Netom objavljeno izvješće Štokholmskog mirovnog instituta SIPRI zapravo obuhvaća tek razdoblje od 2017. do 2021. i uspoređuje ga s četverogodišnjim razdobljem prije toga. Ovo izvješće se odnosi na trgovinu, dakle ne na same vojne izdatke pojedinih država, ali već i ovi podaci svjedoče kako prije svega Europa ubrzano puni svoje arsenale.
U čitavom svijetu je u tom razdoblju opseg kupljenog oružja zapravo - pao za 4,6%, ali europske države su kupile za 19% veći iznos oružja nego u prethodnom razdoblju. To još nije ništa u usporedbi s odlukom čitavog niza država Europe o drastičnom povećanju svojih izdataka za obranu nakon napada Rusije na Ukrajinu, ali već to izvješće obuhvaća razdoblje kad su počele ozbiljne napetosti prema Rusiji: jer ono već sadrži reakciju članica NATO-a na "rusku aneksiju Krima 2014. i agresiju u Donbasu", objašnjava Ian Anthony koji je na čelu odjela za Europu kod SIPRI. Jer već 2014. je NATO odlučio okrenuti trend sve manjih izdataka za obranu , piše DW.
Manji izvoz ne govori sve
Sami podaci o međunarodnoj trgovini ne pružaju pravu sliku: na primjer u promatranom razdoblju je izvoz oružja Francuske - inače na trećem mjestu po trgovini oružjem - pao za čitavih 59%, Njemačke (5. mjesto) za 19%, a Rusije koja je drugi izvoznik oružja svijeta je pao za 26%. Zapravo to nema veze s Ukrajinom, nego je to rezultat znatno manje narudžbe ruskog naoružanja iz samo dvije zemlje, Indije i Vijetnama. Kako će se razvijati međunarodni poslovi ruskih tvornica oružja nakon agresije na Ukrajinu, teško je reći: Vijetnam je stari kupac ruskog oružja, a Indija je zapravo i u doba SSSR-a uredno kupovala oružje i s jedne i s druge strane.
O trenutnom razvoju i brizi Europe za vlastitu sigurnost u ovoj statistici jedino govori podatak o značajnom povećanju izvoza naoružanja od najvećeg na svijetu, Sjedinjenih Američkih Država za 14% u usporedbi s prethodnim četverogodišnjim razdobljem. Tu je svakako određenu ulogu imao i pritisak tadašnjeg američkog predsjednika Trumpa, ali i izvješće piše kako je glavni uzrok nabave američkog oružja europskih zemalja bilo pogoršanje odnosa prema Rusiji "prije svega od zemalja koje nisu sposobne svoje potrebe pokriti vlastitom industrijom oružja", piše jedan od autora Pieter Wezeman.
Avioni se masovno kupuju
To se najprije odnosi na borbene avione: Velika Britanija, Norveška i Nizozemska su ukupno naručile 71 američki avion F-35, a u posljednje dvije godine je došlo još mnoštvo narudžbi zemalja koje se osjećaju osobito ugrožene od Rusije: Finska je kupila 64 komada, a Poljska 32. Njemačka i dalje ustraje u svojoj eskadrili Eurofightera, ali je zato od Amerikanaca požurila kupiti pet komada aviona P-8A što je zapravo Boeingov model 737, ali posebno opremljen i naoružan za potragu i uništavanje neprijateljskih podmornica.
Zanimljivo je i da je od 2017. do 2021. pao izvoz oružja i jedne Kine za 31%, ali i nedavna odluka tamošnjeg Narodnog kongresa o rekordnom izdatku za vojsku prije svjedoči kako su i tamošnje tvornice radile punom parom, ali za domaće potrebe. Isto tako je zanimljiv - i također proturječi propagandnoj mašineriji Kremlja - podatak o uvozu oružja Ukrajine. Naime, on je od 2017. do 2021. bio - gotovo beznačajan.
