Nakon što je tema poharala sve europske medije te se proširila i na svjetsku razinu, grčki dug je nezaobilazna točka već nekoliko mjeseci i u Francuskoj. François Hollande je odlučio uzeti poziciju medijatora između Europske Unije i Grčke organiziravši nekoliko sastanaka između MMF-a, Europske centralne banke i grčke vlade. Potencijalni izlazak Grčke iz Eurozone, imalo bi velike posljedice na političkom planu zemlje – gubitak vjere u europsku konstrukciju, euroskepticizam, nemoć predsjednika i porast Front Nationala…
Tema koja već mjesecima trese Francuske medije jest Grčka. Postoji nekoliko razloga zašto se François Hollande odlučio na ulogu medijatora između grčkih i europskih predstavnika. Naravno, u jednom kratkom periodu (ovdje mislim na par dana), prema procjenama ekonomista u ovoj zemlji, Francuska bi hitrovito izgubila oko 2 milijarde eura, no, kako već postoji pozamašan broj ekonomskih analiza, ovaj tekst će se bazirati na političkom planu.
Jedan od prvih razloga medijacije između zemalja je upitnost francuske diplomacije. Na čelu ekonomskih pitanja Komisije je upravo Francuz Pierre Moscovici koji je svoj politički ugled stekao još za vrijeme Chiraca. Moscovici je prvi koji objavljuje novosti u odnosima između Grčke i Unije, a ujedno tako, smješten je u sam politički vrh i Unije i Francuske Republike. Njegovo stajalište je odražavalo i stajalište predsjednika Hollandea, a to je da ne treba zaustaviti protok novca prema Grčkoj i da ona treba biti likvidna te da treba omogućiti sve da se postigne dogovor.
Postoji nekoliko razloga za takav stav Francuske. Prvi od njih je zasigurno povijest europske konstrukcije koja je duboko integrirana u francusko društvo. Upravo je Francuz bio na čelu projekta uvođenja zajedničke valute u Europi koji bi napokon stavio točku na i u post-totalitarnoj europskoj paradigmi, a to je bio Jacques Delors. Delors je možda najznačajniji predsjednik Komisije kojeg je Europa ikad imala jer on je svojim federalističkim duhom uspio uvjeriti mnoge protivnike ujedinjene Europe da promijene mišljenje. Uvođenje zajedničke valute je krajem 70-ih godina postalo imperativ za Francuze jer su htjeli vezati Njemačku za sebe. Franak se vezao uz konvertibilnu marku, a poduzeća Beneluxa su se prilagođavala njemačkima. Zajednička valuta bi stvorila jednu neraskidivu međuovisnost europskih zemalja. Također, za Delorsa je pitanje valute bilo od krucijalne važnosti jer se nije moglo prijeći na politički plan ukoliko ekonomski ne uspije.
Drugi razlog je automatski vezan za prvi, a to je da ako se dogodi grexit, dovodi se u pitanje europski plan koji je danas krhak kao nikada prije. Euroskepticizam ga je nagrizao više nego li referendumsko ne u Danskoj, a nekoliko godina poslije i u Francuskoj. Moguć izlazak Grčke iz eurozone bi produbio krizu euroskepticizma u Francuskoj. Unazad 10-ak, a posebno unazad 8 godina, od kada je počela recesijska kriza, Francuska je ušla u fazu dubokog euroskepticizma. Gospodarstvo je u krizi potonulo, izvoz je na svjetskoj ljestvici pao s 3. na 5. mjesto, a javni dug se produbio. Sve što nije rast, u Francuskoj izaziva veliku javnu reakciju negodovanja. François Hollande je morao čekati dvije i pol godine da se pojavi u velikom obraćanju naciji krajem 2014. Također, automatski je počela padati i popularnost čitave vlade u kojoj se događaju konstantno rotacije. Grčki slučaj može samo produbiti krizu i izazvati jednu lančanu reakciju te bi javnost vrlo lako mogla reagirati u velikoj mjeri. Tome u prilog svjedoči i veliki protest protiv politike štednje koji je blokirao čitav Pariz, pola Francuske, bio prisutan u 33 grada, a odvio se u 4. mjesecu.
Treći razlog zbog kojeg Francuska strepi je direktno vezan na drugi, a to je da u slučaju još većeg euroskepticizma, Marine le Pen postaje izgledna kandidatkinja na predstojećim predsjedničkim izborima 2017. Politički plan stranke Front National je izlazak iz eurozone, a za njih ne bi bilo veće pobjede od grčkog izlaska iz monetarne unije. Time bi se dokazalo da Marine ima pravo na neki način te bi joj to donijelo vjerojatno značajan broj glasova. U slučaju da se dogodi taj scenarij, Francuska riskira rupturu sa Europskom Unijom.
Na kraju, zadnji razlog jest potencijalna nemoć Hollandea. Socijalist koji ima socijalističkog člana u Europskoj komisiji. To je već ideološko načelo da se pomogne Grčkoj. Raspad sistema bi značio da niti jedan predsjednik nakon Mitteranda nije mogao ujediniti ljevicu u tolikoj mjeri da je ona ostala homogena u Parti Socialiste. To bi potencijalno moglo označiti raspad na mnogobrojne frakcije francuske ljevice.
