Etno skupina Čuvarice postala je nezaobilazno ime tradicijske glazbe te se istaknula uspjehom izdanih albuma, ali i samostalnim koncertima kao i sudjelovanjem na manifestacijama kroz koje je njihov rad prepoznat i nagrađen. Njihovo djelovanje osim njegovanja glazbene tradicijske baštine, vezan je i uz religioznu baštinu Hrvata u BiH.
Uz već prepoznat i nagrađivan rad, etnoskupina je fokus javnosti dospjela i odličnom obradom pjesme s povijesnom tematikom Marka Perkovića Thompsona "Nepročitano pismo", čime su osvojile društvene mreže. Portal Direktno.hr razgovarao je s magistrom glazbene kulture i etnomuzikologije te voditeljicom Čuvarica Biljanom Glibo.
Na početku razgovora recite nam nešto više o sebi i upoznajte čitatelje portala Direktno s Čuvaricama, ali i ramskim krajem.
Rođena sam u Uskoplju, a od 1993. godine živim i radim u Rami. Zaposlena sam u Osnovnoj školi Marka Marulića u Prozoru te u Osnovnoj školi "Ivan Mažuranić" na Gračacu. Tijekom godina pokrenula sam brojne glazbene aktivnosti u Rami, među kojima bih izdvojila privatnu glazbenu školu, dječji zbor "Djeca Rame", manifestaciju "Ramski dani kulture", HKUD "Rama" i Etno skupinu "Čuvarice". Uz to, aktivno radim i s crkvenim zborovima.
Kao etnomuzikologinja doživjela sam Ramu na poseban način, ponajprije zbog njezine bogate nematerijalne kulturne baštine vokalne, plesne i instrumentalne. Svoj završni magistarski rad posvetila sam temi Folklorna glazba Rame. Zabilježila sam brojne napjeve i zapisala ih, vođena željom da to neiscrpno blago sačuvamo za buduće generacije.
Upravo iz te ljubavi, i uz veliku podršku obitelji i prijatelja, 2011. godine osnovala sam Etno skupinu "Čuvarice". Danas skupinu čini četrnaest djevojaka i žena. Naš je cilj očuvanje narodnih pjesama i duhovne baštine kroz autentičan glazbeni izričaj. Izvodimo tradicionalne i autorske etno pjesme, kao i duhovne skladbe, a naši su nastupi često obogaćeni elementima narodnih plesova. Teme pjesama variraju od ljubavi do povijesnih ličnosti poput Dive Grabovčeve, Kraljice Katarine i Mijata Tomića. Kroz naše nastupe želimo pokazati da tradicija nije nešto što je prošlo, nego živa baština koja nas oblikuje i povezuje.
Rama je prekrasan kraj s bogatom, ali često i bolnom poviješću. Više se puta dizala iz pepela, a danas postaje sve privlačnija kao turistička destinacija. Prostor oko samostana, Ramsko jezero i arheološko nalazište Gradac – jedno od značajnijih u ovom desetljeću – često su mjesta hodočašća i posjeta. Na Vran planini, na Kedžari, nalazi se i grob Dive Grabovčeve, važno duhovno mjesto. Ljudi su ovdje gostoljubivi i srdačni. Pozivam čitatelje da posjete ovaj prekrasan kraj na sjeveru Hercegovine i osjete njegovu jedinstvenu ljepotu.
Simboličan je naziv Čuvarice. Tko se sjetio i izabrao ime za skupinu?
Naziv etno skupine Čuvarice duboko je simboličan i pažljivo odabran kako bi odražavao identitet naše skupine. Ime je predložio moj suprug, Milenko Glibo, a u sebi nosi snažnu poruku. Riječ čuvarice označava žene koje čuvaju one koje brižno prenose naslijeđeno znanje, pjesmu i duh naroda.
U kontekstu narodnih običaja, upravo su žene često bile nositeljice usmene predaje, pjesama, molitava, narodnih nošnji i običaja, čuvarice ognjišta, jezika i identiteta. Odabirom tog imena ne odajemo samo počast tradicionalnoj ulozi žene u društvu, već jasno definiramo i vlastitu misiju: očuvati ono što polako nestaje, a još uvijek živi u pamćenju starijih i u srcima onih koji ga žele oživjeti.
Izdali ste dva albuma. Možete li nam reći nešto više o njima?
