Trodnevnica za pripravu vjernika započet će u nedjelju 10. lipnja. Svete mise kroz trodnevnicu započinjat će u 18:00 sati. Prvi dan Trodnevnice, sv. misu predvodit će i pod njom propovijedati fra Andrija Jozić, župnik u Doljanima, drugi dan fra Tomislav Brković, gvardijan Franjevačkog samostana na Šćitu. Treći dan fra Mato Topić, nacionalni asistent FRAMA-e i FSR, kada će pod sv. misom biti primanje novih članova FSR.
O župi Gračac Zbog povećanog broja vjernika i velike udaljenosti sela od sjedišta župe na Šćitu, franjevci su godine 1834. odlučili osnovati župu u Donjoj Rami. Praktično je to bila nova župa sa stalnim sjedištem župnika u župnoj kući u Triješćanima. Od početka, tj. od 1837. redovno se vode matice krštenih i to je za sada najstarija sačuvana matica krštenih u ramskome kraju. Godine 1858. Triješćani su i formalno-pravno proglašeni župom.
Unutrašnjost crkve na Gračacu
Na sam blagdan sv. Ante Padovanskog, 13. lipnja, sv. misu u 11:00 sati, predvodit će i pod njom propovijedati don Miljenko Džalto, župnik na Uzdolu. U petak, 15. lipnja bit će susret duhovnih zvanja župe Gračac. Isti dan, s početkom u 19:00 bit će predstavljena knjiga o župi Gračac pod nazivom „ Župa Gračac u Donjoj Rami“, autora fra Mate Topića. Uz autora, knjigu će predstaviti i o njoj govoriti s. Terezija Antunović i fra Ivan Šarčević. U subotu 16. lipnja bit će vanjska proslava sv. Ante Padovanskog. Sv. Misu će predvoditi i pod njom propovijedati kardinal Vinko Puljić. Pod ovom sv. misom bit će blagoslov novopostavljenih vitraja.
Novi vitraji
Župnik fra Jure Perić poziva vjernike da dođu na Gračac i zajednički, pobožnostima i molitvom proslave zaštitnika župe Gračac.O župi Gračac Zbog povećanog broja vjernika i velike udaljenosti sela od sjedišta župe na Šćitu, franjevci su godine 1834. odlučili osnovati župu u Donjoj Rami. Praktično je to bila nova župa sa stalnim sjedištem župnika u župnoj kući u Triješćanima. Od početka, tj. od 1837. redovno se vode matice krštenih i to je za sada najstarija sačuvana matica krštenih u ramskome kraju. Godine 1858. Triješćani su i formalno-pravno proglašeni župom.
Župna crkva na Gračacu
Prva “Župna crkva” Iako je turska vlast u vrijeme osnivanja župne rezidencije već oslabila, ipak je osnivanje župe Triješćani (današnje župe Gračac) odavalo pravu sliku načina pastoriziranja bosanskih franjevaca na prostoru turske vladavine. Sam izbor lokacije za sjedište župe pokazuje da su franjevci potražili skrovito nenastanjeno mjesno u brdu, skriveno od nepoželjnih prolaznika i turskih kabadahija. Na tom skrovitom mjestu, udaljenom od najbližeg sela pola sata hoda, franjevci su s početka, 1836. napravili manju župnu kuću s tri sobice. Godine 1855. sagrađena je nova župna kuća sa sedam soba i dva podruma. Te je godine u župi Triješćani bilo 150 obitelji, odnosno 1098 katolika. Sve ovo vrijem nije postojao nikakav plan o gradnji crkve niti se ta potreba igdje spominjala. Prostor “župne crkve” jednostavno je bio otvoreni prostor pod kestenom više od pola stoljeća.
