Gore NATO-u već godinama razdire crnogorsko društvo. Crnogorski vlastodržac Milo Đukanović odbacio je tradicionalnog saveznika te zemlje Rusiju i usmjerio zemlju prema NATO-u što je izazvalo snažne pritiske nezadovoljnih koji su u pojedinim trenucima prijetili da se pretvore u građanski rat, piše tportal
Crnogorske službe sigurnosti čak su razbile srpsko-rusku terorističku ćeliju kojoj je cilj bio tijekom izborne noći u listopadu prošle godine izvesti državni udar. Kolovođe Eduard Šišmakov i Vladimir Popov bivši su agenti ruskih sigurnosnih službi. No Rusija i otvoreno i putem službenih kanala negoduje zbog plana Crne Gore da se pridruži NATO-u. Također snažna srpska oporba i tamošnja Srpska pravoslavna crkva nikad se nisu pomirile s nezavisnošću Crne Gore pa je put prema euroatlantskim integracijama zapravo i jedini mogući i logičan put kojim je Đukanović mogao krenuti.
Nove srpske demokracije poručuju da ulazak Crne Gore u NATO znači novu vrstu okupacije. 'Od crnogorske suverenosti i nezavisnosti ostali su samo gumbići. Pred nama je brutalna aneksija Crne Gore. Naš odnos prema budućoj nazočnosti NATO-ovih vojnika bit će takav da ćemo iskazati dubok prezir na svakom mjestu i imati odnos kao prema svakom okupatoru', kazao Marko Milačić iz Otpora nedavno za beogradske Večernje novosti. U izjavi je jasno sažet sav bijes predstavnika prosrpski orijentiranih građana Crne Gore.
Problematikom ulaska Crne Gore u NATO nedavno se pozabavio i novinar Forbesa Doug Bandow koji u autorskom tekstu kritizira namjeru da se Crnogorce propusti u Savez. Bandow piše da Crnogorci 'imaju tek 1.950 ljudi pod oružjem, vojsku koja broji 875 ljudi i koja ima osam borbenih vozila i nekoliko komada protutenkovskog oružja, crnogorska mornarica ima šest brodova, a avijacija četiri aviona i nekoliko helikoptera. Potom sarkastično zaključuje da bi takva vojska teško zaustavila rusku invaziju na Berlin ili Pariz.
U tekstu kaže i da jedan od glavnih lobista za članstvo Crne Gore u američkom Senatu Michael Haltzel, kao argument ističe da je 'službena Podgorica poslala četiri vojnika u Afganistan', i potom ponovno s neskrivenom dozom ironije primjećuje da je riječ o lijepom potezu kako bi ih prihvatio klub velikih momaka.
Crnogorski vojnici u Afganistan su otišli u sklopu hrvatskog kontingenta i sveukupno ih je otišlo više od četvorice, kako piše Forbes. Samo u posljednjem kontingentu Oružanih snaga Republike Hrvatske u Afganistan je otišao 91 pripadnik Hrvatske vojske te 22 pripadnika oružanih snaga partnerskih zemalja, i to: 17 pripadnika Vojske Crne Gore, dva pripadnika OS-a Albanije, dva pripadnika OS-a Bosne i Hercegovine te jedan pripadnika Armije Makedonije.
Hrvatska otpočetka svesrdno podupire ideju članstva Crne Gore u NATO-u jer stav je naše diplomacije taj da - pridonosi stabilizaciji regije, a Jadransko more postaje područje suradnje NATO-ovih saveznika. Što između redaka znači da su ruski brodovi, i oni drugih velikih sila, otjerani daleko od hrvatskih luka. Naša zemlja aktivno je pomagala Crnoj Gori u procesu pristupanja NATO-u. Crnogorski vojnici uvježbavani su prema NATO-ovim standardima na hrvatskim poligonima, a crnogorska komunikacija sa zapovjedništvom NATO-a također ide preko Hrvatske.
Službeni odnosi Crne Gore i NATO-a započeli su 29. studenoga 2006., pozivom Crnoj Gori da pristupi programu Partnerstvu za mir. Riječ je o vojno-političkom programu bilateralne suradnje partnerskih zemalja i NATO-a. U okviru Partnerstva za mir Crna Gora i NATO razvili su suradnju s fokusom na demokratskim, institucionalnim i obrambenim reformama te praktičnu suradnju u drugim oblastima.
Crna Gora od prosinca 2006. imala je status promatrača u Američko-jadranskoj povelji. Povelju su zajednički osnovali SAD, Albanija, Hrvatska i Makedonija s ciljem da se pomogne državama aspirantima da se pridruže NATO-u. Krajem 2008. Crna Gora zatražila je prijem u Membership action plan (MAP), što je prihvaćeno godinu dana kasnije.
