RPI: Činjenica je koja se nekima sigurno neće svidjeti da se zbog brojnih razloga kod nas oduvijek malo držalo do kulture i kulturnih događaja. Otkuda energija i ideje koje svakodnevno ulažete u kulturnu djelatnost?
Biljana Glibo: Vjera u Boga je moj neiscrpni izvor energije,a ljubav prema glazbi i rad s djecom, mladima i odraslima svakodnevno me ispunjava i obogaćuje idejama za daljnji rad kojih uistinu ima mnogo. Uz sve ovo tu je i velika podrška moje obitelji.
RPI: Kako je raditi na promociji kulture u jednoj, da ne kažemo provincijskoj sredini poput Rame?
Biljana Glibo: Raditi na promociji kulture prilično je teško jer svakodnevno nailazimo na poteškoće. Jedan dio ljudi uopće nije zainteresirani za kulturu jer su opterećeni bremenom današnjeg života, drugi pak koji znaju reći da se u „našem gradu ništa kulturno ne događa“ kad se dogodi obično ne dolaze na takve manifestacije ili stoje negdje u prikrajku i oštro kritiziraju. Mislim da moramo poraditi na kulturi slušanja to nam je prijeko potrebno, i sami smo svjedoci nekulture s kojom se susrećemo na svakoj priredbi koju organiziramo. Međutim, sretna sam da ima ljudi koji se raduju svakom kulturnom događaju i zbog takvih, pa makar to bila i mala skupina zanesenjaka, vrijedi raditi.
RPI: Uz rad u prosvjeti, držite i privatne sate za polaznike glazbene škole. Obzirom da je glazba za prosječnog Ramca nešto “nekonvencionalno”, kakva su vaša iskustva s roditeljima ali i djecom?
Biljana Glibo: Kad sam počela raditi prije 19. godina u Rami nisam nikoga upoznala da ima i jedan razred glazbene škole, a danas imamo akademski glazbeno obrazovane ljude, studente, djecu koja pohađaju srednju glazbenu školu i mnogo djece s završenom nižom glazbenom školom koje svakodnevno viđate da sviraju po svim Ramskim župama. Zbog toga sam jako ponosna jer tu uistinu ima velikog pomaka. Zainteresiranost djece je velika, ali moramo znati da je glazba specifično zvanje i da zato moramo imati dara kojeg dobivamo od Boga, a ostalo je stvar vježbe i rada. Bilo je roditelja koji su htjeli po svaku cijenu da im dijete pohađa glazbenu školu, ali zbog nedostatka talenta, takva djeca obično odustanu. Trebamo znati da program rada glazbene škole nije nimalo lagan i da zahtjeva veliko odricanje. Zato je puno pozvanih, a malo odabranih. Smatram i zalažem se da Rama treba imati nižu glazbenu školu kao i većina općina u našem okruženju. Ovom prigodom zahvaljujem djelatnicima osnovne glazbene škole iz Livna i njihovoj ravnateljici gospođi Ružici Šagolj, koji svake godine dođu te djeci omoguće polaganje i dodjelu diploma nižih razreda glazbene škole.
RPI: Kreće li Rama prema nekom drugačijem shvaćanju i prihvaćanju glazbene, ali I kulture općenito?
Biljana Glibo: Mislim da smo krenuli u pravom smjeru. Pomaci se vide, ne smijemo biti pesimistični, ima još ljudi koji se zalažu za kulturu i kojima je jako stalo kao i meni do kulturnog uzdizanja. Kad govorimo o glazbi spomenula bih da se već dugi niz godina održava koncert klasične glazbe koji smo sad uvrstili u program „Ramskih dana kulture“ te da smo naučili slušati i klasičnu glazbu. Postoji mali problem jer mladima se po kafićima pušta prilično loša, depresivna glazba pa se pitam gdje je taj pop, rock, hip-hop,rap,jazz,blues,soul, i ostala po meni vrijednija i kvalitetnija glazba. Prije 20. godina takva se glazba podrazumijevala u kafićima. Kao što već rekoh, pomaka ima, to dokazuje i koncert održan na Uskrs koji je bio debakl ali i sramota da takvo što se održava u Rami baš na Uskrs. Međutim odziv na ovakav koncert kojeg, hvala Bogu nije bilo govori nam da Rama još uvijek ima sluha za glazbu.
RPI: Obzirom na dosadašnju praksu, može li kod nas “proći” još nešto osim folklora i onoga što se podrazumijeva pod tim izrazom?
Biljana Glibo: Svakako da može. Dokaz su „Ramski dani kulture“ koji nude gledateljima uz folklor, duhovnu i klasičnu glazbu, modnu reviju, izložbu fotografija, dječji festival, predstavljanje knjige i mnoga druga zbivanje na kojima je odziv gledateljstva prilično dobar.
RPI: Budući da u Rami postoji nekoliko KUD-ova, ima li zdrave suradnje među njima?
