Jedan od najvećih kršćanskih blagdana Božić najvažniji je i najljepši obiteljski blagdan, blagdan intime, jednostavnosti i mira koji i najhladnijoj noći daje čarobnu toplinu i draž.
Kao i svugdje u svijetu, i u Rami ovaj blagdan željno se iščekuje kroz cijelu godinu budući da je ovo jedinstvena prilika da se okupi sva obitelj kako bi se proveselili i proslavili Kristovo rođenje.
Tako se ovih dana, u opustjeloj i prilično iseljenoj Rami, mogu vidjeti brojni Ramljaci koji su pristigli sa svih strana kako bi bili sa svojim obiteljima. Sve je nekako živnulo. Kolone automobila, mnoštvo svijeta, prepune trgovine i okićene ulice, prekrivene snijegom donijelo je poseban ugođaj, onaj pravi Božićni te je stvoreno posebno ozračje radosti i svečanosti.
Priprava za Božić
Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. Božićna priprava u Rami započinje na blagdan sv. Kate kada prestaju veće obiteljske svečanosti, u prvom redu svadbe, pa je običaj da se na sv. Katu ne igra, pjeva ili pravi bilo kakvo bučno veselje.
Sveta Lucija je sljedeći blagdan kojeg Ramci željno iščekuju budući da se na taj dan sije božićna pšenica. Svaka obitelj se trudi da njegova pšenica bude što ljepša i bolja, jer ona simbolizira obilje u sljedećoj godini. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe.
Materice i očići su također običaji koji se tradicionalno obilježavaju u ovom kraju. Matricama se posebno vesele majke koje toga dana budu posebno izdašne te daruju, kako svoju, tako i ostalu djecu, raznim darovima, a i očevi na taj dan ne zaboravljaju svoje roditeljske obaveze prema djeci.
No, ono čemu se svi najviše raduju, pogotovo oni najmlađi, jest kićenje bora. Iako je običaj da se bor kiti na Badnju večer, danas više nije tako, pa mnoge obitelji svoje borove okite već na početku adventa. Kako su se mijenjale godine i stoljeća, tako su se mijenjali i ukrasi za kićenje bora. Ranijih su godina ljudi stavljali na bor ukrasne bombone, ako su ih imali, ili šećerne kockice, hrastove šiške, sitni krumpir, orahe, sve to umotano u kakav sjajni ili krep papir. Djeca su dobro pazila gdje se stavljaju bomboni, pa bi obično, kad roditelji u svečarskoj atmosferi na njih zaborave, na mjesto bombona stavljala što drugo.
Badnja večer je u svim katoličkim mjestima bogata lijepim običajima koji su tradicionalno utemeljeni, teološki održivi i srcu jako prihvatljivi. Ni u Rami nije ništa drugačije, a najvažnije je da se na Badnjak posti te da se noć provede u bdijenju do ponoći kada se odlazi na svečanu misu, Polnoćku. Post nije bio nametnut od Crkve nego je u tradiciji čuvan sve do danas. Dok se za Badnjak posti i jede uglavnom grah, kojeg bi trebala imati svaka kuća, te kiseli kupus, a ponegdje i riba, na sam Božić se priprema obilna i svečana večera pa se i u najsiromašnijem domu nađe barem komadić mesa, a bude i finoga peciva.
Na božićnomu ručku običaj je da budu prisutni svi ukućani. Uz “Vjerovanje”, domaćin pali Božićnu svijeću, te ukućanima čestita Božić riječima: “Dobro vam došao Božić i porođenje Božje”. Nakon objeda domaćin gasi božićnu svijeću koricom kruha namočenoga u vino, a isti se obred ponavlja za večerom, kao i na dan svetoga Stjepana i Ivana. Ako u kući ima netko imenom Stjepan ili Ivan, oni bi dočikali čestitare i častili. U nekim selima Rame običaj je da obilaze kuće i časte vinom i domaćom rakijom, šljivovicom.
