U naporima da, barem tako tvrde, smanji mogućnost financiranja terorizma i pranja novca, Europska unija najavila je oštru i nemilosrdnu borbu protiv - "keša", piše Jutarni list.
Da - gotovine, papirnatog novca - uglavnom, protiv "opipljivih para", vrlo vjerojatno i zato što se njezina borba protiv originalnih terorista od krvi i mesa posljednjih desetljeća nekako pokazala uzaludnom.
Zašto protiv gotovine?
Zato što je upravo "keš", prema brojnim europskim i svjetskim istraživanjima, platforma koja idealno pogoduje "lošim dečkima"; svima onima koji za sobom ne žele ostavljati digitalne niti ikakve druge tragove, koji žele ostati skriveni, daleko od očiju javnosti, a kamoli represivnog aparata koji ih godinama bezuspješno pokušava uloviti.
Šalu na stranu - svijet ionako već spontano sam po sebi sve više odbacuje gotov novac i okreće se kartičnom plaćanju - pa čak i plaćanju virtualnim apoenima - ali sudeći prema najnovijoj inicijativi Europske unije koja je predložena 23. siječnja ove godine, u skorijoj budućnosti praktički više neće biti moguće u potpunoj anonimnosti za gotov novac kupovati one malo skuplje i vrednije artikle.
Dozvoljeni prag
Što će biti eventualni maksimalni dozvoljeni prag u korištenju gotovine, još nije poznato, ali moguće je da će se Europska unija poslužiti već nekim postojećim ograničenjima i regulativama koje pojedine zemlje EU koriste znatno prije nego što je predložena ova inicijativa.
Poznat je primjer Francuske, gdje je gornja granica gotovinskog plaćanja 3000 eura za fiskalne rezidente, a trgovci kod primanja gotovine imaju pravo odbiti sve uplate koje podrazumijevaju više od 50 kovanica.
Njemačka, Malta, Cipar, Slovenija, Island, Austrija i Litva dosad nisu osjećale potrebu implementirati ovaj limit, iako je njemačka Vlada, obavijestio je u veljači prošle godine Deutsche Welle, intenzivno stala razmišljati treba li možda uvesti gornju granicu za plaćanje u kešu.
Postojeća rješenja razlikuju se od države do države - u Mađarskoj privatne osobe, primjerice, ne poznaju limit u plaćanju gotovinom, ali pravne su obvezne odbiti gotovinu ako svota premašuje milijun i pol mađarskih forinti (oko 5000 eura), dok se u Portugalu kartica mora provući za svaku kupnju iznad 1000 eura.
U Češkoj je limit za plaćanje gotovinom zacementiran na 350.000 kruna (oko 14.000 eura), a limit za rezidente u Španjolskoj postavljen je na 2500 eura.
Dakle, tisuću je rješenja i modela među kojima se može birati, a sve u svrhu poštovanja već donesenog akcijskog plana EU u borbi protiv terorizma koji podrazumijeva ažuriranje europskih regulativa i prilagođavanje postojećih novim prijetnjama i metodama borbe.
Poznata je činjenica, upozorava znanstvena savjetnica Ekonomskog instituta u Zagrebu Jelena Budak, da se dio kriminalnih aktivnosti, a tako i terorizma, financira gotovinom, što je u posljednje vrijeme posebno vidljivo na primjeru krijumčarenja ljudi, odnosno izbjeglica koje na putu prema EU plaćaju usluge krijumčarenja u gotovini.
- Gotovina postaje atraktivnije sredstvo plaćanja ilegalnih aktivnosti paralelno s umrežavanjem institucija i razmjenom podataka o bankovnim transakcijama u svijetu i sve je teže i skuplje zamračiti tokove novca, prikriti izvore financiranja terorizma te oprati nelegalno stečen novac. Razumljivo je onda da se politikama nastoji suziti manevarski prostor i novčane tokove usmjeriti u kanale koje je moguće kontrolirati - pojašnjava Budak napore Europske unije.