Prvi album, nazvan Divojka prema istoimenoj pjesmi koja je osvojila Zlatnu plaketu na Melodijama Mostara, objavili smo 2019. godine. Sadrži deset pjesama dvije obrade i osam autorskih skladbi. Glazbu su pisali moj suprug Milenko, sin David i ja, a tekstove su potpisali Žarko Madžar, Blažica Nogić, fra Ante Marić i članice skupine. Aranžmane je izradio Josip Vukoja, vokali su snimljeni u studiju Amadeus kod Marina Meštrovića, a CD je tiskan u Song Zelexu u Širokom Brijegu.
Ovim albumom Čuvarice nisu samo sačuvale pjesme našeg kraja, nego su i pokazale kako tradiciju mogu prenijeti na moderan i razumljiv način svima. Drugi album, Tragom prošlosti, objavljen je u listopadu 2023. godine. Nastavlja se na temeljnu ideju obrade narodnih pjesama i autorskog stvaralaštva. Album sadrži deset pjesama – tri obrade i sedam autorskih.
Autori tekstova su Žarko Madžar, Blažica Nogić, Lidija Zadrić i Josip Pavlović, dok glazbu potpisuje David Glibo. Aranžmane je ponovno izradio Josip Vukoja, a vokali su snimani u Mass Studiju u Mostaru kod Gabrijela Prusine. Album je tiskan u suradnji s diskografskom kućom Campus Records iz Hrvatske, što je pridonijelo tehničkoj kvaliteti i većoj vidljivosti izvan lokalnih okvira.
I dalje smo vjerne svojim korijenima, ali na ovom albumu smo obogatile svoj glazbeni izraz složenijom instrumentalnom pratnjom i dubljim melodijama. Promocija albuma održana je 29. listopada 2023. na 7. Ramskim danima kulture.
Kada je u pitanju Vaš opus u glazbi i tradiciji, prvenstveno čuvate ramski kraj. Koje biste još krajeve Bosne i Hercegovine mogli istaknuti?
U našem opusu ne trudimo se sačuvati samo pjesmu, već sve ono što pjesma nosi pamćenje, identitet, običaje, emociju i posebnu žensku snagu koja je stoljećima prenosila tradiciju. Naše stvaralaštvo nadilazi klasično shvaćanje glazbe ono je istodobno zapis, svjedočanstvo i posveta vremenu koje polako nestaje, ali kojem se uvijek vrijedi vraćati.
U središtu našeg djelovanja nalazi se ramski kraj, s bogatom tradicijom narodnih, obrednih i crkvenih napjeva, kao i svakodnevnih melodija koje su odzvanjale u domovima, na poljima, svadbama i blagdanima. Ipak, naše glazbene granice nadilaze Ramu. Kroz pjesmu dodirujemo i širi prostor Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske regije u kojima je pjesma stoljećima bila način izražavanja tuge i radosti, molitve i zahvale, te sredstvo povezivanja ljudi s vlastitim korijenima.
Bilo da se radi o autorskoj pjesmi ili obradi, uvijek želimo prenijeti osjećaj pripadnosti, ponosa i zahvalnosti prema generacijama koje su živjele kroz pjesmu. Naša glazba povezuje prošlost i sadašnjost.
Ove ste godine imali i Korizmeni hod diljem BiH. Kakav je bio odaziv i reakcija publike?
U korizmenom vremenu proveli smo svoj dosad najopsežniji i najdublje duhovno prožet projekt – Korizmeni hod Prosti moj Bože. Tijekom ove posebne turneje održali smo jedanaest koncerata u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine, ali i u Hrvatskoj. Svaki koncert bio je više od glazbenog nastupa – bio je to susret pjesme, molitve i tišine, utkan u vrijeme priprave za Uskrs. Odaziv publike bio je izniman.
Svaki susret pružio je priliku za razmatranje, unutarnji mir i molitvu kroz glazbu. Na kraju koncerata slijedili su dugotrajni pljeskovi, suze, zahvale i osobni susreti koji su nas duboko dirnuli. Turneja je obuhvatila: Novi Travnik, Uskoplje, Odžak, Cim (Mostar), Kreševo, Guču Goru (Travnik), Šćit (Rama), Seonice (Tomislavgrad), Žepče, Kočerin (Široki Brijeg) i Knin.
Dotaknule smo svoja srca, ali i srca stotina ljudi. Naše pjesme u ovom hodu bile su molitva, ispovijed kroz glas, tiha propovijed koja ostaje u pamćenju. Ovim projektom potvrdile smo svoju posebnu ulogu – ne samo kao izvođačice tradicije, već i kao čuvarice duha, vjere i identiteta hrvatskog naroda. Korizmeni hod nije bio tek koncert, već autentičan duhovni događaj koji je pokazao da tradicija i vjera mogu snažno živjeti kroz pjesmu.
