Očajnici će vam već pri prvom susretu početi govoriti o neimaštini i besperspektivnosti u ovom zaboravljenom mjestu, a na pitanje o migracijama reći će vam da odlazi svako ko ima kuda otići.
Preciznih podataka o odlasku stanovništva nema.
Katastrofalno stanje
Prema posljednjem popisu iz 1991., na području ove općine živjelo je 19.760 ljudi. Danas, prema podacima Kantonalnog zavoda za statistiku, taj broj iznosi 16.500. No, mnogi smatraju da je stanje znatno lošije i da općina danas broji tek oko 13.000 ljudi.
Iseljavanje je počelo tokom rata, a nastavljeno i kasnije, uglavnom ekonomskim migracijama. Cijela povratnička sela iseljena su zbog bijede.
Glavni razlog katastrofalne ekonomske situacije jeste nesposobna vlast koja, nakon rata, nije pokrenula rad fabrika koje su nekada zapošljavale veliki broj ljudi, već je pljačkaškom privatizacijom uništila ono malo privrede što je preživjelo ratna dešavanja.
Primjerice, UNIS-ova tvornica, koja je bila najvažniji poslodavac u ovom mjestu, privatizirana je tako da je investitoru dozvoljeno da proda svu opremu, nakon čega je nestao. Sve što je u ovom gradiću ostalo do nekadašnjeg privrednog giganta jesu prazne hale i hipoteka.
Zamjenik načelnika općine Josip Juričić kaže da se iseljava "uglavnom najkvalitetnije radno sposobno stanovništvo", ali da današnje općinske vlasti na to ne gledaju mirno.
- Ekonomska nerazvijenost glavni je razlog za nastavak iseljavanja. Iako mi vjerujemo da je ovo iseljavanje usporeno, treba priznati da ono postoji i da je ono karakteristika ovog područja - kazao nam je Juričić.
Novac investitorima
Da bi privukli investitore, iz ove općine počeli su davati novac kompanijama koje bi ovdje zapošljavale ljude, a već, navodno, ima naznaka boljih vremena.
- Kreiran je poseban fond koji je naslonjen na općinski proračun kojim se novim investitorima nudi novčana pomoć prilikom zapošljavanja. Ta pomoć može biti od 3.500 do 12.000 KM po jednom novouposlenom. U posljednje vrijeme imamo sve više upita za korištenje tih sredstava - kaže Juričić.
Ovo je jedna od rijetkih općina koje imaju veći broj nezaposlenih od zaposlenih na evidencijama. Broj oni koji su radili lani je iznosio oko 1.350, a koji nisu oko 1.800. Broj nezaposlenih s visokom stručnom spremom raste, a njih je već skoro 100.
Nema nikakvih mogućnosti
Cvita Stojanović kaže da ljudi odlaze jer u ovom mjestu "nemaju nikakve mogućnosti, nemaju zaposlenja".
- Mladi ljudi najviše se iseljavaju, jer ovdje nemaju nikakve perspektive i ne mogu normalno živjeti - kaže Stojanović.
Omladina nema šta da radi
Fadila Subašić vratila se u Prozor iz Njemačke, u kojoj je živjela dugo godina, ali u svom rodnom mjestu nije našla posao. Kaže da joj nije žao nje, nego mladih ljudi.
- Ovdje ima dosta nezaposlene omladine. Život za ljude koji ovdje žive veoma je težak. Oni odlaze zbog toga što nemaju posla. Ako se nema šta jesti, mora se ići. Ljudi idu trbuhom za kruhom - kaže nam Subašić.
Za razliku od malo starije generacije, mladi ljudi nisu bili raspoloženi da razgovaraju o ovoj temi. (Dnevni avaz)
