Vrijeme Facebooka, mobitela, Vibera i serija „otjeralo“ je i izbacilo iz kuća pletenje, heklanje, vezivo i tkanje. Žene s ovim znanjem postale su danas kao biseri. Uistinu su rijetkost, godi i oku i uhu gledati njihove ručne radove, slušati kako to rade i uživaju u tome.
U Ploči, u kući Uložnik još uvijek se nalaze heklani stolnjaci, tabletići, gobleni, vezeni jastuci, raznoliki oblici i motivi urađeni rukama supruge i majke Kate Uložnik, djevojački Barešić. U Ploči svi je znaju pod nadimkom Uzdoljka jer je porijeklom s Uzdola, iz sela Pale. Prisjeća se svoje udaje i veli bilo je to na datum godišnjice pokolja 14. rujna 1985. godine. U braku sa Slavkom rodila je troje djece. Za njezinu kćerku Anu svi već znaju. Časna je sestra na Haitiju.
U razgovoru otkriva nam: „Pletem od svoje dvanaeste godine. Naučila me mater. Još tamo 70-ih i 80-ih godina tkala sam narodnu nošnju, ponjave, rute od vune, struke. Plela sam i čarape, džempere, pape, heklala, vezla tapserije i gobleme, pravila štokrlnjače. Dok su mi djeca bila mala, plela sam im i hlače. Danas najviše pleruletem pape, šalove i kape.“
Danas je te poslove nastavila u slobodno vrijeme, a njezinu kuću i danas krase ručni radovi iz djevojačkih dana. Toliko je toga godinama naplela i uradila da, kako veli, nikakav traktor ne bi mogao povući. Radove nije prodavala. Sve podijeli prijateljima i rodbini. U njezinu darežljivost uvjerili smo se i sami.
Njezinih rukotvorina ima od Italije, preko Austrije, Njemačke do Kanade i Australije, te duž cijele Hrvatske. Materijal kupuje na pijaci.
U razgovor se ubacuje i muž Slavko: „Ona za dan oplete dvoje pape i onda dijeli, a da naplati 5 KM, šta ima od toga, a cili dan provela pleteći. Ne isplati joj se“.
Na to će mu Kata: „Ja to volim radit i tako slobodno vrijeme popunjam. Ovo je meni terapija i odmor.“ Samo suprug ne priznaje da mu je drago kad ima ovako radišnu ženu, a i njezine pape iskoristi on za dar svojim prijateljima ribolovcima.
Uspoređujući život i vrijednosti danas i prije, veli nam Kata: „Prije je bila sramota sidit praznih ruku. Sad nije, sad je mobitel glavni. Mladi danas idu u školu, sve školovano.“
Prisjeća se svog djetinjstva i mladosti; svoga oca koji nije nigdje radio; živjeli su od poljoprivrede. Ponavlja njegove riječi: „Tko radi, ne boji se gladi.“
Poslušala je svog oca, pa ne radi samo pletivo nego se naša Kata bavi i pravljenjem likera od oraha, trešanja, višanja, šipka, malina, kupina - i to sve kako bi mogla podijeliti i darovati prijateljima. Pravi i ljekoviti med od maslačka i borovače koji je dobar za lijek osobama s problemima disanja. Ovaj med i prodaje. Zna ga napraviti i do 30 kilograma.
O kvaliteti njezinih proizvoda svjedoči mnogobrojna rodbina, prijatelji i poznanici koji svake godine dolaze na pitu, pogaču, likere kako bi u ozračju topline ovog doma podijelili radost susreta.
I kad smo mislili da je kraj zanimljivostima iz života ove žene, navodi nam: „Skupljam cvjetove iz svatova. Počela sam još od svoje svadbe 1985., i od tada gdje god smo ja ili djeca bili u svatovima, sačuvali smo sve cvjetove.“
Dok susret lagano uz kavu privodimo kraju, poručuje svim ženama: „Onima kojima je dosadno, neka uzmu igle i pletu, neka tako liječe živce i dosadu. Dosta se toga može napraviti u slobodno vrijeme, pogotovo na selu tko ne radi.“
Našoj Kati i njezinoj obitelji svako dobro, sa željom da joj unučica Gabrijela nauči što prije plesti pape.