Kako se objašnjava u ovoj inicijativi, ona se savršeno nadovezuje na odluku Europske centralne banke (ECB) iz svibnja 2016. godine, kojom se ukida daljnja proizvodnja novčanice od 500 eura, a dopušteno je da bude u optjecaju najkasnije do 2018. godine, nakon čega je više neće smjeti biti na tržištu.
Pranje novca
Inicijativa se nadalje nadovezuje na treću Europsku direktivu protiv pranja novca, koja dilere umjetninama i antikvitetima prisiljava da identificiraju sve kupce i vode podatke o svim transakcijama većim od 15.000 eura.
Ipak, prije nego što inicijativa doista bude prihvaćena, Europska će unija morati riješiti nekoliko prepreka koje stoje na putu njezine implementacije.
Prvo, treba utvrditi neki gornji limit dopuštenog gotovinskog plaćanja koji će biti prihvatljiv i smislen u svim zemljama EU, posebno s obzirom na šarolikost njihove platežne moći, valuta, gospodarskih prilika, ali i postojećih praksi kad je u pitanju kartično plaćanje.
Stalni nadzor
Hrvatska je, primjera radi, s gotovo devet milijuna debitnih i kreditnih kartica i njihovim godišnjim rastom od dva posto u samom vrhu EU prema broju kartica po stanovniku, ali je i dalje muči problem što se karticama može plaćati u samo 11 posto ukupnog broja poslovnih objekata, kao i činjenica da se 44 posto izdanih kartica zapravo ne koristi.
Drugo, Unija će se morati pozabaviti i optužbama onih koji tvrde da je ograničavanje korištenja gotovine zapravo korak prema potpunom i legaliziranom gubitku anonimnosti koji će vladama zemalja Europske unije praktički dopustiti kontinuirani nadzor svih njihovih građana.
Najglasniji je u promicanju ove ideje posljednjih dana investicijski guru Jim Rogers, koji incijativu uspoređuje s Big Brotherom.
"Mnoge su zemlje već uvele tu praksu. U nekim američkim državama također ne možete plaćati gotovinom iznad određenih iznosa. Vlade to obožavaju. Tako vas mogu kontrolirati. Želite li kupiti šalicu kave, znaju koju kavu pijete i gdje je pijete", znakovito je poručio i naglasio da će Vlade, u pokušaju da zataškaju prave razloge kompletnog nadzora, uvijek to opravdavati "javnim dobrom".
Jelena Budak ipak ističe da je u digitalno doba posve iluzorno vjerovati da korištenjem gotovine štitimo svoju privatnost.
"Zapravo je štitimo u zanemarivoj mjeri u odnosu na druge sfere svakodnevnog života, u kojem privatnosti jednostavno više nema. Nije problem zadiranje u privatnost u smislu prikupljanja podataka o transakcijama, nego je glavno pitanje tko ima pristup podacima i ovlasti korištenja te u koje svrhe. Dakle, pitanje je nadležnosti i kontrole, a za to, bojim se, nitko nema pouzdano dugoročno rješenje ni na svjetskoj razini. Pojedinac jednostavno mora biti svjestan da u današnje doba u svakom djeliću svog života ostavlja neizbrisiv zapis i da ga korištenje gotovine neće spasiti od narušavanja privatnosti - smatra Budak. Sličnog su mišljenja i predlagatelji inicijative koji se većinom pozivaju na veliko Europolovo istraživanje pod nazivom "Zašto je gotovina i dalje kralj plaćanja".
Riječ je o velikoj strateškoj analizi načina i metoda korištenja gotovine od strane kriminalnih organizacija i terorista, a među kojima su krijumčarenje ili pranje novca, kao i nešto sofisticiraniji načini stapanja nelegalnih sredstava u posve legalnu ekonomiju.
Ono što je na razini EU zamijećeno kao paradoks jest činjenica da se količina papirnatih novčanica, neovisno o redovitom godišnjem smanjenju udjela gotovinskog plaćanja, neprestano povećava, pa ih je krajem 2014. godine na razini Unije u optjecaju bilo ukupno trilijun, od čega se 54 posto odnosi na velike novčanice od 100 do 500 eura.