Vidimo da je vjera protkana kroz Vaš rad. Koliko znači i što Čuvaricama predstavlja vjera?
Hvala vam na ovom pitanju. Naša svaka proba započinje molitvom. Vjera nam znači sve. Ona nije samo dio našeg osobnog života, već i srž identiteta naše skupine. Kroz godine smo se mnogo puta uvjerile u Božju providnost u trenucima kada nismo znale kako će nešto završiti, kada su nas pratile neizvjesnosti, prepreke i financijski izazovi, uvijek se nekako otvorio put. U tim trenucima osjećale smo da nismo same.
Vrlo često imamo priliku pjevati na euharistijskim slavljima, što nam je posebna čast i odgovornost. Tada pjesmu ne doživljavamo kao nastup, već kao sudjelovanje u molitvi i slavlju. Vodimo se riječima svetog Augustina: "Tko pjeva, dvostruko moli“ – i zaista, to živimo. Pjesmom ne izražavamo samo sebe, već molimo i u ime drugih.
Naša glazba proizlazi iz vjere i vraća se vjeri. Svaki ton, stih i nastup prožet je zahvalnošću, molitvom i povjerenjem u Boga. To je ono što nas nosi i čini naš rad autentičnim. Ne pjevamo zbog same ljepote glazbe, nego zato što vjerujemo.
Nas nekoliko članica na rukama nosi i tetovaže naš logo, je također tetovaža i nije slučajan. U njegovom središtu nalazi se križ, znak vjere, nade i žrtve, ali i snage koja nas, kao žene i kao skupinu, nosi kroz sve izazove. Križ je naš izvor smisla – u njemu su i bol, i ljubav, i uskrsnuće. On je naša zaštita i oslonac.
Kad već spominjemo tetovaže, važno je reći da su ih kroz povijest nosile i žene u Bosni i Hercegovini. Tradicionalne tetovaže bile su znak vjere, pripadnosti i identiteta osobito u vremenima kada je to trebalo hrabro posvjedočiti, poput razdoblja turskih osvajanja. Djevojčice i žene tetovirale su križeve kako bi, i u najtežim vremenima, ostale vjerne svojoj vjeri i narodu. Kroz taj simbol i mi želimo poručiti: tu smo da čuvamo ono što su nam naše majke i bake ostavile vjeru, pjesmu, običaj i dostojanstvo.
U gostovanju na HRT-u vidjeli smo da s Vama nastupaju i članovi Vaše obitelji?
Da, točno je Čuvarice od samih početaka djeluju i kao obitelj, i to mi je posebno dragocjeno. Sa mnom nastupaju suprug, dva sina i kćer, a svi su na različite načine uključeni u rad skupine. Ljubav prema tradicijskoj glazbi prenijela sam na svoju djecu, kao što je to meni prenio moj pokojni otac.
Najstariji sin David autor je većine naših skladbi. Njegov glazbeni talent i duboko razumijevanje tradicijske glazbe značajno su oblikovali zvuk Čuvarica. Suprug Milenko, sinovi David i Juraj, te Ivan Vlajčić čine zasebnu skupinu pod nazivom RamEro, a ujedno su i instrumentalna pratnja našoj etno skupini. Zajednički nastupi za nas su puno više od glazbe to su i umjetnički i obiteljski trenuci koji nas dodatno povezuju.
Osim obitelji, u skupini su i moje bivše učenice, radna kolegica i kuma što mi je također iznimno važno i drago. Na klavijaturama nas trenutno prati Ana Bešker, mlada i talentirana glazbenica koja se savršeno uklopila u naš rad i našu priču. Zajedno činimo skupinu koja "diše kao jedno", i vjerujem da se ta energija osjeti i u svakom našem nastupu. Ponosna sam što sam okružena ljudima koji ne samo da sviraju i pjevaju, već i istinski žive ono što Čuvarice predstavljaju vjeru, zajedništvo i ljubav prema glazbi.
Prošli vikend nastupali ste na Hrvatskom proljeću Središnje Bosne. Koje još manifestacije u BiH njeguju tradiciju i običaje hrvatskog naroda?
Bila nam je velika čast sudjelovati na Hrvatskom proljeću Središnje Bosne, jer je to jedna od manifestacija koje na iznimno kvalitetan način povezuju kulturu, identitet i zajedništvo hrvatskog naroda. Kroz glazbu, književnost, izložbe i duhovne sadržaje, ova manifestacija pokazuje koliko je bogata i raznolika hrvatska kulturna baština u Bosni i Hercegovini.
