Utrka za pronalaskom cjepiva protiv covida-19 već traje. Cjepivo se mora pronaći, inače ništa više neće biti kao prije. Na tome radi više od 100 kandidata, većina je još u preliminarnoj fazi. Nekoliko je u prvim istraživanjima na ljudima, a tri su u drugoj fazi kliničkih ispitivanja kako bi se vidjelo omogućavaju li zaista imunitet na bolest. Ali nitko ne misli da će pronalaženje pobjednika biti lako, razvoj cjepiva obično traje godinama. Ovaj put, istraživači i nacionalne vlade nemaju toliko vremena, za wired.com piše Eve Sneider.
U cijelom svijetu razboljelo se više od četiri milijuna ljudi, a 280.000 je umrlo. Karantenske mjere i zatvaranje ekonomije koštalo je 30 milijuna radnih mjesta samo u SAD-u. Kao što je slavni virolog Peter Piot napisao u izvještaju o vlastitom iskustvu s covidom-19: „Jedina prava izlazna strategija iz ove krize je cjepivo koje se može primijeniti širom svijeta.“
Čak i ako znanstvenici razviju sigurno i široko učinkovito cjepivo, nastavlja Sneider, nitko ne zna kako ga podijeliti milijardama ljudi. U početku će cjepiva biti malo, ovisno o tome kako će djelovati i kako će se proizvoditi, a potencijalno će ga biti teško i transportirati. Mora se osmisliti kako ga implementirati na planeti prepunoj ljudi u očajničkoj potrebi za njime.
Tko će imati prednost?
Jedan od načina može biti da se u početku cjepivo daje samo pripadnicima određenih skupina, smatra Sneider. Naravno, netko mora odlučiti koje će skupine imati prednost. Taj redoslijed neće biti lako utvrditi. Čak i ako odgovor bude da se cjepivo prvo daje „onima koji su u najvećem riziku od umiranja“, epidemiološki podaci ne pokazuju sasvim jasno koja skupina ispunjava taj kriterij. Starije osobe imaju veće izglede da se ozbiljno razbole i umru, ali istraživači još uvijek pokušavaju utvrditi, na primjer, kakvu ulogu u prijenosu bolesti imaju djeca.
„Što su podaci detaljniji, to ćemo lakše definirati rizične skupine, s obzirom na rizik od zaraze i rizik od ozbiljnih tegoba“, kaže za wired.com Andreas Handel, istraživač zaraznih bolesti sa Sveučilišta Georgia.
„Najveći rizik“ nije nužno najbolji kriterij. Možda bi osobe s visokim rizikom od zaraze, ali nižim rizikom od ozbiljnih ishoda trebali biti prvi na redu. To bi moglo značiti davanje prednosti ljudima na visoko izloženim poslovima, koji uključuju mnogo javnog kontakta ili rješavanje sustavnih problema koji su doveli do toga da su siromašniji Afroamerikanci ili Latinoamerikanci izloženiji bolesti i umiranju od covida-19. To nisu jednostavne odluke, piše Sneider.
„Prednost bi mogle dobiti skupine s prethodnim zdravstvenim stanjima ili ljudi koji zbog svog posla ne mogu izbjeći kontakt, poput zdravstvenih radnika, policajaca ili djelatnika trgovina s prehrambenim proizvodima“, objašnjava Handel.
Prvo dati mladima?
Alternativno, možda bi cjepivo prvo trebalo ići skupinama kojima će učiniti najviše dobra, imunološki gledano. Cjepivo protiv sezonske gripe, primjerice, nije tako učinkovito kod starijih ljudi. Bude li cjepivo protiv covida-19 imalo ista ograničenja, to će biti problem.
Istodobno bi to moglo biti i rješenje. Možda je najbolja oklada dati cjepivo ljudima koji imaju najveći imunološki odgovor na njega, mladim i zdravim osobama, kako bi se započelo stvaranje imuniteta krda.
