Splićanka je tijekom zime prošle godine operirala Ahilovu tetivu, ali oporavak je zakomplicirala infekcija u stopalu koja ju je prisilila da propusti lanjske Olimpijske igre u Londonu, kao i dvoranski dio ove sezone. Dvostruka svjetska prvakinja sada je napokon spremna za povratak na zaletište i nove borbe s letvicom.
- Izaći na zaletište, obući sprinterice i skakati pred navijačima? Jedva čekam. Želim ponovno osjetiti nervozu prije natjecanja, pozitivno uzbuđenje i ponovno biti dio tog kruga. Ne želim ništa očekivati, ali svejedno imam svoje nade - rekla je Blanka u razgovoru za AP.
Prije četiri godine preskočila je 2.08 metara, samo centimetar manje od svjetskog rekorda Stefke Kostadinove. Danas, nakon silnih problema s ozljedom, ni sama ne zna na kakvoj će razini biti.
- Ne znam hoću li ponovno biti ona stara ja. Ne mogu vam reći koliko visoko mogu skakati. Vjerujem da ću moći skakati kao nekad, ali nisam opsjednuta time. Ne mogu previše razmišljati o visinama.
Umjesto toga, sretna je što se napokon vraća i što je dobila novu priliku.
- Brige koje sam imala prije ozljede su ništa. Zašto se brinuti o centimetrima ili porazima? Nisam imala nikakvo pravo biti razočarana kad sam bila zdrava i kada sam imala priliku raditi ono što volim. Tužno je što ljudi, tek kad se nešto dogodi i kad više nemaju sposobnosti raditi ono u čemu su najbolji, shvate što im je životni poziv.
Priznala je Blanka da je tijekom oporavka bilo dana kada se osjećala vrlo loše. Primjerice, u travnju prošle godine kad se probudila i shvatila da joj je stopalo u potpunosti naoteklo.
- Imala sam nekoliko uistinu mračnih trenutaka. Ali ono što me je vuklo naprijed je bio osjećaj da mi je još uvijek ostalo nešto za napraviti u skoku u vis. Postojalo je nešto što još uvijek nisam napravila i što moram dovršiti. Što je to? Ne znam. Ali u duši nisam osjećala da je gotovo i da je moja karijera završena.
Nije našoj atletičarki bilo lako gledati londonske Igre na kojima bi u normalnim okolnostima bila među glavnim favoritkinjama za zlato.
- Dva dana sam stvarno bila u lošem stanju. No, nakon toga prihvatiš situaciju i pomiriš se s njom. Uostalom, nije da sam bila spremna, ali nisam otišla tamo. Ne, nisam bila spremna. Iz te perspektive, možeš to prihvatiti. Bit će još olimpijskih igara i svjetskih prvenstava za mene. Vjerujem u to.
Blanka se skakanju na treninzima vratila u rujnu prošle godine. Najprije je letvici prilazila s četiri koraka, potom sa šest i konačno s osam. Pokušala je potom skakati u svojim sprintericama.
- Bila je to potpuno drukčija priča. Počneš skakati i shvatiš koliko si daleko, daleko od visokih skokova. Kad sam obukla sprinterice, pitala sam se hoću li više ikada trčati bez boli.
No, s vremenom je bol jenjavala i Blanka se ponovno počela osjećati onom starom. Ipak, ambicije za ovu sezonu, čija je kruna Svjetsko prvenstvo u Moskvi u kolovozu, nisu prevelike.
- Očekujem da će ovo biti sezona prilagodbe. No, osjećam veliku razliku u odnosu na prije. Oporavak od ozljede te gura do vlastitih granica, do mjesta za koje nisi ni znao da ih nosiš u sebi. Kad se vratiš s tamne strane, postaješ jači - zaključila je Blanka.
