Posljednjih mjeseci je, nažalost, aktualna tema nasilja nad ženama.
No, ona ne smije biti aktualna samo kada se dogodi ubojstvo ili fizičko nasilje. Upravo radi prevencije, neprestano treba razgovarati o ovom problemu koji je u našem društvu sve češći, a koje je, između ostaloga, posljedica “zaostalih” razmišljanja, kojih se izgleda nikako ne možemo riješiti.
Bh. društvo živi u prošlosti
Ako govorimo o ravnopravnom položaju žena i muškaraca u Bosni i Hercegovini, činjenica je da ravnopravnost i jednakost nisu ostvarene. Godinama su zastupljena tradicionalna uvjerenja koje nam je društvo nametnulo, prema kojima muškarac ima važniju poziciju od žene. Ovdje prije svega mislim na ekonomsku, društvenu, političku i kulturnu nejednakost između žena i muškaraca.
Rodne uloge i stavovi još uvijek su snažno oblikovani patrijarhalnim naslijeđem, ali i komunističkom prošlošću i poslijeratnim procesima, a sve nam to u bh. društvu služi kao opravdanje što je afirmacija ženskih prava na marginama javnog diskursa.
Kolektivna svijest ljudi konstruirana je stereotipnim i tradicionalnim shvaćanjem prema kojem je žena uglavnom smještena u ulogu majke, supruge i domaćice. Ukoliko nije u ulozi stupa obitelji, često ju se percipira samo kao seksualni objekt. Ukratko, bh. društvo je podijeljeno na žene i muškarce, a nametnute kulturološke podjele prouzročile su i brojne posljedice. I nasilje u obitelji, između ostaloga, kazala je za Jabuka.tv prof. dr. sc. Daniela Jurčić koja sama proučava ovu temu više od 15 godina.
Podaci nasilja nad ženama u BiH su iznimno poražavajući. Prema njima, 48% žena u Bosni i Hercegovini pretrpjelo je seksualno i rodno zasnovano nasilje. 84% slučajeva nasilje u obitelji i intimnim vezama nikada se ne prijavi. Oko 70% istraga slučajeva prijavljenih nadležnim tužiteljstvima bude obustavljeno. Ispada da sustav umanjuje žrtvu, a štiti nasilnika.
Država je zapela. Imamo veoma specifičnu i složenu poziciju zbog kompleksnosti političke i institucionalne strukture. Država BiH ignorira diskriminaciju kada je riječ o spolu, a bavi se osiguravanjem nediskriminacije u etničkoj, političkoj i religijskoj strukturi. Imamo zakone koje jamče ravnopravnost spolova, ali samo na papiru, smatra profesorica Sveučilišta u Mostaru.
“Tko zna kako se ona ponašala”
Osim poražavajućih podataka, još poražavajuća činjenica, je ta da i kada se žene odluče prijaviti nasilje, nailaze na razne osude i sumnje. Umjesto podrške, dočeka ih paljba pitanja, pretpostavki i zaključaka poput: “Sama je kriva”, “Tko zna kako se ponašala”, “Izabrala je pogrešnog čovjeka”…Mogli bismo tako nabrajati u nedogled.
Razlog osuđivanja vidim isključivo u činjenici da smo jedno konzervativno društvo, u kojem se i u situaciji kada se dogodi nasilje nad ženom, ona okrivljuje, odnosno pronalaze se načini kako opravdati nasilnika. Traže se motivi, a nasilje se čak dovodi u kontekst prevelike ljubavi počinitelja za svoju žrtvu. Žena je ta koja uvijek prelazi granicu. To su uistinu promišljanja koja treba osuđivati, a ne njima se baviti čak i u javnom diskursu, tvrdi naša sugovornica.
Osim toga, na društvenim mrežama, u dosta slučajeva, listajući komentare možete vidjeti kako i žene osuđuju jedna drugu, no Jurčić smatra kako je to “zastarjela kategorija”, te dodaje da se žene moraju udružiti radi promjene zabrinjavajućeg stanja.
Mislim da smo mi žene vrlo solidarne, ali i podrška jedna drugoj i da nemamo previše toksičnih odnosa (zapravo, mislim da smo po svome habitusu puno razumnije od većine muškaraca). Žena ženi ne smije biti prepreka, jer samo ako se udružimo možemo promijeniti svoj položaj, uloge i status, kazala je Jurčić za Jabuka.tv.