U BiH postoji niz događanja koja s velikom predanošću njeguju hrvatsku tradiciju, a posebno ističem rad UHAKUD-a BiH – Udruge hrvatskih amaterskih kulturno-umjetničkih društava. Njihova uloga je neprocjenjiva jer godinama uspješno organiziraju folklorne susrete, seminare, susrete zborova i druge projekte koji povezuju i osnažuju kulturnu scenu.
Ne smijemo zaboraviti ni lokalne manifestacije koje itekako doprinose očuvanju tradicije, poput Ramskih dana kulture, koje mi same organiziramo, zatim Uskopaljske jeseni, Dani kosidbe na Kupresu, Posavske večeri folklora i mnogih drugih. Te manifestacije nisu samo događaji one su prostor gdje se tradicija živi, prenosi i ponosno predstavlja novim generacijama.
Imate li neki najdraži nastup ili pjesmu koju biste izdvojili?
Svaki nam je nastup drag i poseban na svoj način, no jedan koji ćemo posebno pamtiti jest koncert sa simfonijskim orkestrom u Mostaru, održan povodom Dana glazbe u prelijepom parku Zrinjevac. Aranžmane za orkestar napravio je maestro Damir Bunoza, a nastup je bio jedinstven spoj tradicijske glazbe, ozbiljne orkestralne glazbe i rocka, budući da je uz orkestar nastupio i band. Taj trenutak pokazao nam je snagu glazbe koja spaja prošlost i sadašnjost na poseban način.
Što se tiče pjesama, izdvojila bih narodnu "Pomami se stara baba" – zanimljivu po svojoj priči i melodiji, kao i nekoliko dueta s Davidom, među kojima su "Lipa kao vila" i "Molitva kraljice Katarine". "Lipa kao vila" opisuje ženu iznimne ljepote, dok "Molitva kraljice Katarine" oda je posljednjoj bosanskoj kraljici i njenom povijesnom značaju. Također, ostvarile smo duet sa skupinom RamEro na pjesmi "Sadi lola", koja na suvremen način prenosi tradicijski muško-ženski vokalni dijalog.Iskreno, svaka je pjesma posebna i svaka ima posebno mjesto u mom srcu i sve ih s velikom ljubavlju izvodimo.
Obradili ste i popularni hit "Nepročitano pismo“ Marka Perkovića Thompsona te ste postali hit na društvenim mrežama. Jesu li vas iznenadile reakcije publike?
Da, snimile smo svoju verziju pjesme "Nepročitano pismo" i iskreno, bili smo iznenađeni količinom pozitivnih reakcija te velikim brojem pregleda i dijeljenja na društvenim mrežama u vrlo kratkom roku. Pjesma je snažna, emotivna i duboko povezana s temama ljubavi, boli i žrtve. Naša je obrada jednostavnija, akustična i s etno prizvukom, što joj je, čini se, dalo novu dimenziju.
Nismo je snimile s ciljem postizanja popularnosti, već iz iskrenog poštovanja prema pjesmi i njenoj poruci. Ipak, bilo nam je iznimno drago vidjeti koliko ljudi je osjetilo i prihvatilo našu izvedbu.
Kakvi su daljnji planovi Čuvarica?
Naši planovi usmjereni su na daljnje očuvanje i promociju hrvatske tradicijske glazbe kroz suvremen, jedinstven glazbeni izričaj. Nedavno smo nastupile u Biogradu na moru povodom 1110. obljetnice krunidbe kralja Tomislava, te na manifestaciji "Tragom prošlosti" u Parku prirode Lonjsko polje, što nam je bilo posebno drago jer povezuje naš rad i album istog naziva.
Pred nama su nastupi u Fojnici, Vrbovcu, Širokom Brijegu, kao i u Imotskom na manifestaciji Hod za život. Svaki nastup za nas ima važnost jer želimo biti prisutni tamo gdje se njeguju vrijednosti domoljublja, vjere i tradicije. Posebno se veselimo koncertu "Domu mom" u Areni Zagreb u listopadu, što je za nas velika čast i prilika da naš rad predstavimo široj publici.
Radimo i na novim pjesmama, a uskoro izlazi i spot za pjesmu "Misečino" s albuma "Tragom prošlosti". Naša misija ostaje ista – očuvati tradiciju za buduće generacije. Svaki novi projekt je korak prema tom cilju, a glazba nam je most između prošlosti i sadašnjosti. Vaša podrška nam mnogo znači i veselim se budućoj suradnji!
