Veliki dani su pred nama. Svaki sa sobom nosi i običaje ovog kraja. Nekako nam se čini da svi nestrpljivo iščekujemo najveći kršćanski blagdan Uskrs, a djeca se posebno vesele šaranju jaja.
Nije to kao prije s voskom; moderni konzumerizam je donio svoje. U trgovinama svakakvih boja, naljepnica sa zecom, pilićima i drugim motivima. Čudo, nigdje nećete vidjeti križ na njima, niti uskrslog Krista. Kao da nas i djecu netko ciljano odvlači od iskonskog značenja Uskrsa pa nam kradu Uskrs kao što nam kradu i Božić.
No, do Uskrsa treba proći kroz Veliki četvrtak, dan Posljednje večere i svećeničkog reda. Mnogi će i ovog četvrtka do podne izmoliti Molitvu križića, i to sto puta:
Dušice grišna,
Bud u viri kripna.
Kada poješ putovat,
uskim putem,
tisnim klancem
srišće tebe
duh nemili, duh nečisti;
Pitat će te:
Dušo grišna,
"Il si moja il Božja?"
"Nisam tvoja, već Božja.
Ja sam rekla
na blag danak
na Veliki četvrtak,
sto križića,
sto Jezusa,
sto Amena,
sto se puta prikrstila:
U ime Oca i Sina
i Duha Svetoga. Amen."
Veliki petak je dan zapovjednog posta i nemrsa. Pjevao bi se Gospin plač.
Bio je običaj da taj dan nitko ne radi na svojoj njivi, nego pomaže siromašnima, posebno u sijanju i oranju. Na ovaj dan se molila molitva Poje Gospe tužnim putom;
Poje Gospe tužnim putom,
zagrni se crnim skutom.
Ona ugleda drven križ.
Isus s križa progovara:
"Oj Marijo, mati moja,
ne velim ti da si moja,
već ti velim: budi Božja.
Teže su mi suze tvoje,
neg po meni rane moje.
Teže mi je tvoje uzdisanje,
neg na križu moje umiranje."
Ko moju molitvicu molio
na blag danak,
na Veliki petak,
pedeset i pet puta,
Bog će mu dati svitli raj
na umrli sat.
U Velikom tjednu, ali i tijekom čitave korizme, molila se i molitvica Pivčići pivaše. I danas je mnogi mladi znaju;
Pivčići pivaše,
Mariju buđaše.
Ustaj, Divo Marijo,
Sin ti se rodio
i po polju hodio,
zlatnu krunu nosio.
Džudije ga sritoše,
zlatnu krunu skidoše,
a trnovu staviše.
Dokle trnci dopiraše,
tuda kapi kapijaše,
tuda ruže cvatijaše.
Bog posla tri anđela
da tu ružu berijaše,
u ktice kitijaše,
u vinčiće vinijaše
i prid Boga donosiše.
I Velika subota je dan posta u Rami. U crkvu bi se nosilo posvetališće, jelo za blagoslov koje se blagovalo na uskrsno jutro. To je najčešće bila pogača s ukrašenim križem ili nekim drugim šarama s križićima, jabuka, mesa (pečenica), sira i jaja. Blagovalo bi se na uskrsno jutro iza umivanja, i pranja ruku i jutarnje molitve.
Prije blagovanja, uz redovitu jutarnju molitvu, molile bi se i neke posebne molitvice koje se samo na Uskrs mole;
Aleluj, aleluj, Gospe pomiluj!
Faljen Isus slavna Divo!
Daj ti meni dobar dar,
ja ću tebi bolji glas
od Isusa Sina tvoga.
Jutros ti je usrksno.
Na nebesa uzašo.
Daj mi ga, Gospe daj,
na umrli dan,
ko što je tebi na
jutarnji dan!
No, vratimo se mi našem običaju šaranja jaja voskom. Zahtjevna je to tehnika. Danas je koriste samo rijetki, obično stariji.
Valja“ pisaljku“ u ruke i pravi pčelinji vosak. Eto čemu mogu poslužit stare konzerve-čuvali su prirodu-od njih su pravili „pisaljke“. Šara će biti bolja ako je pisaljka tanja.
Na perce se stavi komadić voska pa se zagrijava na plamenu svijeće i crta po svježem jajetu. Motivi su najčešće križevi, grančice i cvijeće. To su bila prava umjetnička djela. Koristila bi se svoja mašta, a ne kao danas same kopije. Ukrašena jaja darivala bi se rodbini i prijateljima, ponajviše djeci, jer je i sam običaj s jajima nastao davanjem jaja djeci da šute i ne pričaju da je Isus uskrsnuo.