Nasilje nije samo fizičko
Prema mišljenju profesorice s mostarskog sveučilišta, stvari se neće značajno mijenjati, dok se god iz bh. društva ne iskorijeni patrijarhat. Osim toga, Jurčić smatra kako je potrebno uvesti predmet rodne ravnopravnosti, ali i kako je za promjenu krucijalno obrazovanje, koje između ostalog, ženama daje ekonomsku neovisnost. Tako nijedna žena “ne bi morala” ostati u toksičnom odnosu niti ovisiti o nasilniku.
Ono što je nužno jest da se od samog početka socijalizacije djece, nužno uvede rodna ravnopravnost kao predmet izučavanja. Škola ima društvenu funkciju jer je mjesto gdje se utvrđuju društveni obrasci, a kao takva može pridonijeti jačanju svijesti o ljudskim vrijednostima. Ženu se mora pozicionirati u njezine realne društvene uloge, a za taj korak potrebna nam je pomoć i školskih institucija. Također, ženu se mora i opismeniti. Veliki broj zaposlenih i ekonomski neovisnih žena, uvjerena sam, promijenile bi društveni status quo, kazala je za Jabuka.tv Ramkinja koja je i sama izdala knjigu o položaju žena u BiH i objavila preko 20 radova na tu temu.
Nasilje nije samo fizičko. U većini slučajeva, nasilnik je i manipulator s raznim taktikama za iskazivanjem moći nad žrtvom. Postoji nekoliko vrsta nasilja u koje se ubrajaju psihičko, seksualno i ekonomsko, a Jurčić kaže kako je ono najčešće kombinirano. Sigurna kuća u Mostaru je u prvoj polovici ove godine zabilježila više zahtjeva za smještajem i podršku žrtvama obiteljskog nasilja nego u čitavoj prošloj godini.
Prema mnogim istraživanjima, žene u BiH misle da je nasilje intima. Dosta njih ne prijavljuje nasilje mjerodavni institucijama , navodeći materijalnu ovisnost, strah i sram kao razloge. Ženu se svakako može osnažiti preko različitih kanala-medija, radionica, edukacija i sl., međutim smatram da i žene moraju imati vlastitu odgovornost prema sebi. Također, sve nadležne institucije moraju početi primjenjivati adekvatno sve zakonske odredbe, i naravno, želja mi je da se nadležna tijela izvuku ispod kontrole svake vrste. U tom kontekstu, imali bismo zaštićene žene, nasilnike pod kaznom i nepotkupljive institucije, ističe naša sugovornica.
Potrebna korjenita promjena
Širom Bosne i Hercegovine održani su prosvjedi protiv femicida. Među brojnim zahtjevima stoji ističe se ona najvažnija, a to je korjenita promjena u svim društvenim sferama.
Prosvjedi na kojima se okupi 50 ljudi nemaju apsolutno nikakav učinak. Oni se moraju omasoviti ako želimo ženama žrtvama nasilja pokazati da smo uz njih. Međutim, ženama žrtvama nasilja najveća podrška bi bile institucije kojima se vjeruje, koje će poduzeti sve mjere kako bi eliminirali nasilje te koje bi osigurale zaštitu, pomoć ali i naknadu svim žrtvama, mišljenja je profesorica Filozofskog fakulteta.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, zbog složenosti sustava, u entitetima su na snazi i različiti zakoni, ali jedno je sigurno – mora doći do izmjene Kaznenog zakona. Među glavnim zahtjevima prosvjednika upravo je uvođenja femicida kao kaznenog djela s čime se slaže i Jurčić te dodaje kako je jedna “politička opcija u našoj državi već zatražila izmjenu Kaznenog zakona kojom bi se femicid definirao kao posebno teško i opasno kazneno djelo koje treba najoštrije sankcionirati.”
Kazne moraju biti rigorozne, jer uistinu ne smijemo dopustiti da žene budu žrtve samo zato što su žene. Sigurnost žene mora biti obveza i odgovornost države, kazala je te nastavila osvrnuvši se na to da femicid doživljava kao privatan problem te da se događa kada muškarci izgube svoju rodnu ulogu, odnosno moć:
Femicid je ubojstvo žene od strane muškarca zbog mržnje ili nastojanja da se terorom dovedu ili zadrže u podređenom položaju. Ovdje je važno spomenuti i osjećaj nadmoći kod muškaraca koji ide do te mjere da muškarac vrlo često osjeća da raspolaže životom žene. Svakako ovaj fenomen ima korijene u neravnopravnom položaju žene u društvu i nažalost neće prestati dok god imamo patrijarhalne vrijednosti u društvu.