„Konceptualno je moguće da je bolje dati cjepivo dobnim skupinama kojima nije toliko neophodno, ali time neizravno zaštititi ostale dobne skupine. Pitanje je, dakle, treba li se fokusirati na davanje cjepiva onima koji neće imati izravno koristi zato što je njihov rizik niži, ali ako se cijepe, ne mogu dobiti bolest i prenijeti ga svojim roditeljima“, kaže Handel za wired.com.
Do trenutka kad cjepivo bude dostupno, pandemija će možda imati sasvim nove geopolitičke karakteristike. Istraživači ne očekuju da će se bolest promijeniti na neke bitne načine, ali ako se žarišta pojave u zemljama s lošom zdravstvenom infrastrukturom ili oštećenim civilnim društvom, to će im otežati nabavku i primjenu cjepiva.
„Kako ćemo donositi javnozdravstvene i etičke odluke, u zemlji i globalno, da bismo osigurali pravičan i povoljan pristup oskudnim životno važnim resursima?“ pita se Lawrence Gostin, istraživač javnozdravstvenih politika na Sveučilištu Georgetown i koautor članka o distribuciji cjepiva nedavno objavljenog u časopisu The Journal of the American Medical Association.
Države će se natjecati
„Države će se vjerojatno natjecati za oskudne količine cjepiva i skladištiti ih za potrebe svojih građana. Kako stvoriti i primijeniti planove i protokole koji će osigurati suradnju svih zemalja i dijeljenje oskudnih životno važnih resursa“, kaže Gostin.
Nije to samo akademsko pitanje. Tijekom pandemije gripe H1N1 2009. godine, države su skladištile cjepiva iako je bolest širom svijeta ubila 18.000 ljudi, što je zastrašujući broj koji se danas ipak čini malim, piše wired.com.
Dostava cjepiva siromašnijim i socijalno neuređenim dijelovima svijeta može biti opasna za zdravstvene radnike. A dijelovi svijeta s manje energetske infrastrukture imat će problema ako cjepivo zahtijeva hlađenje. Cjepivo koje dobivaju potrebiti ljudi u Demokratskoj Republici Kongu dolazi u novoj vrsti prijenosnog hladnjaka.
Zemlje s krhkijim društvima istodobno su i komunikacijski izazov. Ako ljudi ne znaju što se događa ili ne znaju kako cjepivo djeluje, možda će ga odbiti. Zamislite da prvi put čujete za cjepivo kad u grad uđu ljudi u zaštitnim odijelima i žele vam dati injekciju, ističe Sneider.
"Moramo biti oprezni"
„Moramo biti oprezni čak i u najnaprednijim dijelovima svijeta, s najboljim i najrazvijenijim zdravstvenim sustavima, u načinu na koji komuniciramo i tome kako će zajednice shvatiti što se događa. Primjerice, pogledamo li južni dio svijeta, u kojem sustavi i strukture nisu tako napredni, na većini mjesta postoji ista sumnjičavost oko porijekla cjepiva“, kaže Chimeremma Nnadi, globalni medicinski direktor za cjepiva u Mercku i nekadašnji medicinski djelatnik američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Jedan od načina rješavanja ovih problema odjednom možda je ne razmišljati o samo jednom cjepivu kao soluciji. To je jedno od središnjih pitanja članka u ovotjednom časopisu Nature, koji potpisuju Larry Corey s Odjela za cjepiva i zarazne bolesti Fred Hutchinson Cancer Centera, John Mascola i Anthony Fauci s Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti i Francis Collins, ravnatelj američkih Nacionalnih zdravstvenih instituta.
„Ono što smo zacrtali je pristup za koji mislim da je najbolji za svijet, a to je identificiranje što je moguće više učinkovitih cjepiva, označavanje njihove učinkovitosti što je moguće pouzdanije i transparentnije te uspostavljanje sustava koji će omogućiti trenutačno prevođenje učinkovitosti u licenciranje, proizvodnju i distribuciju što je moguće prije. To je glavni problem kod cjepiva otkako je svijeta i vijeka“, rekao je Corey za wired.com.
Stavljanje više cjepiva u akciju moglo bi poslužiti mnogim populacijama na mnogim lokacijama koje žive u različitim uvjetima.
