Planina Ravašnica, tako blizu, a ipak daleko, rekli bi mnogi. Zbog činjenice da je u Domovinskom ratu na njoj bila prva crta obrane, samo se rijetki još uvijek usude popeti na Ravašnicu i njen najviši vrh Straža. Iako postoji realna opasnost od mina, uz poštivanje uputa i praćenja znakova upozorenja, uspon je siguran.
Za članove HPD “Rama”, Ravašnica je već odavno sigurna zona i na njoj su bili u svim godišnjim dobima.
Nastavljajući s tradicijom organiziranja uspona za vrijeme božićnih blagdana, ovaj put izbor je bila planina Ravašnica i kota Straža.
Svi oni koji su barem jednom prošli regionalnom cestom Rama – Tomislavgrad, zasigurno su zamijetili dominantnu uzvisinu na sjeveroistočnoj strani Ravanjskog polja, koja se nadvila na cijeli taj prostor i koja svojim izgledom i položajem “opravdava” naziv – Straža.
Kada nema snijega, uspon u prosjeku traje 40-ak minuta i nije osobito težak., tek toliko da se tijelo navikne na prirodno okruženje i čist planinski zrak.
Zbog sigurnosnih razloga, uspon vodi makadamskim putom koji je napravljen za vrijeme Domovinskog rata i koji dolazi nekih tristotinjak metara ispod Straže.
Prolazeći sada ovim putom, teško je i zamisliti što se događalo prije dvadeset i sedam godina i da je to bio prostor na kojemu se često ginulo. Kao nijemi svjedoci i potsjetnici na stradanja ramske mladosti stoje spomen obilježja poginulim braniteljima. Na samom vrhu, nalazi se spomen obilježje Davidu i Marku Brajko, čije postavljanje su i inicirali članovi HPD “Rama”.
Iako je bio sunčan dan i relativno toplo za ovaj period godine, ledeni sjeverac nije dopuštao dulje zadržavanje na Straži, nego požurivao natrag prema nižim predjelima.
Božićni uspon na Ravašnicu, iako relativno kratak (3600 metara toliko nazad), samo je nastavak tradicije božićnih uspona koji se prakticiraju svake godine na neku od ramskih planina, ali i završetak ciklusa i aktivnosti na terenu za ovu godinu. HPD “Rama” svima želi sretan Božić i Novu godinu!
Za članove HPD “Rama”, Ravašnica je već odavno sigurna zona i na njoj su bili u svim godišnjim dobima.
Nastavljajući s tradicijom organiziranja uspona za vrijeme božićnih blagdana, ovaj put izbor je bila planina Ravašnica i kota Straža.
Svi oni koji su barem jednom prošli regionalnom cestom Rama – Tomislavgrad, zasigurno su zamijetili dominantnu uzvisinu na sjeveroistočnoj strani Ravanjskog polja, koja se nadvila na cijeli taj prostor i koja svojim izgledom i položajem “opravdava” naziv – Straža.
Kada nema snijega, uspon u prosjeku traje 40-ak minuta i nije osobito težak., tek toliko da se tijelo navikne na prirodno okruženje i čist planinski zrak.
Zbog sigurnosnih razloga, uspon vodi makadamskim putom koji je napravljen za vrijeme Domovinskog rata i koji dolazi nekih tristotinjak metara ispod Straže.
Prolazeći sada ovim putom, teško je i zamisliti što se događalo prije dvadeset i sedam godina i da je to bio prostor na kojemu se često ginulo. Kao nijemi svjedoci i potsjetnici na stradanja ramske mladosti stoje spomen obilježja poginulim braniteljima. Na samom vrhu, nalazi se spomen obilježje Davidu i Marku Brajko, čije postavljanje su i inicirali članovi HPD “Rama”.
Iako je bio sunčan dan i relativno toplo za ovaj period godine, ledeni sjeverac nije dopuštao dulje zadržavanje na Straži, nego požurivao natrag prema nižim predjelima.
Božićni uspon na Ravašnicu, iako relativno kratak (3600 metara toliko nazad), samo je nastavak tradicije božićnih uspona koji se prakticiraju svake godine na neku od ramskih planina, ali i završetak ciklusa i aktivnosti na terenu za ovu godinu. HPD “Rama” svima želi sretan Božić i Novu godinu!