Krupne novčanice
Općenito, tada zabilježene novčanice od 500 eura u optjecaju novca predstavljale su gotovo 30 posto ukupno dostupnog novca u gotovini, što je bilo posebno znakovito s obzirom na to da su brojna istraživanja pokazivala kako 56 posto ispitanika nikad u životu nije uživo vidjelo tako izdašnu novčanicu.
Gdje su se, dakle, sve one nalazile i je li doista moguće da su isključivo u rukama kriminalnih organizacija?
Europol vjeruje da jest, a to dodatno potkrepljuje podacima iz 2011. godine, koji su pokazali da se od tadašnjih 840 milijardi eura novčanica u optjecaju za konkretne transakcije koristi ukupno jedna trećina te da za nekih 200 milijardi eura istražitelji ne znaju gdje se nalaze niti za što se koriste.
Naravno, ne služi baš sav taj novac za ilegalne poslove jer čak i kriminalci imaju potrebu obavljati legalne transakcije - primjerice, kad si kupuju hranu, plaćaju noćenja, podmiruju troškove prijevoza.
Njegov dobar dio, dakle, koristi se u svrhe potpuno legalne ekonomije, ali se onda i dobar dio nelegalnih sredstava stapa u legalnu ekonomiju, čime mu se prikriva trag te zauvijek gubi izvor.
Metode su šarolike - od fizičkog krijumčarenja novca (u tome prema podacima Europola prednjače Kinezi i Nigerijci dok je za Ruse i Ukrajince zamijećeno da u velikom broju i često na granicama prijavljuju unos maksimalnih zakonom propisanih iznosa u pojedinu destinaciju), preko njegova pretakanja u "cash friendly" biznise poput restorana, autopraonica, solarija i ostalih obrta koje smo navikli gledati u filmovima.
Prljavi novac
S globalizacijom se potom javlja i takozvana "Trade base money laundering" metoda, koja podrazumijeva stapanje ilegalnih sredstava u legalnu ekonomiju kroz burzovne transakcije, no i dalje najviše prednjači "zamjena" prljavog novca za vrijednosti poput dijamanata, umjetnina, nakita ili nekretnina, koji ne samo da ne gube na vrijednosti, nego u nekim slučajevima mogu osigurati i profit.
Financiranje terorizma, spominje se u istraživanju, pritom se razlikuje od pranja novca, ponajviše zato što se u pranju novca pokušava sakriti njegov trag dok se kod financiranja terorizma pokušava prikriti cilj za koji će novac u konačnici služiti.
Metode kojima se koriste teroristi pritom su slične onima koje se koriste u pranju novca.
Gotovinu se rado krijumčari preko granice, kao u slučaju dvojice Libanonaca koji su 2013. godine na briselskom aerodromu uhićeni sa 770.000 eura gotovine za koju se sumnjalo da je za financiranje Hezbollaha.
Keš se potom povezuje i s nedavnim slučajevima terorističkih napada u Belgiji i Parizu, a posebno s ovim posljednjim, u kojem je jedan od terorista, osumnjičen za ubojstva 17 osoba, pred policijom bježao s ukupno 20.000 dolara u gotovini.
Kad je u pitanju Hrvatska, inicijative EU možda neće pripomoći u svrhu borbe protiv terorizma, ali je svakako dobra za gospodarstvo u kojem, prema procjenama, 10 do čak 30 posto otpada na sivu ekonomiju.
- Bezgotovinsko plaćanje ima važnu ulogu u suzbijanju sive ekonomije jer svaka transakcija elektroničkog plaćanja ostaje zabilježena, a za gotovinsko se plaćanje legalnih kupnji ponekad ne izdaje račun. Za plaćanje karticom ili elektronskim putem u pravilu se izdaje račun, transakcija je u svakom slučaju zabilježena i obračunavaju se porez i druga davanja. Bezgotovinsko plaćanje suzbija poreznu utaju, rad na crno i druge oblike sive ekonomije - pojašnjava Jelena Budak.