Bjonda Lučić / Direktno.hr
Uz već prepoznat i nagrađivan rad, etnoskupina je fokus javnosti dospjela i odličnom obradom pjesme s povijesnom tematikom Marka Perkovića Thompsona "Nepročitano pismo", čime su osvojile društvene mreže. Portal Direktno.hr razgovarao je s magistrom glazbene kulture i etnomuzikologije te voditeljicom Čuvarica Biljanom Glibo.
Na početku razgovora recite nam nešto više o sebi i upoznajte čitatelje portala Direktno s Čuvaricama, ali i ramskim krajem.
Rođena sam u Uskoplju, a od 1993. godine živim i radim u Rami. Zaposlena sam u Osnovnoj školi Marka Marulića u Prozoru te u Osnovnoj školi "Ivan Mažuranić" na Gračacu. Tijekom godina pokrenula sam brojne glazbene aktivnosti u Rami, među kojima bih izdvojila privatnu glazbenu školu, dječji zbor "Djeca Rame", manifestaciju "Ramski dani kulture", HKUD "Rama" i Etno skupinu "Čuvarice". Uz to, aktivno radim i s crkvenim zborovima.
Kao etnomuzikologinja doživjela sam Ramu na poseban način, ponajprije zbog njezine bogate nematerijalne kulturne baštine vokalne, plesne i instrumentalne. Svoj završni magistarski rad posvetila sam temi Folklorna glazba Rame. Zabilježila sam brojne napjeve i zapisala ih, vođena željom da to neiscrpno blago sačuvamo za buduće generacije.
Upravo iz te ljubavi, i uz veliku podršku obitelji i prijatelja, 2011. godine osnovala sam Etno skupinu "Čuvarice". Danas skupinu čini četrnaest djevojaka i žena. Naš je cilj očuvanje narodnih pjesama i duhovne baštine kroz autentičan glazbeni izričaj. Izvodimo tradicionalne i autorske etno pjesme, kao i duhovne skladbe, a naši su nastupi često obogaćeni elementima narodnih plesova. Teme pjesama variraju od ljubavi do povijesnih ličnosti poput Dive Grabovčeve, Kraljice Katarine i Mijata Tomića. Kroz naše nastupe želimo pokazati da tradicija nije nešto što je prošlo, nego živa baština koja nas oblikuje i povezuje.
Rama je prekrasan kraj s bogatom, ali često i bolnom poviješću. Više se puta dizala iz pepela, a danas postaje sve privlačnija kao turistička destinacija. Prostor oko samostana, Ramsko jezero i arheološko nalazište Gradac – jedno od značajnijih u ovom desetljeću – često su mjesta hodočašća i posjeta. Na Vran planini, na Kedžari, nalazi se i grob Dive Grabovčeve, važno duhovno mjesto. Ljudi su ovdje gostoljubivi i srdačni. Pozivam čitatelje da posjete ovaj prekrasan kraj na sjeveru Hercegovine i osjete njegovu jedinstvenu ljepotu.
Simboličan je naziv Čuvarice. Tko se sjetio i izabrao ime za skupinu?
Naziv etno skupine Čuvarice duboko je simboličan i pažljivo odabran kako bi odražavao identitet naše skupine. Ime je predložio moj suprug, Milenko Glibo, a u sebi nosi snažnu poruku. Riječ čuvarice označava žene koje čuvaju one koje brižno prenose naslijeđeno znanje, pjesmu i duh naroda.
U kontekstu narodnih običaja, upravo su žene često bile nositeljice usmene predaje, pjesama, molitava, narodnih nošnji i običaja, čuvarice ognjišta, jezika i identiteta. Odabirom tog imena ne odajemo samo počast tradicionalnoj ulozi žene u društvu, već jasno definiramo i vlastitu misiju: očuvati ono što polako nestaje, a još uvijek živi u pamćenju starijih i u srcima onih koji ga žele oživjeti.
Izdali ste dva albuma. Možete li nam reći nešto više o njima?
Prvi album, nazvan Divojka prema istoimenoj pjesmi koja je osvojila Zlatnu plaketu na Melodijama Mostara, objavili smo 2019. godine. Sadrži deset pjesama dvije obrade i osam autorskih skladbi. Glazbu su pisali moj suprug Milenko, sin David i ja, a tekstove su potpisali Žarko Madžar, Blažica Nogić, fra Ante Marić i članice skupine. Aranžmane je izradio Josip Vukoja, vokali su snimljeni u studiju Amadeus kod Marina Meštrovića, a CD je tiskan u Song Zelexu u Širokom Brijegu.