Ukrajina gotovo da nije kupovala
SIPRI to objašnjava "slabom financijskom sposobnošću zemlje i činjenicom da Ukrajina ima vlastite proizvodne kapaciteta oružja i značajne zalihe oružja", makar pretežito iz doba SSSR-a, piše u ovom izvješću. Osim toga "je do veljače 2022. više od najvažnijih izvoznika oružja ograničavalo svoju prodaju oružja Ukrajini u brizi kako bi to moglo samo još provocirati napetosti".
Konkretno, radi se o 12 bespilotnih letjelica iz Turske, 540 protuoklopnih raketa iz SAD i 87 oklopna vozila kao i 56 artiljerijskih oružja iz Češke. Riječ je o letjelicama tipa Bayraktar i protuoklopnim RB Javelin, a makar je u ovom ratu bilo izvješća o uporabi ovih oružja, Ian Anthony smatra kako "niti jedan pojedini oružani sustav neće odrediti ishod ovog rata. Rusija primjenjuje opsadu, upotrebljava teško topništvo i neprecizno bombardiranje" - zbog kojih ima i toliko civilnih žrtava, ali sve to pokazuje i da sve priče o novim oružanim sustavima koji će promijeniti izgled bojišta, barem kad je riječ o Rusiji, treba uzeti s oprezom, smatra Anthony.
Rusija je prokockala povjerenje
No on isto tako može konstatirati kako je ovaj rat korjenito promijenio vojnu geografiju Europe. "Sad više nema nikakvih iluzija o nekakvoj suradnji s Rusijom kao što se dogovorilo u devedesetima prošlog stoljeća. Rusija više ne može biti partner i to u razdoblju koje se može procijeniti", smatra stručnjak SIPRI-ja, piše DW.
S druge strane i zapadne zemlje se više ne osjećaju obavezne biti oprezne prema Rusiji. To već pokazuje i sve izgledniji pristup Finske i Švedske NATO-u, ali to se odnosi i na sam vojni savez: "NATO je oslobođen od jamstva kako neće trajno stacionirati veće vojne jedinice na svom istočnom krilu i zemljama koje graniče s Rusijom", smatra stručnjak SIPRI-ja. Ukratko, bez obzira na ishod u Ukrajini, Putin je postigao upravo suprotno što je možda htio: ne manje, nego više vojnog pritiska na svoje granice prema Europi.
U čitavom svijetu je u tom razdoblju opseg kupljenog oružja zapravo - pao za 4,6%, ali europske države su kupile za 19% veći iznos oružja nego u prethodnom razdoblju. To još nije ništa u usporedbi s odlukom čitavog niza država Europe o drastičnom povećanju svojih izdataka za obranu nakon napada Rusije na Ukrajinu, ali već to izvješće obuhvaća razdoblje kad su počele ozbiljne napetosti prema Rusiji: jer ono već sadrži reakciju članica NATO-a na "rusku aneksiju Krima 2014. i agresiju u Donbasu", objašnjava Ian Anthony koji je na čelu odjela za Europu kod SIPRI. Jer već 2014. je NATO odlučio okrenuti trend sve manjih izdataka za obranu , piše DW.
Manji izvoz ne govori sve
Sami podaci o međunarodnoj trgovini ne pružaju pravu sliku: na primjer u promatranom razdoblju je izvoz oružja Francuske - inače na trećem mjestu po trgovini oružjem - pao za čitavih 59%, Njemačke (5. mjesto) za 19%, a Rusije koja je drugi izvoznik oružja svijeta je pao za 26%. Zapravo to nema veze s Ukrajinom, nego je to rezultat znatno manje narudžbe ruskog naoružanja iz samo dvije zemlje, Indije i Vijetnama. Kako će se razvijati međunarodni poslovi ruskih tvornica oružja nakon agresije na Ukrajinu, teško je reći: Vijetnam je stari kupac ruskog oružja, a Indija je zapravo i u doba SSSR-a uredno kupovala oružje i s jedne i s druge strane.