To možda najbolje sugerira da će i kod nas, čini se, biti prilično velik broj onih koji se ovoj inicijativi odupiru.
Da - gotovine, papirnatog novca - uglavnom, protiv "opipljivih para", vrlo vjerojatno i zato što se njezina borba protiv originalnih terorista od krvi i mesa posljednjih desetljeća nekako pokazala uzaludnom.
Zašto protiv gotovine?
Zato što je upravo "keš", prema brojnim europskim i svjetskim istraživanjima, platforma koja idealno pogoduje "lošim dečkima"; svima onima koji za sobom ne žele ostavljati digitalne niti ikakve druge tragove, koji žele ostati skriveni, daleko od očiju javnosti, a kamoli represivnog aparata koji ih godinama bezuspješno pokušava uloviti.
Šalu na stranu - svijet ionako već spontano sam po sebi sve više odbacuje gotov novac i okreće se kartičnom plaćanju - pa čak i plaćanju virtualnim apoenima - ali sudeći prema najnovijoj inicijativi Europske unije koja je predložena 23. siječnja ove godine, u skorijoj budućnosti praktički više neće biti moguće u potpunoj anonimnosti za gotov novac kupovati one malo skuplje i vrednije artikle.
Dozvoljeni prag
Što će biti eventualni maksimalni dozvoljeni prag u korištenju gotovine, još nije poznato, ali moguće je da će se Europska unija poslužiti već nekim postojećim ograničenjima i regulativama koje pojedine zemlje EU koriste znatno prije nego što je predložena ova inicijativa.
Poznat je primjer Francuske, gdje je gornja granica gotovinskog plaćanja 3000 eura za fiskalne rezidente, a trgovci kod primanja gotovine imaju pravo odbiti sve uplate koje podrazumijevaju više od 50 kovanica.
Njemačka, Malta, Cipar, Slovenija, Island, Austrija i Litva dosad nisu osjećale potrebu implementirati ovaj limit, iako je njemačka Vlada, obavijestio je u veljači prošle godine Deutsche Welle, intenzivno stala razmišljati treba li možda uvesti gornju granicu za plaćanje u kešu.
Postojeća rješenja razlikuju se od države do države - u Mađarskoj privatne osobe, primjerice, ne poznaju limit u plaćanju gotovinom, ali pravne su obvezne odbiti gotovinu ako svota premašuje milijun i pol mađarskih forinti (oko 5000 eura), dok se u Portugalu kartica mora provući za svaku kupnju iznad 1000 eura.
U Češkoj je limit za plaćanje gotovinom zacementiran na 350.000 kruna (oko 14.000 eura), a limit za rezidente u Španjolskoj postavljen je na 2500 eura.
Dakle, tisuću je rješenja i modela među kojima se može birati, a sve u svrhu poštovanja već donesenog akcijskog plana EU u borbi protiv terorizma koji podrazumijeva ažuriranje europskih regulativa i prilagođavanje postojećih novim prijetnjama i metodama borbe.
Poznata je činjenica, upozorava znanstvena savjetnica Ekonomskog instituta u Zagrebu Jelena Budak, da se dio kriminalnih aktivnosti, a tako i terorizma, financira gotovinom, što je u posljednje vrijeme posebno vidljivo na primjeru krijumčarenja ljudi, odnosno izbjeglica koje na putu prema EU plaćaju usluge krijumčarenja u gotovini.
- Gotovina postaje atraktivnije sredstvo plaćanja ilegalnih aktivnosti paralelno s umrežavanjem institucija i razmjenom podataka o bankovnim transakcijama u svijetu i sve je teže i skuplje zamračiti tokove novca, prikriti izvore financiranja terorizma te oprati nelegalno stečen novac. Razumljivo je onda da se politikama nastoji suziti manevarski prostor i novčane tokove usmjeriti u kanale koje je moguće kontrolirati - pojašnjava Budak napore Europske unije.
Kako se objašnjava u ovoj inicijativi, ona se savršeno nadovezuje na odluku Europske centralne banke (ECB) iz svibnja 2016. godine, kojom se ukida daljnja proizvodnja novčanice od 500 eura, a dopušteno je da bude u optjecaju najkasnije do 2018. godine, nakon čega je više neće smjeti biti na tržištu.
