Istočno sjeveroistočni dio planine Ljubuše. Pogled s Prusca 1565m, na Crnovrh, 1797m (strelica)
Na putu prema Crnovrhu fotografiramo završni dio prijelaza vrtača u krške uvale (strelice)
Na polovini sjeveroistočne padine Velike Ljubuše, administrativna je granica općina Tomislavgrad i Prozor – Rama (crta)
I ne samo zbog toga krenuli smo na planinu Ljubušu, na Crnovrh. U središnjem dijelu Ljubuše, postoje tri naziva Crni vrh i tri naziva Ljubuša. Do Crnovrha i natrag trebat će nam više od 10 sati relativno brzog hoda, s ramske strane. Pošli smo s Proslapske planine, sve govori da će to biti vrući ljetni dan. Zato krenusmo u praskozorje, s puno hrane i još više vode. Putem nailazimo na ljudske i stočarske nastambe, ljetne stanove – katune, ramskih pastira. Dodatno punimo boce vodom, jer izvora gotovo i nema na ramskom dijelu Ljubuše planine. Mjestimice nailazimo, na deblju i plodnu zemlju (dočići), zasijanu žitom i krumpirom. Neravne i strmije padine i kose su pod travom za košnju ili za ispašu. Pašnjaci Ljubuše su prostrano i kvalitativno među najvećima i najboljima u Europi. Hodasmo po mnogobrojnim plitkim vrtačama, po boginjavom kršu. Planina Ljubuša ima svoje specifične vrtače.
Gotovo, nestala slika s naših planina. Katun i okolica, prirodno srasli jedno s drugim
Preko kosa i uvala, planine Ljubuše, do mogućih tragova dinosaura
S kose pastir prati svoje blago
Pinus mugo Turra, osamljeni grmoliki primjerak
Krš, dinosauri?, pašnjaci, blago i ljudi (strelica), neke su od geografskih značajki Ljubuše
„Drveta ni grma nema na strmini, Sve je mrtvo, pusto – čisto ko na dlanu; Popasli su konji travu na rudini. Posjekla je bradva svaku zelen granu“ V. Nazor (Lj. Mihić,1985)
Čini se duboka jama koja nije unesena na kartu krupnog mjerila
Kako se približavasmo, vidjesmo sve čišće Crnovrh i bijele sedimentne slojeve (stijene) sjeveroistočno od njega. Sjeveroistočna padina Crnovrha, kamo se uspinjemo, je većeg nagiba od reljefnih oblika kojima smo prošli. Postaje vruće, bez obzira na milovanje planinskog vjetra. Ali idemo brže, da što prije stignemo do sedimentnih stijena… Hodamo po stijenama, možda i tragovima dinosaura, starim više od 100 mil. godina. Kako zanimljivo i rijetko!? Kada, kako, zašto, gdje ???
Izgriženi vapnenci na sjeveroistoku Crnovrha
Subhorizontalni, debelo uslojeni i bankoviti vapnenci s nerineama iz epohe donje krede (145,5 +- 4,0 – 99,6 +- 0,9 mil. god.) na sjeveroistočnim obroncima Crnovrha
Istražujemo, navedene, teksturne oblike na gornjim slojnim površinama. Njihovim pronalaskom, možda ćemo ugledati i tragove dinosaura. Kako nemamo puno vremena za detaljniju analizu, fotografiramo i idemo dalje očekujući pozitivne nalaze u, bliskim, budućim istraživanjima… (… i vidjeli smo teksturne oblike, koji bi mogli biti ono što tražimo!!!).
Odmor na bankovitim vapnencima…
Gotovo vodoravno položeni vapnenci na sjeveroistočnim obroncima Crnovrha
Mnoštvo fosilnih ostataka (Gastropoda, Ammonoidea…), iz epoha gornje jure - donje krede, u čistom vapnencu na istočnim obroncima Velike Ljubuše (strelice)
Čisti vapnenac, iz epoha gornje jure - donje krede (161,2 +- 4,0 – 99,6 +- 0,9 mil. god.), s mnoštvom fosilnih ostataka (strelice)
Sl.1 Dinosaur ostavlja otiske svojih stopala u mekom mulju (Chandler, Taplin, Bingham, 2005)
Sjeverno od Crnovrha je Mala Ljubuša, 1611m, Ravanjsko polje, planine Ravašnica (Rama -Kupres),strelica, Stožer (Kupres)… (α = 350 - 358°)
Penjući se uz Crnovrh, zapadno od Male Ljubuše, ugledasmo Tromeđu: Tomislavgrad, Kupres i Prozor – Rama.
Evo nas na, gornjoj, stepenastoj zaravni Crnovrha ili Velike Ljubuše!
Pogled s donje na gornju stepenicu Crnovrha
Pretežito krškom korozijom, neobično, oblikovana vapnenačka stijena (α = 45°)
Donja, niža, stepenasta zaravan, Crnovrha. Sam vrh Velike Ljubuše je pločast i subhorizontalan
Jugozapadni obronci Crnovrha više su pločasto isklesani i uljuđeni zbog izloženosti jakom jugozapadnom vjetru. „Na straži“ je grmoliki bor Krivulj
VELIKA LJUBUŠA
Zasluženi odmor na Velikoj Ljubuši uz ugodno rashlađivanje, vjetrom, danikom
Nezaboravan pogled na Tomislavgrad i Duvanjsko polje s Velike Ljubuše (α = 250°)
Lijep pogled, prema sjever sjeveroistoku, na IDOVAC (α = 22,5°)
Jugoistočno od Velike Ljubuše smjestio se masiv Vran planine (α =135°)
Vraćajući se nailazimo na Srčanik
kvalitetnu ispašu,
Kamenu kupinu,
veliku površinu maline (Rubus idaeus L.)… I konačno ulazimo u bukovu šumu
Osojnice, na granici ljubuške i raduške strukturne jedinice
Sunce se bližilo zalasku, a sve se boje stapaju u jednu: crvenu. A mi idemo prema svojim obitavalištima. Planinu Ljubušu nije lako upoznati i spoznati, osobito u jednom danu. Tako je raznolika, privlačna, pitoma i srdačna. Teško je reći kad je Ljubuša ljepša, ljeti ili zimi. Na visini ove i drugih planina, zrak je znatno rjeđi i bez sitne prašine i čestica dima. Osunčani, s pigmentiranom kožom, i obogaćeni D vitaminom vraćamo se na Proslapsku planinu. Važna posljedica, za posjetitelje planina, je bolje zdravlje. Lijepi vidici, geo i biološke značajke Ljubuše su nezaboravni. Zato smo, ponovno, hodili dolovima i visovima Ljubuše planine.Tekst i foto: Miro Pavličević, prof.