MAP je NATO-ov program savjetovanja, pomoći i praktične podrške koji se izrađuje na osnovi individualnih potreba zemalja. Zemlje aspiranti u obavezi su da po svim poglavljima MAP-a pripreme Godišnji nacionalni program (ANP) koji predstavljaju NATO-u.
U međuvremenu je donesena odluka o angažiranju predstavnika Vojske Crne Gore u Međunarodnoj pomoći snaga sigurnosti (ISAF) u Afganistanu, Liberiji (UNMIL) i somalskim vodama (ATALANTA - u okviru misije EU-a). U prosincu 2015. glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg službeno je uputio poziv Crnoj Gori da započne pristupne pregovore za članstvo, a 19. svibnja 2016., na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-ovih članica, uz nazočnost delegacije iz Crne Gore koju predvodi predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović, potpisuje se Protokol o pristupanju članica NATO-a.
Potom države članice počinju ratifikaciju Protokola o pristupanju. Kada sve članice ratificira Protokol, Crna Gora postaje nova, 29. članica NATO-a. Nakon ratifikacije u Kongresu SAD-a preostalo je još samo da Španjolska ratificira Protokol.
No i dalje svi postavljaju pitanje kako će Rusija reagirati na članstvo.
Nakon ratifikacije u američkom Kongresu ministar vanjskih poslova Crne Gore Srđan Darmanović poručio je da namjera Crne Gore da postane članica NATO-a nije uperena ni protiv koga i ne treba sasvim isključiti ni mogućnost da službena ruska politika zauzme realističniji stav kada Crna Gora postane članica NATO-a, ali i da to ne znači da će automatski biti lišena ruske pretenzije da ovaj dio Europe promatra kao svoju interesnu sferu.
'Rusija je velika sila koja ne napušta lako svoje interese. Vjerojatno će to biti slučaj i s njezinim pretenzijama na Zapadnom Balkanu. Pretpostavljam da će načini na koje će Rusija pokušati utjecati biti drugačiji od ovih, a s kojima smo se suočili u posljednjih pola godina, pa i dulje. Međutim, onog momenta kad postanemo članica NATO-a, mnoge okolnosti i pravila igre se mijenjaju', istaknuo ministar Darmanović koji naglašava da će Crna Gora postati 'dio ozbiljne, međunarodne, vojno-političke organizacije koja počiva na mehanizmima kolektivne sigurnosti'.
Crnogorske službe sigurnosti čak su razbile srpsko-rusku terorističku ćeliju kojoj je cilj bio tijekom izborne noći u listopadu prošle godine izvesti državni udar. Kolovođe Eduard Šišmakov i Vladimir Popov bivši su agenti ruskih sigurnosnih službi. No Rusija i otvoreno i putem službenih kanala negoduje zbog plana Crne Gore da se pridruži NATO-u. Također snažna srpska oporba i tamošnja Srpska pravoslavna crkva nikad se nisu pomirile s nezavisnošću Crne Gore pa je put prema euroatlantskim integracijama zapravo i jedini mogući i logičan put kojim je Đukanović mogao krenuti.
Nove srpske demokracije poručuju da ulazak Crne Gore u NATO znači novu vrstu okupacije. 'Od crnogorske suverenosti i nezavisnosti ostali su samo gumbići. Pred nama je brutalna aneksija Crne Gore. Naš odnos prema budućoj nazočnosti NATO-ovih vojnika bit će takav da ćemo iskazati dubok prezir na svakom mjestu i imati odnos kao prema svakom okupatoru', kazao Marko Milačić iz Otpora nedavno za beogradske Večernje novosti. U izjavi je jasno sažet sav bijes predstavnika prosrpski orijentiranih građana Crne Gore.
Problematikom ulaska Crne Gore u NATO nedavno se pozabavio i novinar Forbesa Doug Bandow koji u autorskom tekstu kritizira namjeru da se Crnogorce propusti u Savez. Bandow piše da Crnogorci 'imaju tek 1.950 ljudi pod oružjem, vojsku koja broji 875 ljudi i koja ima osam borbenih vozila i nekoliko komada protutenkovskog oružja, crnogorska mornarica ima šest brodova, a avijacija četiri aviona i nekoliko helikoptera. Potom sarkastično zaključuje da bi takva vojska teško zaustavila rusku invaziju na Berlin ili Pariz.
U tekstu kaže i da jedan od glavnih lobista za članstvo Crne Gore u američkom Senatu Michael Haltzel, kao argument ističe da je 'službena Podgorica poslala četiri vojnika u Afganistan', i potom ponovno s neskrivenom dozom ironije primjećuje da je riječ o lijepom potezu kako bi ih prihvatio klub velikih momaka.