Pranje novca
Inicijativa se nadalje nadovezuje na treću Europsku direktivu protiv pranja novca, koja dilere umjetninama i antikvitetima prisiljava da identificiraju sve kupce i vode podatke o svim transakcijama većim od 15.000 eura.
Ipak, prije nego što inicijativa doista bude prihvaćena, Europska će unija morati riješiti nekoliko prepreka koje stoje na putu njezine implementacije.
Prvo, treba utvrditi neki gornji limit dopuštenog gotovinskog plaćanja koji će biti prihvatljiv i smislen u svim zemljama EU, posebno s obzirom na šarolikost njihove platežne moći, valuta, gospodarskih prilika, ali i postojećih praksi kad je u pitanju kartično plaćanje.
Stalni nadzor
Hrvatska je, primjera radi, s gotovo devet milijuna debitnih i kreditnih kartica i njihovim godišnjim rastom od dva posto u samom vrhu EU prema broju kartica po stanovniku, ali je i dalje muči problem što se karticama može plaćati u samo 11 posto ukupnog broja poslovnih objekata, kao i činjenica da se 44 posto izdanih kartica zapravo ne koristi.
Drugo, Unija će se morati pozabaviti i optužbama onih koji tvrde da je ograničavanje korištenja gotovine zapravo korak prema potpunom i legaliziranom gubitku anonimnosti koji će vladama zemalja Europske unije praktički dopustiti kontinuirani nadzor svih njihovih građana.
Najglasniji je u promicanju ove ideje posljednjih dana investicijski guru Jim Rogers, koji incijativu uspoređuje s Big Brotherom.
"Mnoge su zemlje već uvele tu praksu. U nekim američkim državama također ne možete plaćati gotovinom iznad određenih iznosa. Vlade to obožavaju. Tako vas mogu kontrolirati. Želite li kupiti šalicu kave, znaju koju kavu pijete i gdje je pijete", znakovito je poručio i naglasio da će Vlade, u pokušaju da zataškaju prave razloge kompletnog nadzora, uvijek to opravdavati "javnim dobrom".
Jelena Budak ipak ističe da je u digitalno doba posve iluzorno vjerovati da korištenjem gotovine štitimo svoju privatnost.
"Zapravo je štitimo u zanemarivoj mjeri u odnosu na druge sfere svakodnevnog života, u kojem privatnosti jednostavno više nema. Nije problem zadiranje u privatnost u smislu prikupljanja podataka o transakcijama, nego je glavno pitanje tko ima pristup podacima i ovlasti korištenja te u koje svrhe. Dakle, pitanje je nadležnosti i kontrole, a za to, bojim se, nitko nema pouzdano dugoročno rješenje ni na svjetskoj razini. Pojedinac jednostavno mora biti svjestan da u današnje doba u svakom djeliću svog života ostavlja neizbrisiv zapis i da ga korištenje gotovine neće spasiti od narušavanja privatnosti - smatra Budak. Sličnog su mišljenja i predlagatelji inicijative koji se većinom pozivaju na veliko Europolovo istraživanje pod nazivom "Zašto je gotovina i dalje kralj plaćanja".
Riječ je o velikoj strateškoj analizi načina i metoda korištenja gotovine od strane kriminalnih organizacija i terorista, a među kojima su krijumčarenje ili pranje novca, kao i nešto sofisticiraniji načini stapanja nelegalnih sredstava u posve legalnu ekonomiju.
Ono što je na razini EU zamijećeno kao paradoks jest činjenica da se količina papirnatih novčanica, neovisno o redovitom godišnjem smanjenju udjela gotovinskog plaćanja, neprestano povećava, pa ih je krajem 2014. godine na razini Unije u optjecaju bilo ukupno trilijun, od čega se 54 posto odnosi na velike novčanice od 100 do 500 eura.