Božić nekad i sad
Donedavno je na Božić narod išao na misu zornicu kada su se slavile tri mise zaredom. Božićna pjesma pjevala se u crkvi i to tako što bi se spontano izmjenjivali muškarci i žene trudeći se čije će pjevanje biti glasnije i bolje. Nakon mise pred crkvom bi se pjevala ganga i bećarac, a uhvatilo bi se kolo za kolanje i igranje. Poslije bi se narod razišao svako svojoj kući na obiteljski ručak. Sve su se obitelji trudile da za Božić bude rakije, vina i barem tri vrste mesa, a redovito božićno jelo bilo je keške koje se i danas u mnogim obiteljima priprema za ovaj veliki kršćanski blagdan. Poslije ručka bi se u selima ili ako je selo veliko u zaseocima organizirali čestitari, muškarci koji bi pjevajući hodali selom od kuće do kuće i svima čestitali Božić, a keške bi se nudilo u svim kućama. Oni su se zvali i kešketari, jer su za pojasom nosili svoju drvenu kašiku kojom bi jeli keške.
Od svih ovih običaja veoma ih se malo sačuvalo do današnjeg vremena. I danas se posti na Badnji dan i uvečer se jedu posna jela: grah, kiseli kupus, ponegdje riba. Slave se mise ponoćke na kojima se pjeva Božićna pjesma.
Na Šćitu se Božićna pjesma pjeva u dva kora, spontano muški i ženski pjevaju po jednu kiticu i poslije mise komentiraju tko je glasnije i bolje otpjevao. U nekim župama, poslije ponoćke, pred crkvom nastane pravi vatromet od pucnjave petardi i raketa različitih vrsta, što je uvijek narušavalo ljepotu i poruku Božića. Za Božić gotovo svaka obitelj peče pečenicu, janje ili prase. Uz brojna različita jela, od onih iz prijašnjih vremena sačuvalo se pravljenje kešketa. Nema više kešketara, ali u nekim selima imaju čestitari, domaćini obitelji koji obilaze od kuće do kuće, ne preskačući nijednu, i čestitaju Božić. Tamo gdje hodaju i čestitaju domaćini i mladi čestitari na isti način obilaze i čestitaju, ali odvojeno od starijih.
U Gornjoj Rami dan sv. Stjepana se na poseban način slavi na Šćitu, gdje se okupe svi iz župe Rama-Šćit i Rumboka i mnogi odseljeni u Prozor ili čak Zagreb i druge krajeve Hrvatske.
Tekst: Mirela Tučić / Rama-Prozor.info
Kao i svugdje u svijetu, i u Rami ovaj blagdan željno se iščekuje kroz cijelu godinu budući da je ovo jedinstvena prilika da se okupi sva obitelj kako bi se proveselili i proslavili Kristovo rođenje.
Tako se ovih dana, u opustjeloj i prilično iseljenoj Rami, mogu vidjeti brojni Ramljaci koji su pristigli sa svih strana kako bi bili sa svojim obiteljima. Sve je nekako živnulo. Kolone automobila, mnoštvo svijeta, prepune trgovine i okićene ulice, prekrivene snijegom donijelo je poseban ugođaj, onaj pravi Božićni te je stvoreno posebno ozračje radosti i svečanosti.
Priprava za Božić
Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. Božićna priprava u Rami započinje na blagdan sv. Kate kada prestaju veće obiteljske svečanosti, u prvom redu svadbe, pa je običaj da se na sv. Katu ne igra, pjeva ili pravi bilo kakvo bučno veselje.
Sveta Lucija je sljedeći blagdan kojeg Ramci željno iščekuju budući da se na taj dan sije božićna pšenica. Svaka obitelj se trudi da njegova pšenica bude što ljepša i bolja, jer ona simbolizira obilje u sljedećoj godini. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe.
Materice i očići su također običaji koji se tradicionalno obilježavaju u ovom kraju. Matricama se posebno vesele majke koje toga dana budu posebno izdašne te daruju, kako svoju, tako i ostalu djecu, raznim darovima, a i očevi na taj dan ne zaboravljaju svoje roditeljske obaveze prema djeci.
No, ono čemu se svi najviše raduju, pogotovo oni najmlađi, jest kićenje bora. Iako je običaj da se bor kiti na Badnju večer, danas više nije tako, pa mnoge obitelji svoje borove okite već na početku adventa. Kako su se mijenjale godine i stoljeća, tako su se mijenjali i ukrasi za kićenje bora. Ranijih su godina ljudi stavljali na bor ukrasne bombone, ako su ih imali, ili šećerne kockice, hrastove šiške, sitni krumpir, orahe, sve to umotano u kakav sjajni ili krep papir. Djeca su dobro pazila gdje se stavljaju bomboni, pa bi obično, kad roditelji u svečarskoj atmosferi na njih zaborave, na mjesto bombona stavljala što drugo.