Upravo radi toga, najčešće nakon ubojstva partnerice slijedi i samoubojstvo.
Nijedna osoba ne zaslužuje biti žrtva nasilja
Kako bi osvijestili ovaj ozbiljan i sve prisutniji problem potreban je zajednički napor. Svaka pojedinačna osoba ima odgovornost da podrži žrtve i osudi nasilje.
Prije svega moramo imati nultu toleranciju prema svakom obliku nasilja. Također, moramo shvatiti da nasilje nije privatna stvar već predstavlja jedno od najčešćih kršenja ljudskih prava danas. Država treba uvesti, razviti i poboljšati politike protiv nasilja i ne smiju se koristiti običajima ili tradicijom kao sredstvom izbjegavanja te obveze. Mediji također imaju veliku ulogu. Ne mogu spriječiti nasilje ali mogu pridonijeti da se mijenja svijest o rodno utemeljenom nasilju kao neprihvatljivoj i zakonom zabranjenoj pojavi, zaključila je Daniela Jurčić u razgovoru za Jabuka.tv.
Razgovarajte, tražite pomoć, osudite nasilje, pružite podršku žrtvama nasilja, jer je na kraju krajeva ona najbitnija. Nijedna osoba ne zaslužuje trpjeti nasilje i ne postoji nikakvo opravdanje za taj čin.
Umjesto pretpostavljanja i osuđivanja, stavite se u cipele žene koja je proživjela nasilje. Uostalom, sigurni smo da nitko ne želi isto svojim majkama/sestrama/kćerima i kada to procesuiramo, možda ćemo napokon krenuti u neko bolje sutra. Da bismo stvorili promjenu, potrebno je krenuti od nas samih.
Zapamtite, ne može nam biti bolje dok sami ne budemo bolji, sve navedeno može doprinijeti stvaranju društva u kojem nema mjesta nasilju.
(www.jabuka.tv)
No, ona ne smije biti aktualna samo kada se dogodi ubojstvo ili fizičko nasilje. Upravo radi prevencije, neprestano treba razgovarati o ovom problemu koji je u našem društvu sve češći, a koje je, između ostaloga, posljedica “zaostalih” razmišljanja, kojih se izgleda nikako ne možemo riješiti.
Bh. društvo živi u prošlosti
Ako govorimo o ravnopravnom položaju žena i muškaraca u Bosni i Hercegovini, činjenica je da ravnopravnost i jednakost nisu ostvarene. Godinama su zastupljena tradicionalna uvjerenja koje nam je društvo nametnulo, prema kojima muškarac ima važniju poziciju od žene. Ovdje prije svega mislim na ekonomsku, društvenu, političku i kulturnu nejednakost između žena i muškaraca.
Rodne uloge i stavovi još uvijek su snažno oblikovani patrijarhalnim naslijeđem, ali i komunističkom prošlošću i poslijeratnim procesima, a sve nam to u bh. društvu služi kao opravdanje što je afirmacija ženskih prava na marginama javnog diskursa.
Kolektivna svijest ljudi konstruirana je stereotipnim i tradicionalnim shvaćanjem prema kojem je žena uglavnom smještena u ulogu majke, supruge i domaćice. Ukoliko nije u ulozi stupa obitelji, često ju se percipira samo kao seksualni objekt. Ukratko, bh. društvo je podijeljeno na žene i muškarce, a nametnute kulturološke podjele prouzročile su i brojne posljedice. I nasilje u obitelji, između ostaloga, kazala je za Jabuka.tv prof. dr. sc. Daniela Jurčić koja sama proučava ovu temu više od 15 godina.
Podaci nasilja nad ženama u BiH su iznimno poražavajući. Prema njima, 48% žena u Bosni i Hercegovini pretrpjelo je seksualno i rodno zasnovano nasilje. 84% slučajeva nasilje u obitelji i intimnim vezama nikada se ne prijavi. Oko 70% istraga slučajeva prijavljenih nadležnim tužiteljstvima bude obustavljeno. Ispada da sustav umanjuje žrtvu, a štiti nasilnika.