Krupne novčanice
Općenito, tada zabilježene novčanice od 500 eura u optjecaju novca predstavljale su gotovo 30 posto ukupno dostupnog novca u gotovini, što je bilo posebno znakovito s obzirom na to da su brojna istraživanja pokazivala kako 56 posto ispitanika nikad u životu nije uživo vidjelo tako izdašnu novčanicu.
Gdje su se, dakle, sve one nalazile i je li doista moguće da su isključivo u rukama kriminalnih organizacija?
Europol vjeruje da jest, a to dodatno potkrepljuje podacima iz 2011. godine, koji su pokazali da se od tadašnjih 840 milijardi eura novčanica u optjecaju za konkretne transakcije koristi ukupno jedna trećina te da za nekih 200 milijardi eura istražitelji ne znaju gdje se nalaze niti za što se koriste.
Naravno, ne služi baš sav taj novac za ilegalne poslove jer čak i kriminalci imaju potrebu obavljati legalne transakcije - primjerice, kad si kupuju hranu, plaćaju noćenja, podmiruju troškove prijevoza.
Njegov dobar dio, dakle, koristi se u svrhe potpuno legalne ekonomije, ali se onda i dobar dio nelegalnih sredstava stapa u legalnu ekonomiju, čime mu se prikriva trag te zauvijek gubi izvor.
Metode su šarolike - od fizičkog krijumčarenja novca (u tome prema podacima Europola prednjače Kinezi i Nigerijci dok je za Ruse i Ukrajince zamijećeno da u velikom broju i često na granicama prijavljuju unos maksimalnih zakonom propisanih iznosa u pojedinu destinaciju), preko njegova pretakanja u "cash friendly" biznise poput restorana, autopraonica, solarija i ostalih obrta koje smo navikli gledati u filmovima.
Prljavi novac
S globalizacijom se potom javlja i takozvana "Trade base money laundering" metoda, koja podrazumijeva stapanje ilegalnih sredstava u legalnu ekonomiju kroz burzovne transakcije, no i dalje najviše prednjači "zamjena" prljavog novca za vrijednosti poput dijamanata, umjetnina, nakita ili nekretnina, koji ne samo da ne gube na vrijednosti, nego u nekim slučajevima mogu osigurati i profit.
Financiranje terorizma, spominje se u istraživanju, pritom se razlikuje od pranja novca, ponajviše zato što se u pranju novca pokušava sakriti njegov trag dok se kod financiranja terorizma pokušava prikriti cilj za koji će novac u konačnici služiti.
Metode kojima se koriste teroristi pritom su slične onima koje se koriste u pranju novca.
Gotovinu se rado krijumčari preko granice, kao u slučaju dvojice Libanonaca koji su 2013. godine na briselskom aerodromu uhićeni sa 770.000 eura gotovine za koju se sumnjalo da je za financiranje Hezbollaha.
Keš se potom povezuje i s nedavnim slučajevima terorističkih napada u Belgiji i Parizu, a posebno s ovim posljednjim, u kojem je jedan od terorista, osumnjičen za ubojstva 17 osoba, pred policijom bježao s ukupno 20.000 dolara u gotovini.
Kad je u pitanju Hrvatska, inicijative EU možda neće pripomoći u svrhu borbe protiv terorizma, ali je svakako dobra za gospodarstvo u kojem, prema procjenama, 10 do čak 30 posto otpada na sivu ekonomiju.
- Bezgotovinsko plaćanje ima važnu ulogu u suzbijanju sive ekonomije jer svaka transakcija elektroničkog plaćanja ostaje zabilježena, a za gotovinsko se plaćanje legalnih kupnji ponekad ne izdaje račun. Za plaćanje karticom ili elektronskim putem u pravilu se izdaje račun, transakcija je u svakom slučaju zabilježena i obračunavaju se porez i druga davanja. Bezgotovinsko plaćanje suzbija poreznu utaju, rad na crno i druge oblike sive ekonomije - pojašnjava Jelena Budak.
To možda najbolje sugerira da će i kod nas, čini se, biti prilično velik broj onih koji se ovoj inicijativi odupiru.
