Dvije tisuće delegata iz 193 zemlje okupilo se na Svjetskoj konferenciji o međunarodnim komunikacijama (engl. kratica WCIT) u Dubaiju radi pregovora o telekomunikacijskim propisima, koji nisu mijenjani od 1988., prije nego što je internet ušao u javnu upotrebu. Konferenciju organizira Međunarodna telekomunikacijska unija (engl. kratica ITU), specijalizirana agencija Ujedinjenih Naroda, koje zagovornici slobodnog interneta optužuju da želi putem ITU-a "preuzeti nadzor nad internetom". Ovo je izraz koji je upotrijebio nitko drugi nego ruski predsjednik Vladimir Putin, jedan od onih koji priželjkuju upravo takav rasplet Konferencije. Konferencija je najnovija runda dvaju borbi koje traju desetljećima. U jednoj su borbi suočeni pobornici slobodnog interneta i autoritarni vlastodršci zemalja, kao što su Rusija, Kina, Iran i Saudijska Arabija; u drugoj se borbi sukobljavaju velike internetske kompanije koje proizvode i isporučuju sadržaj te telekomunikacijske kompanije, ponajviše one izvan Sjedinjenih Država. Tema pregovora koji se vode od 3. do 14. prosinca su Međunarodni telekomunikacijski propisi (engl. kratica ITR), koji pokrivaju širok spektar područja - od unapređenja internetske sigurnosti i poboljšanog pristupa internetu za starije do dovođenja interneta dvjema trećinama ljudi koji nemaju pristupa mreži.
Google među najglasnijima
Googleov internetski guru i inovator Vinton Cerf, kojega u Sjedinjenim Državama zovu jednim od "očeva interneta", mjesecima lobira protiv Međunarodne telekomunikacijske unije, smatrajući je produženom rukom brojnih nedemokratskih članica UN-a Google i Cerf neumorno upozoravaju na moguće posljedice Konferencije u Dubaju i na pogubne prijedloge koji bi mogli biti usvojeni i uključeni u nove Međunarodne telekomunikacijske propise. Cerf tvrdi da bi neki prijedlozi zemalja sudionica Konferencije, koji su procurili na zviždačku web-lokaciju WICITLeaks, mogli vladama pružiti zakonski temelj za cenzuru legitimnog govora i za blokiranje internetskog pristupa, "Danas je slobodni i otvoreni internet u opasnosti", iznio je Cerf u nedavnim javnim istupima. "Od 72 zemlje proučene u istraživanju Inicijative za otvorenu mrežu (Open Net Initiative), 42 zemlje filtriraju i cenzuriraju sadržaj. A tom broju valja pridodati i serijske prekršitelje kao što su Sjeverna Koreja i Kuba. U zadnje dvije godine, razne su vlade izglasale 19 novih zakona koji ugrožavaju slobodno izražavanje."
Zabrana anonimnosti na netu?
Google vjeruje da neke od tih vlada pokušavaju iskoristiti zatvorenu Konferenciju u Dubaiju da bi učvrstile i proširile zakonske temelje za svoju represiju. Nekoliko autoritarnih režima navodno predlaže zabranu anonimnosti na netu, što bi im olakšalo pronalaženje i hapšenje neposlušnika, točnije, onih koji u međuvremenu ne bi odustali od internetskog aktivizma, lišeni zaštite koju im danas pruža anonimnost. "Naviknute na kontrolu nad medijima, te vlade strahuju da će izgubiti kontrolu ostane li internet slobodan. Brinu se zbog širenja nepoželjnih ideja. Ljuti su na ljude koji bi se koristili internetom radi kritiziranja svojih vlada", tvrdi Cerf. Sjedinjene su Države, kao i Google, ustale protiv prelaska interneta u ruke Ujedinjenih Naroda, preciznije velike skupine nedemokratskih država i njihove moćne glasačke mašinerije, U vrlo rijetkom primjeru suglasnosti američkih demokrata i republikanaca, obje su se vodeće stranke suprotstavile prijedlozima o kojima se pregovara u Dubaiju."Ideje (s Konferencije) su užasne. One bi omogućile vladama da nadziru i ograničuju internetski sadržaj te da naplaćuju naknade na međunarodni promet podataka", poručio je Philip Verveer, pomoćnik američkog državnog tajnika za međunarodne komunikacije i informiranje.
'Porez' na podatkovni promet?
