I župljani župe sv. Ante Padovanskoga u Bihaću ove su nedjelje zapalili treću adventsku svijeću, a svako jutro u velikom broju nazoče misama zornicama. Neposredno pred početak adventa članovi Frame vrijednim su rukama izradili čak šezdeset adventskih vijenaca čijom su prodajom osigurali sredstva za pomoć socijalno ugroženim župljanima, piše Večernji list.
- Simbolika ovoga adventskoga vijenca je, kako znamo, čudesna. Krug vijenca koji nema ni početka ni kraja, kao i njegova zelena boja, simbolizira Božju vječnost, besmrtnost duše, novi vječni život koji nam je obećan u Kristu Isusu. Evo, svima nam je poznato da ovaj vijenac može biti od različitoga materijala načinjen od zimzelenoga cvijeća, a predstavlja neprekidni ciklus života - kaže za Večernji list fra Ivan Lovrić, župni vikar u župi sv. Ante Padovanskoga u Bihaću. Dodaje kako ova četiri značenja nisu nužno vezana uz religiju.
- Dakle, svi mi možemo razmisliti o njima i podariti sebi i vjeru, i nadu, i ljubav i radost što smo svi mi toga i željni. Došašće je božićno vrijeme koje kršćanski puk obilježava i pohađanjem svetih misa - zornica. Evo, baš sam iznenađen, ovdje u Bihaću, lijepi broj, pa sigurno 70-80 vjernika dođe na mise zornice koje počinju u 6.30 i to je baš lijep početak. Riječ Božju svakoga dana stavljamo na internetske stranice naše župe pa svi mogu pročitati tumačenje evanđelja te nedjelje - kaže fra Ivan Lovrić, radostan zbog velikog broja župljana na zornicama u Bihaću.
- U liturgiji došašća prevladava ljubičasta boja. Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa počeo pripremu za Božić. U 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je došašće na četiri tjedna, što se zadržalo do danas i ukinuo suzdržavanje od jedenja mesa te mliječnih proizvoda za vrijeme došašća - podsjeća fra Ivan.
- Svaki vjernik pozvan je uzeti ozbiljno došašće kao blagoslovljeno posebno vrijeme za samoga sebe, vrijeme u kojemu će uroniti u samoga sebe i razmišljati o sebi, o svome životu, odnosu u svojoj zajednici i odnosu prema drugim ljudima. Složit ćemo se da je došašće vrijeme koje odiše nadom, očekivanjem i pripremom za Božji dolazak. Mogli bismo naglasiti glavnu temu došašća, a to je budnost za Božji dolazak u našu pojedinačnu i zajedničku povijest. Riječ je, naravno, o Božjem dolasku u Isusu Kristu iz Nazareta. Riječ je o Božjem dolasku na kraju vremena, ali još više o Božjem dolasku u našu svakodnevicu, pojedinačnu povijest i našu zajedničku povijest i u naše međuljudske odnose, također, doživljavamo Božji dolazak ovdje. Jer, upravo tu treba Bog stići, upravo ga treba pustiti u našu svakodnevicu, u običnost naših dana i u svim adventskim pripremama te pospremanjima. Mnogo je očekivanja, mnogo je htijenja, mnogo patnji u nama i oko nas. Prepuno je i naših ljudskih laži, i obmana i grijeha, malih zloća i bezočnih nepravdi koje činimo jedni drugima. Mnogo nas je depresivnih, ravnodušnih za mogućnost promjene nabolje - kaže župni vikar. Mnoštvo je ljudi na rubu ljudskosti, ako ne i beznađa, koje ne pokreće ni nada ni stvarno očekivanje. Živi se kao da se ne živi, s prepuno računica i spletkarenja, kao da Bog još nije stigao u naš svijet - poručio je u svom obraćanju vjernicima ovom prilikom župni vikar fra Ivan Lovrić.
- Vrijeme došašća treba uzeti kao ozbiljno vrijeme. Treba se osloboditi, treba nekako posvetiti pozornost sebi. Ugostiti Isusa, slušati ga. Na dulje vrijeme. Suvremeni psiholozi i psihijatri sve više dijagnosticiraju ovo predbožićno i prednovogodišnje vrijeme kao tzv. blagdansku depresiju jer se mnogi ljudi baš u ovim vremenima osjećaju osamljenima, ispražnjenima smislom. Događa se i mnogim vjernicima koji ovo najljepše vrijeme milosno koje nudi Crkva dožive također depresivno, usamljeno, u nagomilavanju su viška hrane, lančanim veseljima ili čak, umjesto blagih dana, sklada u te dane, pojačava se nesnošljivost, svađa sa sobom, s drugima i svojim najbližima - poručio je župni vikar.