Za bojanje jaja upotrebljavale bi se i boje koje su se pronašle u prirodi, a mnogi to i danas u Rami rade. I ljuska od crvenog luka i čađi s krovova kuća dobro dođe.
Nikada se boja u loncu nije bacala, već kad bi jedna obitelj skuhala jaja, ona bi posudila lonac skupa s ljuskom i čađi drugoj obitelji kako bi i oni sebi obojili jaja.
Različite biljke i korijenje biljaka se koristilo također kako bi se ukrasila jaja.
I danas ako želite postići crvenkasto-smeđu boju prokuhat ćete ljuske crvenog luka petnaestak minuta u vreloj vodi pa onda unutra položiti jaja.
Zelena jaja dobit ćete kuhanjem jaja u vodi u kojoj se nalaze kopriva ili špinat, a žuta ako se prije kuhanja jaja u vodi prokuha ljuska od oraha.
Još detalja i ukrasa na jajima možete dobiti ako prije uranjanja u vodu jaja umotate u gazu ili najlon čarapu, prethodno stavite lista peršina, djeteline ili neke druge biljke. Nakon što su jaja kuhana, odstranite gazu ili čarape, na dijelu prekrivenom biljkom ostaje prirodna boja jaja. Napravite sami i uvjerite se da je uistinu lijepo. A onda na sam Uskrs slijedi nadmetanje u tucanju jaja.
Iako sve rjeđe i danas ipak tucanje jajima predstavlja izazov djeci i starijima, a pobjednik uživa slavu tijekom cijele godine.
Na Uskrs se posebno „burečilo“ kada bi se išlo na misu. Djevojke bi oblačile košulje koje bi tkale i spremale preko čitave korizme, dok su u korizmi i kroz Veliki tjedan nosili skromniju odjeću bez šara.
A kako bi dočarali običaje Uskrsa ramske majke i bake "naburečile" su sebe, svoju djecu i unučad u ramsku narodnu nošnju. Milina ih gledati!
Dok ih gledaš rekao bi da ne umiru ni običaji, a s ovom dječicom ni budućnost ramskog kraja.
Nije to kao prije s voskom; moderni konzumerizam je donio svoje. U trgovinama svakakvih boja, naljepnica sa zecom, pilićima i drugim motivima. Čudo, nigdje nećete vidjeti križ na njima, niti uskrslog Krista. Kao da nas i djecu netko ciljano odvlači od iskonskog značenja Uskrsa pa nam kradu Uskrs kao što nam kradu i Božić.
No, do Uskrsa treba proći kroz Veliki četvrtak, dan Posljednje večere i svećeničkog reda. Mnogi će i ovog četvrtka do podne izmoliti Molitvu križića, i to sto puta:
Dušice grišna,
Bud u viri kripna.
Kada poješ putovat,
uskim putem,
tisnim klancem
srišće tebe
duh nemili, duh nečisti;
Pitat će te:
Dušo grišna,
"Il si moja il Božja?"
"Nisam tvoja, već Božja.
Ja sam rekla
na blag danak
na Veliki četvrtak,
sto križića,
sto Jezusa,
sto Amena,
sto se puta prikrstila:
U ime Oca i Sina
i Duha Svetoga. Amen."
Veliki petak je dan zapovjednog posta i nemrsa. Pjevao bi se Gospin plač.
Bio je običaj da taj dan nitko ne radi na svojoj njivi, nego pomaže siromašnima, posebno u sijanju i oranju. Na ovaj dan se molila molitva Poje Gospe tužnim putom;
Poje Gospe tužnim putom,
zagrni se crnim skutom.
Ona ugleda drven križ.
Isus s križa progovara:
"Oj Marijo, mati moja,
ne velim ti da si moja,
već ti velim: budi Božja.
Teže su mi suze tvoje,
neg po meni rane moje.
Teže mi je tvoje uzdisanje,
neg na križu moje umiranje."
Ko moju molitvicu molio
na blag danak,
na Veliki petak,
pedeset i pet puta,
Bog će mu dati svitli raj
na umrli sat.
U Velikom tjednu, ali i tijekom čitave korizme, molila se i molitvica Pivčići pivaše. I danas je mnogi mladi znaju;
Pivčići pivaše,
Mariju buđaše.
Ustaj, Divo Marijo,
Sin ti se rodio
i po polju hodio,
zlatnu krunu nosio.