„Raznolikost cijepljenja, logistički aspekti, potreba za hlađenjem, jedna doza ili dvije, nuspojave, sve su to stvari zbog kojih želimo imati više od jedne platforme i zbog kojih razmišljamo o razvoju što je moguće više platformi“, objašnjava Corey.
Više odobrenih cjepiva moglo bi također ubrzati tipičnu krivulju poboljšanja.
Što govori povijest?
„Povijest nam govori da prvo cjepivo koje dobije licencu obično nije ono što se široko koristi. Takva se cjepiva nakon nekoliko godina mijenjaju zato što se pojavljuju još bolja“, kaže Peter Hotez, dekan Nacionalnog fakulteta za tropsku medicinu na Baylor College of Medicineu.
Cilj višestrukih cjepiva mogao bi također pomoći u rješavanju kompetitivnih aspekata ove utrke, ako različite kompanije i laboratoriji rade na problemu, imaju šanse biti uspješni čak i ako ne budu prvi na tržištu. To svakako nije savršeno rješenje.
Gostin kaže kako su u borbi protiv ebole u Kongu bila „korištena dva učinkovita cjepiva, ali bilo je velikih problema s provedbom. Jedan je bila enormna kontroverza o tome je li zbunjujuće primjenjivati dva cjepiva koja moraju biti u dvije doze. Ali što je još važnije, postojalo je nepovjerenje zajednice i političko nasilje“.
Isto vrijedi i za posljednja nastojanja da se iskorijeni dječja paraliza. „U svim slučajevima bilo je puno antivakserskih stajališta, javnog nepovjerenja i nasilja nad zdravstvenim djelatnicima“, kaže Gostin za wired.com.
Pitanje tko će prvi dobiti cjepivo protiv covida-19 i kako ga dostaviti središnje je u planiranju međunarodnih nevladinih organizacija, kao što su Koalicija za inovacije u spremnosti na epidemiju, Gavi, Vaccine Alliance, nacionalnih centara za prevenciju bolesti i Svjetske zdravstvene organizacije.
„Covid-19 je pokazao da smo mnogo naučili o javnom zdravstvu, o nacionalnim vladama, o ekonomiji i elementarnim ljudskim naporima. Mi u osnovi gradimo avion u letu“, rekao je Nnadi. I zasad taj avion prolazi kroz gustu maglu i jedva da ima neki plan leta, zaključuje Sneider za wired.com.
U cijelom svijetu razboljelo se više od četiri milijuna ljudi, a 280.000 je umrlo. Karantenske mjere i zatvaranje ekonomije koštalo je 30 milijuna radnih mjesta samo u SAD-u. Kao što je slavni virolog Peter Piot napisao u izvještaju o vlastitom iskustvu s covidom-19: „Jedina prava izlazna strategija iz ove krize je cjepivo koje se može primijeniti širom svijeta.“
Čak i ako znanstvenici razviju sigurno i široko učinkovito cjepivo, nastavlja Sneider, nitko ne zna kako ga podijeliti milijardama ljudi. U početku će cjepiva biti malo, ovisno o tome kako će djelovati i kako će se proizvoditi, a potencijalno će ga biti teško i transportirati. Mora se osmisliti kako ga implementirati na planeti prepunoj ljudi u očajničkoj potrebi za njime.
Tko će imati prednost?
Jedan od načina može biti da se u početku cjepivo daje samo pripadnicima određenih skupina, smatra Sneider. Naravno, netko mora odlučiti koje će skupine imati prednost. Taj redoslijed neće biti lako utvrditi. Čak i ako odgovor bude da se cjepivo prvo daje „onima koji su u najvećem riziku od umiranja“, epidemiološki podaci ne pokazuju sasvim jasno koja skupina ispunjava taj kriterij. Starije osobe imaju veće izglede da se ozbiljno razbole i umru, ali istraživači još uvijek pokušavaju utvrditi, na primjer, kakvu ulogu u prijenosu bolesti imaju djeca.
„Što su podaci detaljniji, to ćemo lakše definirati rizične skupine, s obzirom na rizik od zaraze i rizik od ozbiljnih tegoba“, kaže za wired.com Andreas Handel, istraživač zaraznih bolesti sa Sveučilišta Georgia.