Crnogorski vojnici u Afganistan su otišli u sklopu hrvatskog kontingenta i sveukupno ih je otišlo više od četvorice, kako piše Forbes. Samo u posljednjem kontingentu Oružanih snaga Republike Hrvatske u Afganistan je otišao 91 pripadnik Hrvatske vojske te 22 pripadnika oružanih snaga partnerskih zemalja, i to: 17 pripadnika Vojske Crne Gore, dva pripadnika OS-a Albanije, dva pripadnika OS-a Bosne i Hercegovine te jedan pripadnika Armije Makedonije.
Hrvatska otpočetka svesrdno podupire ideju članstva Crne Gore u NATO-u jer stav je naše diplomacije taj da - pridonosi stabilizaciji regije, a Jadransko more postaje područje suradnje NATO-ovih saveznika. Što između redaka znači da su ruski brodovi, i oni drugih velikih sila, otjerani daleko od hrvatskih luka. Naša zemlja aktivno je pomagala Crnoj Gori u procesu pristupanja NATO-u. Crnogorski vojnici uvježbavani su prema NATO-ovim standardima na hrvatskim poligonima, a crnogorska komunikacija sa zapovjedništvom NATO-a također ide preko Hrvatske.
Službeni odnosi Crne Gore i NATO-a započeli su 29. studenoga 2006., pozivom Crnoj Gori da pristupi programu Partnerstvu za mir. Riječ je o vojno-političkom programu bilateralne suradnje partnerskih zemalja i NATO-a. U okviru Partnerstva za mir Crna Gora i NATO razvili su suradnju s fokusom na demokratskim, institucionalnim i obrambenim reformama te praktičnu suradnju u drugim oblastima.
Crna Gora od prosinca 2006. imala je status promatrača u Američko-jadranskoj povelji. Povelju su zajednički osnovali SAD, Albanija, Hrvatska i Makedonija s ciljem da se pomogne državama aspirantima da se pridruže NATO-u. Krajem 2008. Crna Gora zatražila je prijem u Membership action plan (MAP), što je prihvaćeno godinu dana kasnije.
MAP je NATO-ov program savjetovanja, pomoći i praktične podrške koji se izrađuje na osnovi individualnih potreba zemalja. Zemlje aspiranti u obavezi su da po svim poglavljima MAP-a pripreme Godišnji nacionalni program (ANP) koji predstavljaju NATO-u.
U međuvremenu je donesena odluka o angažiranju predstavnika Vojske Crne Gore u Međunarodnoj pomoći snaga sigurnosti (ISAF) u Afganistanu, Liberiji (UNMIL) i somalskim vodama (ATALANTA - u okviru misije EU-a). U prosincu 2015. glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg službeno je uputio poziv Crnoj Gori da započne pristupne pregovore za članstvo, a 19. svibnja 2016., na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-ovih članica, uz nazočnost delegacije iz Crne Gore koju predvodi predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović, potpisuje se Protokol o pristupanju članica NATO-a.
Potom države članice počinju ratifikaciju Protokola o pristupanju. Kada sve članice ratificira Protokol, Crna Gora postaje nova, 29. članica NATO-a. Nakon ratifikacije u Kongresu SAD-a preostalo je još samo da Španjolska ratificira Protokol.
No i dalje svi postavljaju pitanje kako će Rusija reagirati na članstvo.
Nakon ratifikacije u američkom Kongresu ministar vanjskih poslova Crne Gore Srđan Darmanović poručio je da namjera Crne Gore da postane članica NATO-a nije uperena ni protiv koga i ne treba sasvim isključiti ni mogućnost da službena ruska politika zauzme realističniji stav kada Crna Gora postane članica NATO-a, ali i da to ne znači da će automatski biti lišena ruske pretenzije da ovaj dio Europe promatra kao svoju interesnu sferu.
'Rusija je velika sila koja ne napušta lako svoje interese. Vjerojatno će to biti slučaj i s njezinim pretenzijama na Zapadnom Balkanu. Pretpostavljam da će načini na koje će Rusija pokušati utjecati biti drugačiji od ovih, a s kojima smo se suočili u posljednjih pola godina, pa i dulje. Međutim, onog momenta kad postanemo članica NATO-a, mnoge okolnosti i pravila igre se mijenjaju', istaknuo ministar Darmanović koji naglašava da će Crna Gora postati 'dio ozbiljne, međunarodne, vojno-političke organizacije koja počiva na mehanizmima kolektivne sigurnosti'.
