dolazi!!!!" došle su, skinula je majcu sa sebe i obukla ju na mene, uzela jaknu i obukla me, pogledale su se, jedna je otrčala i donesla kartice od Bipe, svoje božićnice su poklonile nama!!
'Hvala vam, dobri ljudi'
- Pomogle nam odnesti stvari u auto i rekle neka dođemo što god da nam treba, i dalje smo plakali. Barbara je došla pred nas, odvela nas u župu gdje je njen ujak svećenik, dočekali nas sa paketićima za djecu, igračkama, svim potrepštinama, odjećom, higijenom, obućom, dekicama, hrpom stvari za djecu, bojankama i bojama, slikovnicama i večerom.
- Ljudi su dolazili, zvali, donosili igračke za djecu. Nismo mogli vjerovati. Došli smo kod tete Đurđe, pripremili su sve za nas, saslušali nas i pokaže na stol i kaže "ovo su ljudi donesli za vas". Djeca su se okupala, mirno zaspala a mi nemamo riječi s kojima bi opisali ove osjećaje, od straha, panike, napetosti do osjećaja sigurnosti.
Imamo sad sve, pomognite drugima!
- Ovim putem želim zahvaliti svima, mesaru iz Konzuma u Garešnici, tetama iz Bipe, Barbari i teti Đurđi, i svim drugim ljudima!! Hvala vam, zauvijek ćemo pamtiti današnji dan po najgorem potresu i najdivnijim ljudima, hvala vam što ste takvi, Konzum i Bipa imate najdivnije zaposlenike koji bez razmišljanja pomognu.
- Hvala svima koji zovu i nude pomoć, svim prijateljima i obitelji i nepoznatim ljudima divovskog srca! molimo se Bogu da sve što prije prođe, i zahvaljujemo mu se na svim ljudima koji pomažu, ne znate koliki utjecaj na nas su imali vaši postupci! Hvala vam neizmjerno - dodala je Matea za 24sata.