Unutrašnjost crkve, pogled s kora
Druga župna crkva Gradnji prve crkve u župi Triješćani prethodila su ozbiljna pitanja oko premještanja sjedišta župe. Na kraju je odlučeno da to bude na Gračacu. Novi župnik fra Andrija Tomić, odmah je po svom dolasku ljudima najavio da kani graditi kuću i crkvu. Njegovi planovi su ostvareni nevjerojatnom brzinom, I kuća i crkva su bili sazidani već 1892. godine. Uređenje crkve je nastavio fra Jeronim Vladić, podigao je zvonik 1897. i odmah sljedeće godine nabavio zvono. Fra Jeronim Pavelić je 1900. dovršio radove na koru i velikom oltaru. Crkvu je posvetio nadbiskup Josip Stadler 21. travnja 1901. godine. Od župe Triešćani su već ranije, odnosno 1882. odijeljeni Doljani i Sovići. Osnivanjem župe Prozor 1906. uslijedilo je novo razgraničenje župe Gračac, kojoj su od župe Solakova Kula pripojena sela Heljdovi, Kućani i Tošćanica, a njena sela Lug i Duge pripojeni su župi Prozor. Tako župi Gračac pripadaju sela: Gračac, Gorica, Heljdovi, Hudutsko, Kućani, Lizoperci, Meopotočje, Parcani, Paroš, Ravnica, Slatina, Tošćanica, Triješćani i Ustirama. Zbog praktičnih pastoralnih razloga od 1952. godine i selo Škrobućane pastoriziraju franjevci s Gračaca. Treća župna crkva Prema planiranoj koti Jablaničkog jezera, župna crkva i župna kuća, s gospodarskim objektima, ostaju u jezeru. Uslijedili su mukotrpni napori za očuvanje sjedišta župe. Unatoč velikim problemima na svetkovinu Sv. Ante 1957. blagoslovljena je župna kuća. Civilne vlasti iz Prozora i Mostara i crkvene iz Ordinarijata i Provincijalata godine 1958. daju potrebne dozvole za gradnju crkve. Osnovne informacije o vremenu gradnje crkve daje tekst povelja na pergamentu u kamenu temeljcu, a on glasi: U IME BOŽJE! AMEN! Dana 26. travnja Gospodnje godine 1959., za vladanja pape Ivana XXIII., državnog poglavara Josipa Broz Tita, biskupa dr. Marka Alaupovića, provincijala fra Borisa Ilovače, gvardijana fra Mladena Lucića, župnika fra Bone Ravlića, bi postavljen temeljni kamen ove crkve, na slavu Božju, na čast sv. Ante Padovanskog, na duhovno dobro hrvatskog katoličkog naroda u Gračacu. Temeljni kamen blagoslovi fra Boris Ilovača, provincijal Bosne Srebrene. Gračac, 26.IV. 1959. Župnik: Fra Bono Ravlić Provincijal: Fra Boris Ilovača. Novu crkvu i oltar blagoslovio je biskup Alaupović, 22. listopada 1961. godine. Umjetnički sadržaji počeli su se unositi još od 1983. godine kada je po nacrtu akademskog kipara Zdenka Grgića izrađen oltar, a Đuro Seder naslikao oltarsku fresku (40 m2) i 14 postaja križnoga puta. Isti autor je 2012. naslikano skice za 15 vitraja na svim crkvenim prozorima. U središtu crkvenog dvorišta 2009. postavljen je brončani sv. Ante, ak. kipara Kuzme Kovačića. Zbog nedovoljne čujnosti zvona u gotovo cijeloj župi i agresivne dominacije prevelike župne kuće nad crkvom, zvonik je 2011. povećan za četiri metra. U poratnom periodu s dosta truda skladno je uređeno crkveno dvorište. Župu Gračac služe župnik fra Jure Perić i župni vikar fra Andrija Cvitanović. Župa Gračac svojim položajem obuhvaća proctor oko donjeg toka rijeke Rame prirodno omeđen obroncima Ivan-planine, Bokševice, Zeca, Pisvira, Baćine te obroncima Kolivrata. To je brdovit prostor oko dijela današnjeg Jablaničkog jezera, od brane prema hidroelektrani na Rami i dalje uzvodno do ušća rijeke Dužčice u Ramu. U odnosu na Gornju Ramu ima blagu i pitomu klimu pa stariji ljudi Donju Ramu još uvijek nazivaju Župa (župan - blage klime, pitom). U kontekstu društvenih, političkih i crkvenih događanja prostor župe Gračac i cijele Donje Rame uglavnom je bio nezapažen i periferan. O tragovima prvih kršćanskih vremena na ovom prostoru malo se zna. O njima govori tradicija ukazujući na postojanje brojnih crkvišta. Mnoštvo kamenih spomenika, brojne predaje i nazivi lokaliteta uvjerljivo govore kako su ovi krajevi bili gusto naseljeni, kršćanski obilježeni i imali puno veće značenje negoli ga danas imaju. Zna se da je cijeli prostor Rame uvijek bio pod rimskom jurisdikcijom, a kasnije jurisdikcijom splitskog nadbiskupa, što ukazuje da je kršćanstvo u Rami uvijek bilo rimokatoličko. Rama se spominje kao posebno znamenita pokrajina s početka ugarsko-hrvatske vladavine. To je bila banovina koja je imala svoga bana koji se zvao ban podramski, a banovina se zvala Podrama. U prilog toj tvrdnji, koju