„Najveći rizik“ nije nužno najbolji kriterij. Možda bi osobe s visokim rizikom od zaraze, ali nižim rizikom od ozbiljnih ishoda trebali biti prvi na redu. To bi moglo značiti davanje prednosti ljudima na visoko izloženim poslovima, koji uključuju mnogo javnog kontakta ili rješavanje sustavnih problema koji su doveli do toga da su siromašniji Afroamerikanci ili Latinoamerikanci izloženiji bolesti i umiranju od covida-19. To nisu jednostavne odluke, piše Sneider.
„Prednost bi mogle dobiti skupine s prethodnim zdravstvenim stanjima ili ljudi koji zbog svog posla ne mogu izbjeći kontakt, poput zdravstvenih radnika, policajaca ili djelatnika trgovina s prehrambenim proizvodima“, objašnjava Handel.
Prvo dati mladima?
Alternativno, možda bi cjepivo prvo trebalo ići skupinama kojima će učiniti najviše dobra, imunološki gledano. Cjepivo protiv sezonske gripe, primjerice, nije tako učinkovito kod starijih ljudi. Bude li cjepivo protiv covida-19 imalo ista ograničenja, to će biti problem.
Istodobno bi to moglo biti i rješenje. Možda je najbolja oklada dati cjepivo ljudima koji imaju najveći imunološki odgovor na njega, mladim i zdravim osobama, kako bi se započelo stvaranje imuniteta krda.
„Konceptualno je moguće da je bolje dati cjepivo dobnim skupinama kojima nije toliko neophodno, ali time neizravno zaštititi ostale dobne skupine. Pitanje je, dakle, treba li se fokusirati na davanje cjepiva onima koji neće imati izravno koristi zato što je njihov rizik niži, ali ako se cijepe, ne mogu dobiti bolest i prenijeti ga svojim roditeljima“, kaže Handel za wired.com.
Do trenutka kad cjepivo bude dostupno, pandemija će možda imati sasvim nove geopolitičke karakteristike. Istraživači ne očekuju da će se bolest promijeniti na neke bitne načine, ali ako se žarišta pojave u zemljama s lošom zdravstvenom infrastrukturom ili oštećenim civilnim društvom, to će im otežati nabavku i primjenu cjepiva.
„Kako ćemo donositi javnozdravstvene i etičke odluke, u zemlji i globalno, da bismo osigurali pravičan i povoljan pristup oskudnim životno važnim resursima?“ pita se Lawrence Gostin, istraživač javnozdravstvenih politika na Sveučilištu Georgetown i koautor članka o distribuciji cjepiva nedavno objavljenog u časopisu The Journal of the American Medical Association.
Države će se natjecati
„Države će se vjerojatno natjecati za oskudne količine cjepiva i skladištiti ih za potrebe svojih građana. Kako stvoriti i primijeniti planove i protokole koji će osigurati suradnju svih zemalja i dijeljenje oskudnih životno važnih resursa“, kaže Gostin.
Nije to samo akademsko pitanje. Tijekom pandemije gripe H1N1 2009. godine, države su skladištile cjepiva iako je bolest širom svijeta ubila 18.000 ljudi, što je zastrašujući broj koji se danas ipak čini malim, piše wired.com.
Dostava cjepiva siromašnijim i socijalno neuređenim dijelovima svijeta može biti opasna za zdravstvene radnike. A dijelovi svijeta s manje energetske infrastrukture imat će problema ako cjepivo zahtijeva hlađenje. Cjepivo koje dobivaju potrebiti ljudi u Demokratskoj Republici Kongu dolazi u novoj vrsti prijenosnog hladnjaka.
Zemlje s krhkijim društvima istodobno su i komunikacijski izazov. Ako ljudi ne znaju što se događa ili ne znaju kako cjepivo djeluje, možda će ga odbiti. Zamislite da prvi put čujete za cjepivo kad u grad uđu ljudi u zaštitnim odijelima i žele vam dati injekciju, ističe Sneider.
