Život sv. Nikole
Nikola je djetinjstvo proveo sam jer su mu roditelji rano umrli, no to je sigurno bio i jedan od povoda da širi ljubav i dobrotu kuda god bi pošao. Svima je pokazivao smisao života te ljude u nevolji ohrabrivao, pružajući im podršku, samim time sigurnost i sreću. Njegova velika skromnost i dobrota nije ostala nezapažena, pa su mnogi ljudi od njega preuzeli vjeru i hrabrost te je svima bio omiljeni biskup. Vjeruje se kako je imao i posebne moći, pa je smirivao more zašto je i postao zaštitnik mornara. U svemu je prepoznavao Boga, što ga je činilo izuzetno dobrom osobom. Sv. Nikola nosi titulu jednog od najdražih kršćanskih svetaca. Za njega nije postojalo dobro i loše, već samo dobro čime bi popravio ono manje dobro. Sv. Nikola umro 6. prosinca 327. godine. Njegovi ostaci i predmeti danas se čuvaju u talijanskim gradu Bariju. Sarkofag se nalazi u Myri, gdje je i preminuo oko 58. godine života, no tijelo je premiješteno zbog zaštite od turskih osvajanja. Tradicija poklanjanja darova djeci na 6. prosinac nastala je iz jedne priče odnosno legende.Legenda o sv. Nikoli - Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje. Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja: 1. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest. 2. Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak, da ga ne bi otkrili.
Ako ste i sami bili dobri, sigurno nećete dobiti šibu već neke slatke poklončiće i slatkiše koja vam pripreme oni prema kojima ste bili dobri. Kako djecu, Sv. Nikola razveseli i one malo starije. Ako ste dijete, ili se još uvijek tako osjećate, razveselite se ovome danu i provedite ga ako ništa drugo, barem pjevušeći.