U Ploči, u kući Uložnik još uvijek se nalaze heklani stolnjaci, tabletići, gobleni, vezeni jastuci, raznoliki oblici i motivi urađeni rukama supruge i majke Kate Uložnik, djevojački Barešić. U Ploči svi je znaju pod nadimkom Uzdoljka jer je porijeklom s Uzdola, iz sela Pale. Prisjeća se svoje udaje i veli bilo je to na datum godišnjice pokolja 14. rujna 1985. godine. U braku sa Slavkom rodila je troje djece. Za njezinu kćerku Anu svi već znaju. Časna je sestra na Haitiju.
U razgovoru otkriva nam: „Pletem od svoje dvanaeste godine. Naučila me mater. Još tamo 70-ih i 80-ih godina tkala sam narodnu nošnju, ponjave, rute od vune, struke. Plela sam i čarape, džempere, pape, heklala, vezla tapserije i gobleme, pravila štokrlnjače. Dok su mi djeca bila mala, plela sam im i hlače. Danas najviše pleruletem pape, šalove i kape.“
Danas je te poslove nastavila u slobodno vrijeme, a njezinu kuću i danas krase ručni radovi iz djevojačkih dana. Toliko je toga godinama naplela i uradila da, kako veli, nikakav traktor ne bi mogao povući. Radove nije prodavala. Sve podijeli prijateljima i rodbini. U njezinu darežljivost uvjerili smo se i sami.
Njezinih rukotvorina ima od Italije, preko Austrije, Njemačke do Kanade i Australije, te duž cijele Hrvatske. Materijal kupuje na pijaci.
U razgovor se ubacuje i muž Slavko: „Ona za dan oplete dvoje pape i onda dijeli, a da naplati 5 KM, šta ima od toga, a cili dan provela pleteći. Ne isplati joj se“.
Na to će mu Kata: „Ja to volim radit i tako slobodno vrijeme popunjam. Ovo je meni terapija i odmor.“ Samo suprug ne priznaje da mu je drago kad ima ovako radišnu ženu, a i njezine pape iskoristi on za dar svojim prijateljima ribolovcima.
Uspoređujući život i vrijednosti danas i prije, veli nam Kata: „Prije je bila sramota sidit praznih ruku. Sad nije, sad je mobitel glavni. Mladi danas idu u školu, sve školovano.“
Prisjeća se svog djetinjstva i mladosti; svoga oca koji nije nigdje radio; živjeli su od poljoprivrede. Ponavlja njegove riječi: „Tko radi, ne boji se gladi.“
Poslušala je svog oca, pa ne radi samo pletivo nego se naša Kata bavi i pravljenjem likera od oraha, trešanja, višanja, šipka, malina, kupina - i to sve kako bi mogla podijeliti i darovati prijateljima. Pravi i ljekoviti med od maslačka i borovače koji je dobar za lijek osobama s problemima disanja. Ovaj med i prodaje. Zna ga napraviti i do 30 kilograma.
O kvaliteti njezinih proizvoda svjedoči mnogobrojna rodbina, prijatelji i poznanici koji svake godine dolaze na pitu, pogaču, likere kako bi u ozračju topline ovog doma podijelili radost susreta.
I kad smo mislili da je kraj zanimljivostima iz života ove žene, navodi nam: „Skupljam cvjetove iz svatova. Počela sam još od svoje svadbe 1985., i od tada gdje god smo ja ili djeca bili u svatovima, sačuvali smo sve cvjetove.“
Dok susret lagano uz kavu privodimo kraju, poručuje svim ženama: „Onima kojima je dosadno, neka uzmu igle i pletu, neka tako liječe živce i dosadu. Dosta se toga može napraviti u slobodno vrijeme, pogotovo na selu tko ne radi.“
Našoj Kati i njezinoj obitelji svako dobro, sa željom da joj unučica Gabrijela nauči što prije plesti pape.
Tekst: Božana Nikolić
Foto: Rama-Prozor.info