Ovim albumom Čuvarice nisu samo sačuvale pjesme našeg kraja, nego su i pokazale kako tradiciju mogu prenijeti na moderan i razumljiv način svima. Drugi album, Tragom prošlosti, objavljen je u listopadu 2023. godine. Nastavlja se na temeljnu ideju obrade narodnih pjesama i autorskog stvaralaštva. Album sadrži deset pjesama – tri obrade i sedam autorskih.
Autori tekstova su Žarko Madžar, Blažica Nogić, Lidija Zadrić i Josip Pavlović, dok glazbu potpisuje David Glibo. Aranžmane je ponovno izradio Josip Vukoja, a vokali su snimani u Mass Studiju u Mostaru kod Gabrijela Prusine. Album je tiskan u suradnji s diskografskom kućom Campus Records iz Hrvatske, što je pridonijelo tehničkoj kvaliteti i većoj vidljivosti izvan lokalnih okvira.
I dalje smo vjerne svojim korijenima, ali na ovom albumu smo obogatile svoj glazbeni izraz složenijom instrumentalnom pratnjom i dubljim melodijama. Promocija albuma održana je 29. listopada 2023. na 7. Ramskim danima kulture.
Kada je u pitanju Vaš opus u glazbi i tradiciji, prvenstveno čuvate ramski kraj. Koje biste još krajeve Bosne i Hercegovine mogli istaknuti?
U našem opusu ne trudimo se sačuvati samo pjesmu, već sve ono što pjesma nosi pamćenje, identitet, običaje, emociju i posebnu žensku snagu koja je stoljećima prenosila tradiciju. Naše stvaralaštvo nadilazi klasično shvaćanje glazbe ono je istodobno zapis, svjedočanstvo i posveta vremenu koje polako nestaje, ali kojem se uvijek vrijedi vraćati.
U središtu našeg djelovanja nalazi se ramski kraj, s bogatom tradicijom narodnih, obrednih i crkvenih napjeva, kao i svakodnevnih melodija koje su odzvanjale u domovima, na poljima, svadbama i blagdanima. Ipak, naše glazbene granice nadilaze Ramu. Kroz pjesmu dodirujemo i širi prostor Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske regije u kojima je pjesma stoljećima bila način izražavanja tuge i radosti, molitve i zahvale, te sredstvo povezivanja ljudi s vlastitim korijenima.
Bilo da se radi o autorskoj pjesmi ili obradi, uvijek želimo prenijeti osjećaj pripadnosti, ponosa i zahvalnosti prema generacijama koje su živjele kroz pjesmu. Naša glazba povezuje prošlost i sadašnjost.
Ove ste godine imali i Korizmeni hod diljem BiH. Kakav je bio odaziv i reakcija publike?
U korizmenom vremenu proveli smo svoj dosad najopsežniji i najdublje duhovno prožet projekt – Korizmeni hod Prosti moj Bože. Tijekom ove posebne turneje održali smo jedanaest koncerata u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine, ali i u Hrvatskoj. Svaki koncert bio je više od glazbenog nastupa – bio je to susret pjesme, molitve i tišine, utkan u vrijeme priprave za Uskrs. Odaziv publike bio je izniman.
Svaki susret pružio je priliku za razmatranje, unutarnji mir i molitvu kroz glazbu. Na kraju koncerata slijedili su dugotrajni pljeskovi, suze, zahvale i osobni susreti koji su nas duboko dirnuli. Turneja je obuhvatila: Novi Travnik, Uskoplje, Odžak, Cim (Mostar), Kreševo, Guču Goru (Travnik), Šćit (Rama), Seonice (Tomislavgrad), Žepče, Kočerin (Široki Brijeg) i Knin.
Dotaknule smo svoja srca, ali i srca stotina ljudi. Naše pjesme u ovom hodu bile su molitva, ispovijed kroz glas, tiha propovijed koja ostaje u pamćenju. Ovim projektom potvrdile smo svoju posebnu ulogu – ne samo kao izvođačice tradicije, već i kao čuvarice duha, vjere i identiteta hrvatskog naroda. Korizmeni hod nije bio tek koncert, već autentičan duhovni događaj koji je pokazao da tradicija i vjera mogu snažno živjeti kroz pjesmu.