O trenutnom razvoju i brizi Europe za vlastitu sigurnost u ovoj statistici jedino govori podatak o značajnom povećanju izvoza naoružanja od najvećeg na svijetu, Sjedinjenih Američkih Država za 14% u usporedbi s prethodnim četverogodišnjim razdobljem. Tu je svakako određenu ulogu imao i pritisak tadašnjeg američkog predsjednika Trumpa, ali i izvješće piše kako je glavni uzrok nabave američkog oružja europskih zemalja bilo pogoršanje odnosa prema Rusiji "prije svega od zemalja koje nisu sposobne svoje potrebe pokriti vlastitom industrijom oružja", piše jedan od autora Pieter Wezeman.
Avioni se masovno kupuju
To se najprije odnosi na borbene avione: Velika Britanija, Norveška i Nizozemska su ukupno naručile 71 američki avion F-35, a u posljednje dvije godine je došlo još mnoštvo narudžbi zemalja koje se osjećaju osobito ugrožene od Rusije: Finska je kupila 64 komada, a Poljska 32. Njemačka i dalje ustraje u svojoj eskadrili Eurofightera, ali je zato od Amerikanaca požurila kupiti pet komada aviona P-8A što je zapravo Boeingov model 737, ali posebno opremljen i naoružan za potragu i uništavanje neprijateljskih podmornica.
Zanimljivo je i da je od 2017. do 2021. pao izvoz oružja i jedne Kine za 31%, ali i nedavna odluka tamošnjeg Narodnog kongresa o rekordnom izdatku za vojsku prije svjedoči kako su i tamošnje tvornice radile punom parom, ali za domaće potrebe. Isto tako je zanimljiv - i također proturječi propagandnoj mašineriji Kremlja - podatak o uvozu oružja Ukrajine. Naime, on je od 2017. do 2021. bio - gotovo beznačajan.
Ukrajina gotovo da nije kupovala
SIPRI to objašnjava "slabom financijskom sposobnošću zemlje i činjenicom da Ukrajina ima vlastite proizvodne kapaciteta oružja i značajne zalihe oružja", makar pretežito iz doba SSSR-a, piše u ovom izvješću. Osim toga "je do veljače 2022. više od najvažnijih izvoznika oružja ograničavalo svoju prodaju oružja Ukrajini u brizi kako bi to moglo samo još provocirati napetosti".
Konkretno, radi se o 12 bespilotnih letjelica iz Turske, 540 protuoklopnih raketa iz SAD i 87 oklopna vozila kao i 56 artiljerijskih oružja iz Češke. Riječ je o letjelicama tipa Bayraktar i protuoklopnim RB Javelin, a makar je u ovom ratu bilo izvješća o uporabi ovih oružja, Ian Anthony smatra kako "niti jedan pojedini oružani sustav neće odrediti ishod ovog rata. Rusija primjenjuje opsadu, upotrebljava teško topništvo i neprecizno bombardiranje" - zbog kojih ima i toliko civilnih žrtava, ali sve to pokazuje i da sve priče o novim oružanim sustavima koji će promijeniti izgled bojišta, barem kad je riječ o Rusiji, treba uzeti s oprezom, smatra Anthony.
Rusija je prokockala povjerenje
No on isto tako može konstatirati kako je ovaj rat korjenito promijenio vojnu geografiju Europe. "Sad više nema nikakvih iluzija o nekakvoj suradnji s Rusijom kao što se dogovorilo u devedesetima prošlog stoljeća. Rusija više ne može biti partner i to u razdoblju koje se može procijeniti", smatra stručnjak SIPRI-ja, piše DW.
S druge strane i zapadne zemlje se više ne osjećaju obavezne biti oprezne prema Rusiji. To već pokazuje i sve izgledniji pristup Finske i Švedske NATO-u, ali to se odnosi i na sam vojni savez: "NATO je oslobođen od jamstva kako neće trajno stacionirati veće vojne jedinice na svom istočnom krilu i zemljama koje graniče s Rusijom", smatra stručnjak SIPRI-ja. Ukratko, bez obzira na ishod u Ukrajini, Putin je postigao upravo suprotno što je možda htio: ne manje, nego više vojnog pritiska na svoje granice prema Europi.