Badnja večer je u svim katoličkim mjestima bogata lijepim običajima koji su tradicionalno utemeljeni, teološki održivi i srcu jako prihvatljivi. Ni u Rami nije ništa drugačije, a najvažnije je da se na Badnjak posti te da se noć provede u bdijenju do ponoći kada se odlazi na svečanu misu, Polnoćku. Post nije bio nametnut od Crkve nego je u tradiciji čuvan sve do danas. Dok se za Badnjak posti i jede uglavnom grah, kojeg bi trebala imati svaka kuća, te kiseli kupus, a ponegdje i riba, na sam Božić se priprema obilna i svečana večera pa se i u najsiromašnijem domu nađe barem komadić mesa, a bude i finoga peciva.
Na božićnomu ručku običaj je da budu prisutni svi ukućani. Uz “Vjerovanje”, domaćin pali Božićnu svijeću, te ukućanima čestita Božić riječima: “Dobro vam došao Božić i porođenje Božje”. Nakon objeda domaćin gasi božićnu svijeću koricom kruha namočenoga u vino, a isti se obred ponavlja za večerom, kao i na dan svetoga Stjepana i Ivana. Ako u kući ima netko imenom Stjepan ili Ivan, oni bi dočikali čestitare i častili. U nekim selima Rame običaj je da obilaze kuće i časte vinom i domaćom rakijom, šljivovicom.
Božić nekad i sad
Donedavno je na Božić narod išao na misu zornicu kada su se slavile tri mise zaredom. Božićna pjesma pjevala se u crkvi i to tako što bi se spontano izmjenjivali muškarci i žene trudeći se čije će pjevanje biti glasnije i bolje. Nakon mise pred crkvom bi se pjevala ganga i bećarac, a uhvatilo bi se kolo za kolanje i igranje. Poslije bi se narod razišao svako svojoj kući na obiteljski ručak. Sve su se obitelji trudile da za Božić bude rakije, vina i barem tri vrste mesa, a redovito božićno jelo bilo je keške koje se i danas u mnogim obiteljima priprema za ovaj veliki kršćanski blagdan. Poslije ručka bi se u selima ili ako je selo veliko u zaseocima organizirali čestitari, muškarci koji bi pjevajući hodali selom od kuće do kuće i svima čestitali Božić, a keške bi se nudilo u svim kućama. Oni su se zvali i kešketari, jer su za pojasom nosili svoju drvenu kašiku kojom bi jeli keške.
Od svih ovih običaja veoma ih se malo sačuvalo do današnjeg vremena. I danas se posti na Badnji dan i uvečer se jedu posna jela: grah, kiseli kupus, ponegdje riba. Slave se mise ponoćke na kojima se pjeva Božićna pjesma.
Na Šćitu se Božićna pjesma pjeva u dva kora, spontano muški i ženski pjevaju po jednu kiticu i poslije mise komentiraju tko je glasnije i bolje otpjevao. U nekim župama, poslije ponoćke, pred crkvom nastane pravi vatromet od pucnjave petardi i raketa različitih vrsta, što je uvijek narušavalo ljepotu i poruku Božića. Za Božić gotovo svaka obitelj peče pečenicu, janje ili prase. Uz brojna različita jela, od onih iz prijašnjih vremena sačuvalo se pravljenje kešketa. Nema više kešketara, ali u nekim selima imaju čestitari, domaćini obitelji koji obilaze od kuće do kuće, ne preskačući nijednu, i čestitaju Božić. Tamo gdje hodaju i čestitaju domaćini i mladi čestitari na isti način obilaze i čestitaju, ali odvojeno od starijih.
U Gornjoj Rami dan sv. Stjepana se na poseban način slavi na Šćitu, gdje se okupe svi iz župe Rama-Šćit i Rumboka i mnogi odseljeni u Prozor ili čak Zagreb i druge krajeve Hrvatske.
Tekst: Mirela Tučić / Rama-Prozor.info