Vidimo da je vjera protkana kroz Vaš rad. Koliko znači i što Čuvaricama predstavlja vjera?
Hvala vam na ovom pitanju. Naša svaka proba započinje molitvom. Vjera nam znači sve. Ona nije samo dio našeg osobnog života, već i srž identiteta naše skupine. Kroz godine smo se mnogo puta uvjerile u Božju providnost u trenucima kada nismo znale kako će nešto završiti, kada su nas pratile neizvjesnosti, prepreke i financijski izazovi, uvijek se nekako otvorio put. U tim trenucima osjećale smo da nismo same.
Vrlo često imamo priliku pjevati na euharistijskim slavljima, što nam je posebna čast i odgovornost. Tada pjesmu ne doživljavamo kao nastup, već kao sudjelovanje u molitvi i slavlju. Vodimo se riječima svetog Augustina: "Tko pjeva, dvostruko moli“ – i zaista, to živimo. Pjesmom ne izražavamo samo sebe, već molimo i u ime drugih.
Naša glazba proizlazi iz vjere i vraća se vjeri. Svaki ton, stih i nastup prožet je zahvalnošću, molitvom i povjerenjem u Boga. To je ono što nas nosi i čini naš rad autentičnim. Ne pjevamo zbog same ljepote glazbe, nego zato što vjerujemo.
Nas nekoliko članica na rukama nosi i tetovaže naš logo, je također tetovaža i nije slučajan. U njegovom središtu nalazi se križ, znak vjere, nade i žrtve, ali i snage koja nas, kao žene i kao skupinu, nosi kroz sve izazove. Križ je naš izvor smisla – u njemu su i bol, i ljubav, i uskrsnuće. On je naša zaštita i oslonac.
Kad već spominjemo tetovaže, važno je reći da su ih kroz povijest nosile i žene u Bosni i Hercegovini. Tradicionalne tetovaže bile su znak vjere, pripadnosti i identiteta osobito u vremenima kada je to trebalo hrabro posvjedočiti, poput razdoblja turskih osvajanja. Djevojčice i žene tetovirale su križeve kako bi, i u najtežim vremenima, ostale vjerne svojoj vjeri i narodu. Kroz taj simbol i mi želimo poručiti: tu smo da čuvamo ono što su nam naše majke i bake ostavile vjeru, pjesmu, običaj i dostojanstvo.
U gostovanju na HRT-u vidjeli smo da s Vama nastupaju i članovi Vaše obitelji?
Da, točno je Čuvarice od samih početaka djeluju i kao obitelj, i to mi je posebno dragocjeno. Sa mnom nastupaju suprug, dva sina i kćer, a svi su na različite načine uključeni u rad skupine. Ljubav prema tradicijskoj glazbi prenijela sam na svoju djecu, kao što je to meni prenio moj pokojni otac.
Najstariji sin David autor je većine naših skladbi. Njegov glazbeni talent i duboko razumijevanje tradicijske glazbe značajno su oblikovali zvuk Čuvarica. Suprug Milenko, sinovi David i Juraj, te Ivan Vlajčić čine zasebnu skupinu pod nazivom RamEro, a ujedno su i instrumentalna pratnja našoj etno skupini. Zajednički nastupi za nas su puno više od glazbe to su i umjetnički i obiteljski trenuci koji nas dodatno povezuju.
Osim obitelji, u skupini su i moje bivše učenice, radna kolegica i kuma što mi je također iznimno važno i drago. Na klavijaturama nas trenutno prati Ana Bešker, mlada i talentirana glazbenica koja se savršeno uklopila u naš rad i našu priču. Zajedno činimo skupinu koja "diše kao jedno", i vjerujem da se ta energija osjeti i u svakom našem nastupu. Ponosna sam što sam okružena ljudima koji ne samo da sviraju i pjevaju, već i istinski žive ono što Čuvarice predstavljaju vjeru, zajedništvo i ljubav prema glazbi.
Prošli vikend nastupali ste na Hrvatskom proljeću Središnje Bosne. Koje još manifestacije u BiH njeguju tradiciju i običaje hrvatskog naroda?
Bila nam je velika čast sudjelovati na Hrvatskom proljeću Središnje Bosne, jer je to jedna od manifestacija koje na iznimno kvalitetan način povezuju kulturu, identitet i zajedništvo hrvatskog naroda. Kroz glazbu, književnost, izložbe i duhovne sadržaje, ova manifestacija pokazuje koliko je bogata i raznolika hrvatska kulturna baština u Bosni i Hercegovini.