Izvor: HRT.hr/Juraj Sotošek-Rihtarec
Tema koja već mjesecima trese Francuske medije jest Grčka. Postoji nekoliko razloga zašto se François Hollande odlučio na ulogu medijatora između grčkih i europskih predstavnika. Naravno, u jednom kratkom periodu (ovdje mislim na par dana), prema procjenama ekonomista u ovoj zemlji, Francuska bi hitrovito izgubila oko 2 milijarde eura, no, kako već postoji pozamašan broj ekonomskih analiza, ovaj tekst će se bazirati na političkom planu.
Jedan od prvih razloga medijacije između zemalja je upitnost francuske diplomacije. Na čelu ekonomskih pitanja Komisije je upravo Francuz Pierre Moscovici koji je svoj politički ugled stekao još za vrijeme Chiraca. Moscovici je prvi koji objavljuje novosti u odnosima između Grčke i Unije, a ujedno tako, smješten je u sam politički vrh i Unije i Francuske Republike. Njegovo stajalište je odražavalo i stajalište predsjednika Hollandea, a to je da ne treba zaustaviti protok novca prema Grčkoj i da ona treba biti likvidna te da treba omogućiti sve da se postigne dogovor.
Postoji nekoliko razloga za takav stav Francuske. Prvi od njih je zasigurno povijest europske konstrukcije koja je duboko integrirana u francusko društvo. Upravo je Francuz bio na čelu projekta uvođenja zajedničke valute u Europi koji bi napokon stavio točku na i u post-totalitarnoj europskoj paradigmi, a to je bio Jacques Delors. Delors je možda najznačajniji predsjednik Komisije kojeg je Europa ikad imala jer on je svojim federalističkim duhom uspio uvjeriti mnoge protivnike ujedinjene Europe da promijene mišljenje. Uvođenje zajedničke valute je krajem 70-ih godina postalo imperativ za Francuze jer su htjeli vezati Njemačku za sebe. Franak se vezao uz konvertibilnu marku, a poduzeća Beneluxa su se prilagođavala njemačkima. Zajednička valuta bi stvorila jednu neraskidivu međuovisnost europskih zemalja. Također, za Delorsa je pitanje valute bilo od krucijalne važnosti jer se nije moglo prijeći na politički plan ukoliko ekonomski ne uspije.
Drugi razlog je automatski vezan za prvi, a to je da ako se dogodi grexit, dovodi se u pitanje europski plan koji je danas krhak kao nikada prije. Euroskepticizam ga je nagrizao više nego li referendumsko ne u Danskoj, a nekoliko godina poslije i u Francuskoj. Moguć izlazak Grčke iz eurozone bi produbio krizu euroskepticizma u Francuskoj. Unazad 10-ak, a posebno unazad 8 godina, od kada je počela recesijska kriza, Francuska je ušla u fazu dubokog euroskepticizma. Gospodarstvo je u krizi potonulo, izvoz je na svjetskoj ljestvici pao s 3. na 5. mjesto, a javni dug se produbio. Sve što nije rast, u Francuskoj izaziva veliku javnu reakciju negodovanja. François Hollande je morao čekati dvije i pol godine da se pojavi u velikom obraćanju naciji krajem 2014. Također, automatski je počela padati i popularnost čitave vlade u kojoj se događaju konstantno rotacije. Grčki slučaj može samo produbiti krizu i izazvati jednu lančanu reakciju te bi javnost vrlo lako mogla reagirati u velikoj mjeri. Tome u prilog svjedoči i veliki protest protiv politike štednje koji je blokirao čitav Pariz, pola Francuske, bio prisutan u 33 grada, a odvio se u 4. mjesecu.
Treći razlog zbog kojeg Francuska strepi je direktno vezan na drugi, a to je da u slučaju još većeg euroskepticizma, Marine le Pen postaje izgledna kandidatkinja na predstojećim predsjedničkim izborima 2017. Politički plan stranke Front National je izlazak iz eurozone, a za njih ne bi bilo veće pobjede od grčkog izlaska iz monetarne unije. Time bi se dokazalo da Marine ima pravo na neki način te bi joj to donijelo vjerojatno značajan broj glasova. U slučaju da se dogodi taj scenarij, Francuska riskira rupturu sa Europskom Unijom.
Na kraju, zadnji razlog jest potencijalna nemoć Hollandea. Socijalist koji ima socijalističkog člana u Europskoj komisiji. To je već ideološko načelo da se pomogne Grčkoj. Raspad sistema bi značio da niti jedan predsjednik nakon Mitteranda nije mogao ujediniti ljevicu u tolikoj mjeri da je ona ostala homogena u Parti Socialiste. To bi potencijalno moglo označiti raspad na mnogobrojne frakcije francuske ljevice.
Izvor: HRT.hr/Juraj Sotošek-Rihtarec