i neki povjesničari podržavaju, ide i lokalitet Banj brdo na lijepoj uzvišici na desnoj obali rijeke Rame, između sela Trišćana i Ravnice . Od sveukupnog broja registriranih stećaka na prostoru cijele Rame, kojih je 771, njih 547 locirani su na prostoru današnje župe Gračac. Podaci o stanju u Rami iz perioda osmanlijske vladavine vrlo su oskudni. Naselja Donje Rame, razmještena po vrletima i visokim stranama, uglavnom po manjim zaseocima bez crkve ili nekog drugog središta, bila su sklonjena od drumskih prolaznika. Iako su ratna događanja u Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.) bila daleko od Rame, ipak je Rama doživjela teška stradanja. Pred sami kraj rata, 24. siječnja 1918. župnik fra Bono Ivandić traži posredovanja provincijala za zaštitu crkvenih zvona, jer je od kotarskog vojnog zapovjedništva dobio obavijest o izuzimanju crkvenih zvona za ratne potrebe. Navodi kako je zvono na Gračacu zavjetno jer ga je narod 1892. kupio kao zaštitu od poplave vinograda i bolesti filoksere (lisne uši) na vinogradu. Tih godina, točnije 1914. franjevci su se brinuli za školu na Gračacu. Uz fra Bonu Ivandića najpoznatiji ramski franjevci, fra Anto Vladić i fra Jeronim Vladić, potječu iz župe Gračac. Drugi svjetski rat Naselja Donje Rame, odnosno župe Gračac, u Drugom svjetskom ratu nisu dijelila sudbinu ostalih dijelova Rame. Odlučujuću ulogu u zaštiti ove župe, prema kazivanju starih, odigrao je župnik fra Anto Ravlić. Fra Anto je, prema kazivanju, osobno otišao u komandu talijanske vojske i od nje dobio obećanje da neće biti ubijanja na prostoru župe Gračac. Činjenica je da su četnici prestali ubijati na granici gračačke župe. Iako nije bilo četničkog pokolja u selima gračačke župe, ipak je u ovom ratu poginulo 125 ljudi. Uglavnom su stradali kao pripadnici hrvatske vojske, na “križnom putu” i drugim mjestima izvan Rame. Nove prilike u novoj Jugoslaviji Vlasti nove Jugoslavije započele su s realizacijom nekoliko izuzetno važnih projekata u Donjoj Rami. U najveća ostvarenja tadašnje države spadaju izgradnje hidroelektrana od kojih su bile najpoznatije hidroelektrana na Neretvi i na Rami. Uz ove projekte, važan je bio i kamenolom granita u Bukovu Podu. Posljedice stvaranja Jablaničkog jezera, 1954. godine, bile su ogromne: potopljena su brojna polja i naselja oko rijeke Rame, uništene su kopnene komunikacije sela s lijeve strane Rame i desne strane Neretve, potpuno je potopljeno naselje Rama, poznato po željezničkoj stanici, dijelovi sela Gračac,Hudutsko, Ustirama i Slatina, a potopljena su i neka naselja općine Konjic. Tada je potopljena i župna crkva sa župnim stanom na Gračacu. Sela Ustirama, Kućani, Hudutsko, Tošćanica, Lizoperci ostali su bez komunikacije s drugom stranom obale, važnom zbog cestovne prometnice, sve do gradnje mostova 1986. godine. Selidba Od početka 1951. pa do kraja 1955. godine iz župe je odselilo 211 župljana, a do 1991. iz Donje Rame je u Hrvatsku odselilo 629 Hrvata. Novi, povoljniji uvjeti života, u razdoblju od 1970. do 1990., koji su nastali zaposlenjem naših ljudi u inozemstvu, uzrokovali su stvaranje novih gustih naselja kao što su Gračac, novo selo Trišćani preseljeno na oranice uz Trišćanski potok, Lovnica, Ovćina, Volujak i Gračanica, a sela izaseoci kao što su Jakići, Vrtača, Kovačevi, Pilipovići, Luke, Sarajlići, Vladići, Pavlovići,Meopotočje, Begovići, Tolovac, počela su se gasiti. Uz 21 žrtvu zadnjega rata u BiH iz župe Gračac i stradanje nekoliko sela ubrzano je iseljavanje. Najmasovnije iseljavanje iz Donje Rame dogodilo se za vrijeme I neposredno poslije zadnjeg rata u Bosni i Hercegovini. Jedan broj obitelji odselio je u Prozor, Mostar, Split, a najveći broj njih je iselio u Zagreb i predgrađa Zagreba, gdje su stvorena čitava mala naselja ili ulice nekadašnjih susjednih obitelji sela gračačke župe. Posljedice takvoga stanja odrazile su se na potpunom nestanku pojedinih sela kao što su Heljdovi, Tošćanica (nestanak Hrvata), i nestanak većine stanovnika iz sela kao što su Kućani, Borova Ravan, Gorica, Hudutsko i Slatina. Prije rata župa Gračac je brojala 1.703 župljanina, a danas u 296 obitelji živi 1.141 župljanin. Broj se smanjio za 562 župljanina. Projekt koji ublažava trend odlaska je tvornica tekstila “Rama-tex” koja je započela s radom 2012. godine, dakle na obljetnicu ove župe.