Prilikom liturgijskih čitanja tijekom adventa vjernici se pozivaju da budu budni i spreme se za Isusov dolazak. Najbolja priprema za to je, kako kaže, baš sveta misa, a u svakoj od njih kršćanima dolazi Krist pod prilikama kruha i vina.
- Simbolika ovoga adventskoga vijenca je, kako znamo, čudesna. Krug vijenca koji nema ni početka ni kraja, kao i njegova zelena boja, simbolizira Božju vječnost, besmrtnost duše, novi vječni život koji nam je obećan u Kristu Isusu. Evo, svima nam je poznato da ovaj vijenac može biti od različitoga materijala načinjen od zimzelenoga cvijeća, a predstavlja neprekidni ciklus života - kaže za Večernji list fra Ivan Lovrić, župni vikar u župi sv. Ante Padovanskoga u Bihaću. Dodaje kako ova četiri značenja nisu nužno vezana uz religiju.
- Dakle, svi mi možemo razmisliti o njima i podariti sebi i vjeru, i nadu, i ljubav i radost što smo svi mi toga i željni. Došašće je božićno vrijeme koje kršćanski puk obilježava i pohađanjem svetih misa - zornica. Evo, baš sam iznenađen, ovdje u Bihaću, lijepi broj, pa sigurno 70-80 vjernika dođe na mise zornice koje počinju u 6.30 i to je baš lijep početak. Riječ Božju svakoga dana stavljamo na internetske stranice naše župe pa svi mogu pročitati tumačenje evanđelja te nedjelje - kaže fra Ivan Lovrić, radostan zbog velikog broja župljana na zornicama u Bihaću.
- U liturgiji došašća prevladava ljubičasta boja. Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa počeo pripremu za Božić. U 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je došašće na četiri tjedna, što se zadržalo do danas i ukinuo suzdržavanje od jedenja mesa te mliječnih proizvoda za vrijeme došašća - podsjeća fra Ivan.
- Svaki vjernik pozvan je uzeti ozbiljno došašće kao blagoslovljeno posebno vrijeme za samoga sebe, vrijeme u kojemu će uroniti u samoga sebe i razmišljati o sebi, o svome životu, odnosu u svojoj zajednici i odnosu prema drugim ljudima. Složit ćemo se da je došašće vrijeme koje odiše nadom, očekivanjem i pripremom za Božji dolazak. Mogli bismo naglasiti glavnu temu došašća, a to je budnost za Božji dolazak u našu pojedinačnu i zajedničku povijest. Riječ je, naravno, o Božjem dolasku u Isusu Kristu iz Nazareta. Riječ je o Božjem dolasku na kraju vremena, ali još više o Božjem dolasku u našu svakodnevicu, pojedinačnu povijest i našu zajedničku povijest i u naše međuljudske odnose, također, doživljavamo Božji dolazak ovdje. Jer, upravo tu treba Bog stići, upravo ga treba pustiti u našu svakodnevicu, u običnost naših dana i u svim adventskim pripremama te pospremanjima. Mnogo je očekivanja, mnogo je htijenja, mnogo patnji u nama i oko nas. Prepuno je i naših ljudskih laži, i obmana i grijeha, malih zloća i bezočnih nepravdi koje činimo jedni drugima. Mnogo nas je depresivnih, ravnodušnih za mogućnost promjene nabolje - kaže župni vikar. Mnoštvo je ljudi na rubu ljudskosti, ako ne i beznađa, koje ne pokreće ni nada ni stvarno očekivanje. Živi se kao da se ne živi, s prepuno računica i spletkarenja, kao da Bog još nije stigao u naš svijet - poručio je u svom obraćanju vjernicima ovom prilikom župni vikar fra Ivan Lovrić.
- Vrijeme došašća treba uzeti kao ozbiljno vrijeme. Treba se osloboditi, treba nekako posvetiti pozornost sebi. Ugostiti Isusa, slušati ga. Na dulje vrijeme. Suvremeni psiholozi i psihijatri sve više dijagnosticiraju ovo predbožićno i prednovogodišnje vrijeme kao tzv. blagdansku depresiju jer se mnogi ljudi baš u ovim vremenima osjećaju osamljenima, ispražnjenima smislom. Događa se i mnogim vjernicima koji ovo najljepše vrijeme milosno koje nudi Crkva dožive također depresivno, usamljeno, u nagomilavanju su viška hrane, lančanim veseljima ili čak, umjesto blagih dana, sklada u te dane, pojačava se nesnošljivost, svađa sa sobom, s drugima i svojim najbližima - poručio je župni vikar.
Prilikom liturgijskih čitanja tijekom adventa vjernici se pozivaju da budu budni i spreme se za Isusov dolazak. Najbolja priprema za to je, kako kaže, baš sveta misa, a u svakoj od njih kršćanima dolazi Krist pod prilikama kruha i vina.