Država je zapela. Imamo veoma specifičnu i složenu poziciju zbog kompleksnosti političke i institucionalne strukture. Država BiH ignorira diskriminaciju kada je riječ o spolu, a bavi se osiguravanjem nediskriminacije u etničkoj, političkoj i religijskoj strukturi. Imamo zakone koje jamče ravnopravnost spolova, ali samo na papiru, smatra profesorica Sveučilišta u Mostaru.
“Tko zna kako se ona ponašala”
Osim poražavajućih podataka, još poražavajuća činjenica, je ta da i kada se žene odluče prijaviti nasilje, nailaze na razne osude i sumnje. Umjesto podrške, dočeka ih paljba pitanja, pretpostavki i zaključaka poput: “Sama je kriva”, “Tko zna kako se ponašala”, “Izabrala je pogrešnog čovjeka”…Mogli bismo tako nabrajati u nedogled.
Razlog osuđivanja vidim isključivo u činjenici da smo jedno konzervativno društvo, u kojem se i u situaciji kada se dogodi nasilje nad ženom, ona okrivljuje, odnosno pronalaze se načini kako opravdati nasilnika. Traže se motivi, a nasilje se čak dovodi u kontekst prevelike ljubavi počinitelja za svoju žrtvu. Žena je ta koja uvijek prelazi granicu. To su uistinu promišljanja koja treba osuđivati, a ne njima se baviti čak i u javnom diskursu, tvrdi naša sugovornica.
Osim toga, na društvenim mrežama, u dosta slučajeva, listajući komentare možete vidjeti kako i žene osuđuju jedna drugu, no Jurčić smatra kako je to “zastarjela kategorija”, te dodaje da se žene moraju udružiti radi promjene zabrinjavajućeg stanja.
Mislim da smo mi žene vrlo solidarne, ali i podrška jedna drugoj i da nemamo previše toksičnih odnosa (zapravo, mislim da smo po svome habitusu puno razumnije od većine muškaraca). Žena ženi ne smije biti prepreka, jer samo ako se udružimo možemo promijeniti svoj položaj, uloge i status, kazala je Jurčić za Jabuka.tv.
Nasilje nije samo fizičko
Prema mišljenju profesorice s mostarskog sveučilišta, stvari se neće značajno mijenjati, dok se god iz bh. društva ne iskorijeni patrijarhat. Osim toga, Jurčić smatra kako je potrebno uvesti predmet rodne ravnopravnosti, ali i kako je za promjenu krucijalno obrazovanje, koje između ostalog, ženama daje ekonomsku neovisnost. Tako nijedna žena “ne bi morala” ostati u toksičnom odnosu niti ovisiti o nasilniku.
Ono što je nužno jest da se od samog početka socijalizacije djece, nužno uvede rodna ravnopravnost kao predmet izučavanja. Škola ima društvenu funkciju jer je mjesto gdje se utvrđuju društveni obrasci, a kao takva može pridonijeti jačanju svijesti o ljudskim vrijednostima. Ženu se mora pozicionirati u njezine realne društvene uloge, a za taj korak potrebna nam je pomoć i školskih institucija. Također, ženu se mora i opismeniti. Veliki broj zaposlenih i ekonomski neovisnih žena, uvjerena sam, promijenile bi društveni status quo, kazala je za Jabuka.tv Ramkinja koja je i sama izdala knjigu o položaju žena u BiH i objavila preko 20 radova na tu temu.
Nasilje nije samo fizičko. U većini slučajeva, nasilnik je i manipulator s raznim taktikama za iskazivanjem moći nad žrtvom. Postoji nekoliko vrsta nasilja u koje se ubrajaju psihičko, seksualno i ekonomsko, a Jurčić kaže kako je ono najčešće kombinirano. Sigurna kuća u Mostaru je u prvoj polovici ove godine zabilježila više zahtjeva za smještajem i podršku žrtvama obiteljskog nasilja nego u čitavoj prošloj godini.