Naknade za međunarodni promet podataka druga su prijeporna tema o kojoj se vodi rasprava na Konferenciji u Dubaiju. Na pregovaračkom stolu je novi model isporuke internetskih sadržaja, popularno nazvan "plaća pošiljatelj" (engl. sender pays), usporediv s naknadom za međunarodne telefonske pozive.Obveznici plaćanja naknade bili bi vlasnici internetskih servisa, a naknada bi se plaćala za prekogranični prijenos podataka. Primjerice, ako se netko u Hrvatskoj spoji na YouTube, ova bi kompanija morala plaćati naknadu hrvatskom davatelju internetskih usluga putem kojega se spojio dotični korisnik, jer bi se radilo o međunarodnom prometu podataka. Pojednostavljeno, trošak bi se zaračunavao pošiljatelju podataka (YouTubeu) po jednakom principu po kojemu se američkom pozivatelju naplaćuje telefonski poziv u Hrvatsku. Budući da se na velike internetske servise kao što su Google, YouTube, Facebook, iTunes, Netflix itd. spajaju stotine milijuna korisnika iz cijelog svijeta, kompanije vlasnice tih servisa bile bi dužne plaćati silne novce telekomunikacijskim kompanijama u zemljama gdje žive korisnici njihovih sadržaja - primjerice, u Europi. Nije čudno da zamisao o internetskoj "carini" potječe od ETNO-a, skupine koja okuplja europske telekomunikacijske kompanije, kao što su Vodafone Group, Telecom Italia i France Telecom, jer one su te prema kojima bi se slijevali prihodi od pretežno američkih isporučitelja internetskih sadržaja. Ako bi taj prijedlog bio prihvaćen, bio bi to kraj besplatnog i podatkovnog prometa između zemalja, a davatelji usluga bili bi praktično oporezovani za dostavu internetskih sadržaja u inozemstvo."Ovo je vrlo zabrinjavajuće. Ta bi naknada stvorila značajnu pravnu i komercijalnu nesigurnost", komentirala je Sally Shipman Wentworth, direktorica pri organizaciji Internet Society,ETNO pak odgovara da bi uvođenje naknade za inozemne (ponajviše američke) portale osiguralo povrat ulaganja telekomima koji su gradili širokopojasnu infrastrukturu, a koju sada besplatno koriste velike inozemne kompanije da bi plasirale svoje sadržaje međunarodnoj javnosti. Uvedu li se naknade, predvidljivo je da bi davatelji usluga iz bogatijih zemalja zaključili da im je preskupo i neisplativo dostavljati sadržaje korisnicima zemalja u razvoju pa bi mogli jednostavno presjeći internetske veze prema njima. "Tako bi zemlje u razvoju mogle ostati izolirane od interneta, što bi izazvalo masu negativnih posljedica", predviđa Robert Pepper, Ciscov dopredsjednik za globalnu tehnološku politku. Velike bi kompanije mogle doskočiti internetskoj naknadi tako što bi postavile servere u inozemstvu, čime bi izgubile status inozemnih isporučitelja sadržaja. No, manje kompanije koje nemaju sredstava za dodatne servere bile bi prisiljene plaćati naknadu - ako bi za to imale novaca. "Za vlade brojnih zemalja, oporezivanje inozemnih isporučitelja sadržaja bio bi privlačan izvor prihoda, ali bi narodi u tim zemljama mogli ostati prikraćeni za mnoge internetske sadržaje, što bi pojačalo njihovu izolaciju", napominje Eli Dourado, jedan od osnivača WCITLeaksa, portala koji je objavio neke od tajnih dokumenata pripremljenih za Međunarodnu konferenciju u Dubaju.
Konferencija sprema 'novu ACTA-u'
Planovi ITU-a predmet su sumnji i prijepora jer se većinom odvijaju u tajnosti. To je pregovorima o novim telekomunikacijskim propisima priskrbilo nimalo laskave usporedbe s jednako tajnovitom ACTA-om. Zloglasni nti-Counterfeiting Trade Agreement, trgovinski sporazum tobože usmjeren protiv krivotvorenja, izazvao je buru prosvjeda širom razvijenog svijeta, pa i u Hrvatskoj, jer je viđen kao sredstvo vladinog nadzora nad internetom i njegovim korisnicima. Masovni je otpor krajem prošle i početkom ove godine zaustavio ratifikaciju ACTA-e u mnogim državama pa su mnogi promatrači zaključili da je taj sporazum "mrtav" i da nikad neće stupiti na snagu. Ali, odustajanje od ACTA-e nije i odustajanje od većeg nadzora nad internetom niti od pokušaja izvlačenja profita od međunarodnog prometa podataka."Odluke koje će biti donesene u Dubaju mogle bi navući vladine okove na internet", zaključio je Vinton Cerf u nedavnoj kolumni objavljenoj u New York Timesu. U drugoj kolumni, u New York Postu, bio je još oštriji: "Ako bude po volji delegata, nadzor nad internetom bit će predan u ruke nekakvog birokrata obučenog u Sovjetskom Savezu u vrijeme hladnog rata. Ti uporni pokušaji (gušenja interneta) dokaz su da dinosauri ove vrste svojim mozgovima veličine graška nisu shvatili da su već izumrli, jer signal nije dosegao vrh njihovih dugih vratova." Međutim, jesu li "dinosauri" izumrli vidjet ćemo tek nakon 14. prosinca, kad jednom budu objavljene odluke s Konferencije u Dubaiju. Konferencije čije ishode korisnici interneta širom svijeta očekuju sa zebnjom.
Podatkovni promet - zlatni rudnik
Zamjena za prihod od međunarodnih poziva
Budući da se Konferencija u Dubaiju odvija iza zatvorenih vrata, nije poznato koliko bi iznosile predložene naknade ("carina") na međunarodni prijenos podataka, ali promatrači vjeruju da bi se radilo o milijardama eura. Radi usporedbe, u 1996. su američke telefonske kompanije platile svojim inozemnim kolegama 5,4 milijarde dolara za međunarodne telefonske pozive (a taj su iznos u konačnici snosili sami pozivatelji, plaćajući visoke tarife za takve pozive). U međuvremenu, prihodi telekomunikacijskih kompanija od međunarodnih poziva opali su zbog pojave novih tehnologija, primjerice Voice over Internet Protocola (VoIP), kojim se služi Skype za praktično besplatnu glasovnu komunikaciju neovisnu o državnim granicama. Neke zemlje i njihove kompanije vide Međunarodnu konferenciju WCIT kao priliku da uspostave novi izvor prihoda na prekograničnu komunikaciju, samo što bi predmet naknade odsad bili podaci.
