Kada je postao čovjekom, Gospodin Isus je prolazio normalni proces ljudskog dozrijevanja i na svoj način prošao je, i sve faze ljudskog života, i sve situacije u kojima se ljudi nalaze. Sve ih je uzeo na sebe i sve ih otkupio. U Betlehemu, kao maleno Dijete, svoju sudbinu povezuje uz pastire, mudrace, Heroda i tirane; u Egiptu svoju sudbinu povezuje uz prognanike i izbjeglice; u razdoblju javnog djelovanja svoju sudbinu povezuje uz učenike, uz svoj narod, farizeje, pismoznance, saduceje, vjernike, teologe, hijerarhiju civilne i religiozne vlasti; u vrijeme muke i smrti svoju sudbinu povezuje osobito uz grešnike... U svakom razdoblju svoga života preuzima na sebe sudbinu određene kategorije ljudi, da bi sve njih zagrlio i sve otkupio.
No, uz spomenute faze Isusova života postoji još jedna, najdulja, postoji period njegova skrovitog života. U to vrijeme Gospodin Isus živi uz svoju Majku, sv. Josipa i uz sve koji su njima slični. Kroz trideset godina svoga skrovitog života Gospodin svoju sudbinu veže osobito uz kategoriju malenih, nepoznatih, običnih ljudi, onih koji svojom ljubavlju i svojom žrtvom nose svijet, a nevidljivi su. To su majke i očevi, nadničari i radnici, jednostavne časne sestre i časna braća, to su sve kategorije siromaha, potlačenih, obespravljenih, osobito, ako su u svojoj teškoj svakodnevnici spremni sve strpljivo podnositi, teško raditi, ustrajno moliti, u nadi čekati.
Danas je Majčin dan. Prema mjerilima svijeta majka je danas malo na cijeni. A od svih uloga majčina je najteža i najodgovornija. Na ženu, premda fizički jači, oslanja se umorni muž. Žena rađa djecu, žena odgaja djecu, žena je odgovorna za djecu. Majka čuva, uređuje, nosi kuću i obitelj. Majka se još uvijek često odriče javnosti, časti, vlasti, nerijetko i vlastitih sposobnosti – da bi služila, šutjela, slušala, trpjela... Ljudi danas ne razumiju žrtvu, ne razumiju skromnost, ne razumiju služenje. Sve su to za njih znakovi manje vrijednosti, poniženja, degradacije. Današnja žena boji se svoje uloge, boji se žrtve, boji se majčinstva.
Mi rado i često govorimo o ljubavi. No, u modernom načinu života, kojega smo prigrlili, mnoge važne istine života prekrivene su debelim slojem iluzija, laži i isprika... Zaboravili smo: da nije bilo žene spremne na žrtvu, ni nas ne bi bilo. Ako nestane takvih žena, ako nestane majki, nestat će i ljudi. Čovjek je plod ljubavi, a ne laboratorijskog pokusa. Iz laboratorija može izići samo nakaza... Gospodnja riječ daje nam nadu. "Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas!" Uz sve kategorije malenih, napose uz svaku majku koja to zaista hoće biti, uz sudbonosni teret majčinstva, kao u vrijeme svoga skrovitog života, šuteći i nepoznat i danas koraca Bog i s njome ga nosi.
rv