U BiH postoji niz događanja koja s velikom predanošću njeguju hrvatsku tradiciju, a posebno ističem rad UHAKUD-a BiH – Udruge hrvatskih amaterskih kulturno-umjetničkih društava. Njihova uloga je neprocjenjiva jer godinama uspješno organiziraju folklorne susrete, seminare, susrete zborova i druge projekte koji povezuju i osnažuju kulturnu scenu.
Ne smijemo zaboraviti ni lokalne manifestacije koje itekako doprinose očuvanju tradicije, poput Ramskih dana kulture, koje mi same organiziramo, zatim Uskopaljske jeseni, Dani kosidbe na Kupresu, Posavske večeri folklora i mnogih drugih. Te manifestacije nisu samo događaji one su prostor gdje se tradicija živi, prenosi i ponosno predstavlja novim generacijama.
Imate li neki najdraži nastup ili pjesmu koju biste izdvojili?
Svaki nam je nastup drag i poseban na svoj način, no jedan koji ćemo posebno pamtiti jest koncert sa simfonijskim orkestrom u Mostaru, održan povodom Dana glazbe u prelijepom parku Zrinjevac. Aranžmane za orkestar napravio je maestro Damir Bunoza, a nastup je bio jedinstven spoj tradicijske glazbe, ozbiljne orkestralne glazbe i rocka, budući da je uz orkestar nastupio i band. Taj trenutak pokazao nam je snagu glazbe koja spaja prošlost i sadašnjost na poseban način.
Što se tiče pjesama, izdvojila bih narodnu "Pomami se stara baba" – zanimljivu po svojoj priči i melodiji, kao i nekoliko dueta s Davidom, među kojima su "Lipa kao vila" i "Molitva kraljice Katarine". "Lipa kao vila" opisuje ženu iznimne ljepote, dok "Molitva kraljice Katarine" oda je posljednjoj bosanskoj kraljici i njenom povijesnom značaju. Također, ostvarile smo duet sa skupinom RamEro na pjesmi "Sadi lola", koja na suvremen način prenosi tradicijski muško-ženski vokalni dijalog.Iskreno, svaka je pjesma posebna i svaka ima posebno mjesto u mom srcu i sve ih s velikom ljubavlju izvodimo.
Obradili ste i popularni hit "Nepročitano pismo“ Marka Perkovića Thompsona te ste postali hit na društvenim mrežama. Jesu li vas iznenadile reakcije publike?
Da, snimile smo svoju verziju pjesme "Nepročitano pismo" i iskreno, bili smo iznenađeni količinom pozitivnih reakcija te velikim brojem pregleda i dijeljenja na društvenim mrežama u vrlo kratkom roku. Pjesma je snažna, emotivna i duboko povezana s temama ljubavi, boli i žrtve. Naša je obrada jednostavnija, akustična i s etno prizvukom, što joj je, čini se, dalo novu dimenziju.
Nismo je snimile s ciljem postizanja popularnosti, već iz iskrenog poštovanja prema pjesmi i njenoj poruci. Ipak, bilo nam je iznimno drago vidjeti koliko ljudi je osjetilo i prihvatilo našu izvedbu.
Kakvi su daljnji planovi Čuvarica?
Naši planovi usmjereni su na daljnje očuvanje i promociju hrvatske tradicijske glazbe kroz suvremen, jedinstven glazbeni izričaj. Nedavno smo nastupile u Biogradu na moru povodom 1110. obljetnice krunidbe kralja Tomislava, te na manifestaciji "Tragom prošlosti" u Parku prirode Lonjsko polje, što nam je bilo posebno drago jer povezuje naš rad i album istog naziva.
Pred nama su nastupi u Fojnici, Vrbovcu, Širokom Brijegu, kao i u Imotskom na manifestaciji Hod za život. Svaki nastup za nas ima važnost jer želimo biti prisutni tamo gdje se njeguju vrijednosti domoljublja, vjere i tradicije. Posebno se veselimo koncertu "Domu mom" u Areni Zagreb u listopadu, što je za nas velika čast i prilika da naš rad predstavimo široj publici.
Radimo i na novim pjesmama, a uskoro izlazi i spot za pjesmu "Misečino" s albuma "Tragom prošlosti". Naša misija ostaje ista – očuvati tradiciju za buduće generacije. Svaki novi projekt je korak prema tom cilju, a glazba nam je most između prošlosti i sadašnjosti. Vaša podrška nam mnogo znači i veselim se budućoj suradnji!
Bjonda Lučić / Direktno.hr