"Moramo biti oprezni"
„Moramo biti oprezni čak i u najnaprednijim dijelovima svijeta, s najboljim i najrazvijenijim zdravstvenim sustavima, u načinu na koji komuniciramo i tome kako će zajednice shvatiti što se događa. Primjerice, pogledamo li južni dio svijeta, u kojem sustavi i strukture nisu tako napredni, na većini mjesta postoji ista sumnjičavost oko porijekla cjepiva“, kaže Chimeremma Nnadi, globalni medicinski direktor za cjepiva u Mercku i nekadašnji medicinski djelatnik američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Jedan od načina rješavanja ovih problema odjednom možda je ne razmišljati o samo jednom cjepivu kao soluciji. To je jedno od središnjih pitanja članka u ovotjednom časopisu Nature, koji potpisuju Larry Corey s Odjela za cjepiva i zarazne bolesti Fred Hutchinson Cancer Centera, John Mascola i Anthony Fauci s Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti i Francis Collins, ravnatelj američkih Nacionalnih zdravstvenih instituta.
„Ono što smo zacrtali je pristup za koji mislim da je najbolji za svijet, a to je identificiranje što je moguće više učinkovitih cjepiva, označavanje njihove učinkovitosti što je moguće pouzdanije i transparentnije te uspostavljanje sustava koji će omogućiti trenutačno prevođenje učinkovitosti u licenciranje, proizvodnju i distribuciju što je moguće prije. To je glavni problem kod cjepiva otkako je svijeta i vijeka“, rekao je Corey za wired.com.
Stavljanje više cjepiva u akciju moglo bi poslužiti mnogim populacijama na mnogim lokacijama koje žive u različitim uvjetima.
„Raznolikost cijepljenja, logistički aspekti, potreba za hlađenjem, jedna doza ili dvije, nuspojave, sve su to stvari zbog kojih želimo imati više od jedne platforme i zbog kojih razmišljamo o razvoju što je moguće više platformi“, objašnjava Corey.
Više odobrenih cjepiva moglo bi također ubrzati tipičnu krivulju poboljšanja.
Što govori povijest?
„Povijest nam govori da prvo cjepivo koje dobije licencu obično nije ono što se široko koristi. Takva se cjepiva nakon nekoliko godina mijenjaju zato što se pojavljuju još bolja“, kaže Peter Hotez, dekan Nacionalnog fakulteta za tropsku medicinu na Baylor College of Medicineu.
Cilj višestrukih cjepiva mogao bi također pomoći u rješavanju kompetitivnih aspekata ove utrke, ako različite kompanije i laboratoriji rade na problemu, imaju šanse biti uspješni čak i ako ne budu prvi na tržištu. To svakako nije savršeno rješenje.
Gostin kaže kako su u borbi protiv ebole u Kongu bila „korištena dva učinkovita cjepiva, ali bilo je velikih problema s provedbom. Jedan je bila enormna kontroverza o tome je li zbunjujuće primjenjivati dva cjepiva koja moraju biti u dvije doze. Ali što je još važnije, postojalo je nepovjerenje zajednice i političko nasilje“.
Isto vrijedi i za posljednja nastojanja da se iskorijeni dječja paraliza. „U svim slučajevima bilo je puno antivakserskih stajališta, javnog nepovjerenja i nasilja nad zdravstvenim djelatnicima“, kaže Gostin za wired.com.
Pitanje tko će prvi dobiti cjepivo protiv covida-19 i kako ga dostaviti središnje je u planiranju međunarodnih nevladinih organizacija, kao što su Koalicija za inovacije u spremnosti na epidemiju, Gavi, Vaccine Alliance, nacionalnih centara za prevenciju bolesti i Svjetske zdravstvene organizacije.
„Covid-19 je pokazao da smo mnogo naučili o javnom zdravstvu, o nacionalnim vladama, o ekonomiji i elementarnim ljudskim naporima. Mi u osnovi gradimo avion u letu“, rekao je Nnadi. I zasad taj avion prolazi kroz gustu maglu i jedva da ima neki plan leta, zaključuje Sneider za wired.com.
