Brojni logoraši u BiH, neovisno o narodu iz kojega dolaze, nezadovoljni su odnosom države prema njima, nepostojanjem zakonskog rješenja na razini države ili Federacije koji bi ih tretirao na jednak način i koji bi omogućio barem simboličnu nadoknadu za sve pretrpljene užase u vihoru rata 90-ih, piše Večernji list BiH.
Kopanje rovova, prisilno vađenje krvi, živi štitovi, svakodnevna fizička i psihička maltretiranja; ovo su samo neke od strahota s kojima su logoraši bili suočeni, no danas, 25 godina nakon okončanja rata, nisu prepoznati niti im je država omogućila reparaciju kako bi barem jednim dijelom pokazala da joj je stalo do vlastitih građana koji su boravili u, najmanju ruku rečeno, nehumanim uvjetima.
Višegodišnja borba
Brojni logoraši dolaze iz hrvatskog naroda te okupljeni u Udrugu hrvatskih logoraša Domovinskog rata sve ove godine nakon rata pokušavaju izboriti neka prava za svoje članove. Međutim, očito je kako država i dalje zatvara oči pred problemom u kojem se nalaze njezini brojni građani kojima nije osigurala osnovna ljudska prava, a posebno zabrinjava situacija u kojoj se nekoliko puta do sada neuspješno pokušavalo donijeti zakonsko rješenje.
Naime, u tri je navrata postojao nacrt zakonskog rješenja koje priželjkuju logoraši - 2006., 2011. te 2017. godine, no do usvajanja nije došlo bez obzira na situaciju u kojoj se BiH obvezala da će ga donijeti potpisivanjem Konvencije UN-a protiv torture i drugih vrsta okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i Europske konvencije za sprečavanje torture i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
Simptomatično je i što se najave donošenja zakona uglavnom mogu čuti u točno tempiranom vremenu kada se treba pokazati kako BiH ispunjava određene uvjete u tom kontekstu. No, borba za ostvarenje prava ne prestaje, a nadu pruža činjenica kako bi europski put mogao imati izravne poveznice s rješavanjem ovoga pitanja.
Upozorenja EU-a
Naime, Europska komisija u svojim izvješćima o napretku BiH ističe kako se mora donijeti adekvatno rješenje u skladu s obvezama koje je BiH preuzela sukladno konvencijama. Odbor UN-a protiv torture 2006. godine pozvao je vlasti BiH da odmah ratificiraju zakon, a pozivaju i na izradu pravnih i drugih mjera koje će se provoditi u cijeloj zemlji, uključujući službeni program za rehabilitaciju žrtava torture, uključujući seksualno nasilje.
I dok se čeka rasplet oko donošenja zakona, situacija sa sudskim tužbama koje su podnosili hrvatski logoraši pokazala je izuzetno zabrinjavajući odnos države prema stradalnicima. Sudske tužbe koje su logoraši podnijeli protiv obaju entiteta, tražeći odštetu za zločine kojima su bili izloženi, prvih su godina donijele pozitivan ishod, međutim, presude viših sudskih instancija mahom su poništavale prvostupanjske presude logoraša, i to uz pomalo nelogično objašnjenje kako je prošao rok od pet godina nakon rata u kojem su morali tražiti svoju zadovoljštinu.
Kopanje rovova, prisilno vađenje krvi, živi štitovi, svakodnevna fizička i psihička maltretiranja; ovo su samo neke od strahota s kojima su logoraši bili suočeni, no danas, 25 godina nakon okončanja rata, nisu prepoznati niti im je država omogućila reparaciju kako bi barem jednim dijelom pokazala da joj je stalo do vlastitih građana koji su boravili u, najmanju ruku rečeno, nehumanim uvjetima.
Višegodišnja borba
Brojni logoraši dolaze iz hrvatskog naroda te okupljeni u Udrugu hrvatskih logoraša Domovinskog rata sve ove godine nakon rata pokušavaju izboriti neka prava za svoje članove. Međutim, očito je kako država i dalje zatvara oči pred problemom u kojem se nalaze njezini brojni građani kojima nije osigurala osnovna ljudska prava, a posebno zabrinjava situacija u kojoj se nekoliko puta do sada neuspješno pokušavalo donijeti zakonsko rješenje.
Naime, u tri je navrata postojao nacrt zakonskog rješenja koje priželjkuju logoraši - 2006., 2011. te 2017. godine, no do usvajanja nije došlo bez obzira na situaciju u kojoj se BiH obvezala da će ga donijeti potpisivanjem Konvencije UN-a protiv torture i drugih vrsta okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i Europske konvencije za sprečavanje torture i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
Simptomatično je i što se najave donošenja zakona uglavnom mogu čuti u točno tempiranom vremenu kada se treba pokazati kako BiH ispunjava određene uvjete u tom kontekstu. No, borba za ostvarenje prava ne prestaje, a nadu pruža činjenica kako bi europski put mogao imati izravne poveznice s rješavanjem ovoga pitanja.
Upozorenja EU-a
Naime, Europska komisija u svojim izvješćima o napretku BiH ističe kako se mora donijeti adekvatno rješenje u skladu s obvezama koje je BiH preuzela sukladno konvencijama. Odbor UN-a protiv torture 2006. godine pozvao je vlasti BiH da odmah ratificiraju zakon, a pozivaju i na izradu pravnih i drugih mjera koje će se provoditi u cijeloj zemlji, uključujući službeni program za rehabilitaciju žrtava torture, uključujući seksualno nasilje.
I dok se čeka rasplet oko donošenja zakona, situacija sa sudskim tužbama koje su podnosili hrvatski logoraši pokazala je izuzetno zabrinjavajući odnos države prema stradalnicima. Sudske tužbe koje su logoraši podnijeli protiv obaju entiteta, tražeći odštetu za zločine kojima su bili izloženi, prvih su godina donijele pozitivan ishod, međutim, presude viših sudskih instancija mahom su poništavale prvostupanjske presude logoraša, i to uz pomalo nelogično objašnjenje kako je prošao rok od pet godina nakon rata u kojem su morali tražiti svoju zadovoljštinu.