Prema mnogim istraživanjima, žene u BiH misle da je nasilje intima. Dosta njih ne prijavljuje nasilje mjerodavni institucijama , navodeći materijalnu ovisnost, strah i sram kao razloge. Ženu se svakako može osnažiti preko različitih kanala-medija, radionica, edukacija i sl., međutim smatram da i žene moraju imati vlastitu odgovornost prema sebi. Također, sve nadležne institucije moraju početi primjenjivati adekvatno sve zakonske odredbe, i naravno, želja mi je da se nadležna tijela izvuku ispod kontrole svake vrste. U tom kontekstu, imali bismo zaštićene žene, nasilnike pod kaznom i nepotkupljive institucije, ističe naša sugovornica.
Potrebna korjenita promjena
Širom Bosne i Hercegovine održani su prosvjedi protiv femicida. Među brojnim zahtjevima stoji ističe se ona najvažnija, a to je korjenita promjena u svim društvenim sferama.
Prosvjedi na kojima se okupi 50 ljudi nemaju apsolutno nikakav učinak. Oni se moraju omasoviti ako želimo ženama žrtvama nasilja pokazati da smo uz njih. Međutim, ženama žrtvama nasilja najveća podrška bi bile institucije kojima se vjeruje, koje će poduzeti sve mjere kako bi eliminirali nasilje te koje bi osigurale zaštitu, pomoć ali i naknadu svim žrtvama, mišljenja je profesorica Filozofskog fakulteta.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, zbog složenosti sustava, u entitetima su na snazi i različiti zakoni, ali jedno je sigurno – mora doći do izmjene Kaznenog zakona. Među glavnim zahtjevima prosvjednika upravo je uvođenja femicida kao kaznenog djela s čime se slaže i Jurčić te dodaje kako je jedna “politička opcija u našoj državi već zatražila izmjenu Kaznenog zakona kojom bi se femicid definirao kao posebno teško i opasno kazneno djelo koje treba najoštrije sankcionirati.”
Kazne moraju biti rigorozne, jer uistinu ne smijemo dopustiti da žene budu žrtve samo zato što su žene. Sigurnost žene mora biti obveza i odgovornost države, kazala je te nastavila osvrnuvši se na to da femicid doživljava kao privatan problem te da se događa kada muškarci izgube svoju rodnu ulogu, odnosno moć:
Femicid je ubojstvo žene od strane muškarca zbog mržnje ili nastojanja da se terorom dovedu ili zadrže u podređenom položaju. Ovdje je važno spomenuti i osjećaj nadmoći kod muškaraca koji ide do te mjere da muškarac vrlo često osjeća da raspolaže životom žene. Svakako ovaj fenomen ima korijene u neravnopravnom položaju žene u društvu i nažalost neće prestati dok god imamo patrijarhalne vrijednosti u društvu.
Upravo radi toga, najčešće nakon ubojstva partnerice slijedi i samoubojstvo.
Nijedna osoba ne zaslužuje biti žrtva nasilja
Kako bi osvijestili ovaj ozbiljan i sve prisutniji problem potreban je zajednički napor. Svaka pojedinačna osoba ima odgovornost da podrži žrtve i osudi nasilje.
Prije svega moramo imati nultu toleranciju prema svakom obliku nasilja. Također, moramo shvatiti da nasilje nije privatna stvar već predstavlja jedno od najčešćih kršenja ljudskih prava danas. Država treba uvesti, razviti i poboljšati politike protiv nasilja i ne smiju se koristiti običajima ili tradicijom kao sredstvom izbjegavanja te obveze. Mediji također imaju veliku ulogu. Ne mogu spriječiti nasilje ali mogu pridonijeti da se mijenja svijest o rodno utemeljenom nasilju kao neprihvatljivoj i zakonom zabranjenoj pojavi, zaključila je Daniela Jurčić u razgovoru za Jabuka.tv.
Razgovarajte, tražite pomoć, osudite nasilje, pružite podršku žrtvama nasilja, jer je na kraju krajeva ona najbitnija. Nijedna osoba ne zaslužuje trpjeti nasilje i ne postoji nikakvo opravdanje za taj čin.
Umjesto pretpostavljanja i osuđivanja, stavite se u cipele žene koja je proživjela nasilje. Uostalom, sigurni smo da nitko ne želi isto svojim majkama/sestrama/kćerima i kada to procesuiramo, možda ćemo napokon krenuti u neko bolje sutra. Da bismo stvorili promjenu, potrebno je krenuti od nas samih.
Zapamtite, ne može nam biti bolje dok sami ne budemo bolji, sve navedeno može doprinijeti stvaranju društva u kojem nema mjesta nasilju.
(www.jabuka.tv)