Džudije ga sritoše,
zlatnu krunu skidoše,
a trnovu staviše.
Dokle trnci dopiraše,
tuda kapi kapijaše,
tuda ruže cvatijaše.
Bog posla tri anđela
da tu ružu berijaše,
u ktice kitijaše,
u vinčiće vinijaše
i prid Boga donosiše.
I Velika subota je dan posta u Rami. U crkvu bi se nosilo posvetališće, jelo za blagoslov koje se blagovalo na uskrsno jutro. To je najčešće bila pogača s ukrašenim križem ili nekim drugim šarama s križićima, jabuka, mesa (pečenica), sira i jaja. Blagovalo bi se na uskrsno jutro iza umivanja, i pranja ruku i jutarnje molitve.
Prije blagovanja, uz redovitu jutarnju molitvu, molile bi se i neke posebne molitvice koje se samo na Uskrs mole;
Aleluj, aleluj, Gospe pomiluj!
Faljen Isus slavna Divo!
Daj ti meni dobar dar,
ja ću tebi bolji glas
od Isusa Sina tvoga.
Jutros ti je usrksno.
Na nebesa uzašo.
Daj mi ga, Gospe daj,
na umrli dan,
ko što je tebi na
jutarnji dan!
No, vratimo se mi našem običaju šaranja jaja voskom. Zahtjevna je to tehnika. Danas je koriste samo rijetki, obično stariji.
Valja“ pisaljku“ u ruke i pravi pčelinji vosak. Eto čemu mogu poslužit stare konzerve-čuvali su prirodu-od njih su pravili „pisaljke“. Šara će biti bolja ako je pisaljka tanja.
Na perce se stavi komadić voska pa se zagrijava na plamenu svijeće i crta po svježem jajetu. Motivi su najčešće križevi, grančice i cvijeće. To su bila prava umjetnička djela. Koristila bi se svoja mašta, a ne kao danas same kopije. Ukrašena jaja darivala bi se rodbini i prijateljima, ponajviše djeci, jer je i sam običaj s jajima nastao davanjem jaja djeci da šute i ne pričaju da je Isus uskrsnuo.
Za bojanje jaja upotrebljavale bi se i boje koje su se pronašle u prirodi, a mnogi to i danas u Rami rade. I ljuska od crvenog luka i čađi s krovova kuća dobro dođe.
Nikada se boja u loncu nije bacala, već kad bi jedna obitelj skuhala jaja, ona bi posudila lonac skupa s ljuskom i čađi drugoj obitelji kako bi i oni sebi obojili jaja.
Različite biljke i korijenje biljaka se koristilo također kako bi se ukrasila jaja.
I danas ako želite postići crvenkasto-smeđu boju prokuhat ćete ljuske crvenog luka petnaestak minuta u vreloj vodi pa onda unutra položiti jaja.
Zelena jaja dobit ćete kuhanjem jaja u vodi u kojoj se nalaze kopriva ili špinat, a žuta ako se prije kuhanja jaja u vodi prokuha ljuska od oraha.
Još detalja i ukrasa na jajima možete dobiti ako prije uranjanja u vodu jaja umotate u gazu ili najlon čarapu, prethodno stavite lista peršina, djeteline ili neke druge biljke. Nakon što su jaja kuhana, odstranite gazu ili čarape, na dijelu prekrivenom biljkom ostaje prirodna boja jaja. Napravite sami i uvjerite se da je uistinu lijepo. A onda na sam Uskrs slijedi nadmetanje u tucanju jaja.
Iako sve rjeđe i danas ipak tucanje jajima predstavlja izazov djeci i starijima, a pobjednik uživa slavu tijekom cijele godine.
Na Uskrs se posebno „burečilo“ kada bi se išlo na misu. Djevojke bi oblačile košulje koje bi tkale i spremale preko čitave korizme, dok su u korizmi i kroz Veliki tjedan nosili skromniju odjeću bez šara.
A kako bi dočarali običaje Uskrsa ramske majke i bake "naburečile" su sebe, svoju djecu i unučad u ramsku narodnu nošnju. Milina ih gledati!
Dok ih gledaš rekao bi da ne umiru ni običaji, a s ovom dječicom ni budućnost ramskog kraja.
Dao Uskrsli Krist da bude tako! Svima im još jednom od srca velika hvala!
Pogledajte fotografije u boljoj rezoluciji - kliknite na sliku!
Tekst: Božana Nikolić
Foto: Damir Mišura
Foto: Damir Mišura