Biljana Glibo: Prvo što ću reći jeste da u Rami postoje mnoga društva ali samo na papiru,od aktivnih društava postoje samo dva to su HKUD „Rama“ i KUD „Hrvatska sloga“. Nažalost, suradnje nema jer neki ljudi ne mogu prihvatiti činjenicu da moraš 5 godina studirati da bi bio magistar etnomuzikologije i da bez obzira odakle si možeš naučiti i notno zabilježiti sve i ostaviti budućim generacijama u naslijeđe. Kamo sreće da smo i prije imali etnomuzikologe da nam zabilježe napjeve koji su, nažalost, već zaboravljeni i izumrli. Imamo nešto zapisa iz polovine prošlog stoljeća.(C.Rihtman). Ja jako cijenim i poštujem te stare pjevače, igrače i pripovjedače od kojih i sama učim i koji su neiscrpan izvor folklornog bogatstva u Rami, ali oni teže prenose znanje na mlađe naraštaje jer u današnje vrijeme se ne pjeva više nad kolijevkama naše djece. Zato postoji struka koja to zabilježi u kratkom roku nauči i na druge prenese.
RPI: Začetnica ste kulturne manifestacije koja je organizirana posljednje dvije godine. Otkud ideja za jedan ovakav projekt?
Biljana Glibo: Obzirom na nedostatak kulturnih zbivanja u Rami, već dugi niz godina razmišljam da nešto moramo pokrenuti. Osjećala sam se pozvanom i odgovornom da nešto napravim. Uz podršku svoje i obitelji i članica HKUD-a „Rama“, uspjela sam pokrenuti projekt „Ramski dani kulture“ koji će se ove godine održati po treći put, a ako Bog da i prijeći u tradiciju.
RPI: Protekle dvije godine Vi, vaša obitelj i članovi HKUD-a,“Rama“, uložili ste puno u organizaciju i provedbu „Ramskih dana kulture“, kakva su vaša iskustva?
Biljana Glibo: Iskustva su različita, ima ih i pozitivnih i negativnih, no činjenica je, što bi naš narod rekao: “da mora netko potegnuti“ da bi nešto organizirao. Ovakva manifestacija zahtjeva puno rada,odricanja i neprespavanih noći svih članova HKUD-a „Rama“ koji rade i vježbaju kroz cijelu godinu. To može samo ljubav. Svi se oni odriču svoga slobodnog vremena da bi Društvo ostvarilo svoje ciljeve. Ovom prigodom zahvaljujem svim svojim članovima koji, ne samo daju doprinos dolazeći redovito na probe, nego pripremaju domjenke i prihvaćaju naše goste koji nam dolaze iz daleka.
RPI: Znamo da organizaciju ovakve manifestacije mora pratiti i adekvatna financijska potpora. Kako pronalazite sponzore i ima li potpore i razumijevanja od službenih institucija?
Biljana Glibo: Prvu godinu nam je bilo najteže, tada smo bili prepušteni sami sebi, ali iz godine u godinu sve više ljudi prepoznaju ovu manifestaciju kao vrijednu, te tako lakše dolazimo do sponzora. Ove godine su se do sada javili HT Eronet i TG Granit. Ja se nadam da će biti još onih koji mogu podržati kulturu u našemu gradu te pozivam i ostale koji žele biti sponzori da se jave na tel:063/467-318. Nažalost rijetki su ljudi u službenim institucijama koji imaju razumijevanja za kulturu. Tražila sam razgovor s načelnikom, no još nisam dobila povratnu informaciju. Nadam se pozitivnom ishodu. Očekujem da ćemo se jednog dana morati izdići iz usko-stranačkih interesa da Rama konačno krene naprijed, te bi tako i kultura dobila zasluženo mjesto u društvu.
RPI: Ove godine slijede treći po redu Dani kulture, koliko će trajati i kakav program pripremate, ukratko?
Biljana Glibo: III. „Ramski dani kulture“ započinju 17. i traju do 20. svibnja 2012. godine. Ove godine pripremili smo već tradicionalno večer duhovne i klasične glazbe s kojom i započinjemo manifestaciju na Spasovo, zatim večer kazališta, dolaze nam gosti Gradskog kazališta mladih Vitez s predstavom „Don Quijote“ ( don Kihot), dolaze nam gosti iz Zagreba FS „Kolo“ s voditeljem gosp. Vladimirom Kurajom, Ana Pek pijanistica, Veronika i Jelena Mužak violinistice. Zatim, moći ćemo vidjeti nove kreacije gđice Ružice Beljo. Bit će izloženi ručni radovi tri članice našeg Društva, gospođa. Kate Jelić, Ruže Grubeša i Anuše Petrović.
RPI: Obzirom na vaš rad u školi i angažman u više KUD-ova i zborova, koliko zbog toga trpi privatni život i obitelj?
Biljana Glibo: Nisam aktivna u više KUD-ova, voditeljica sam HKUD-a „Rama“, zbora „sv. Ante Padovanski“ – Gračac, klape „Diva“ i zbora „Djeca Rame“. Bila sam 13 godina voditeljica zbora „fra Stjepan Barišić“ – Uzdol, više nisam iz meni nepoznatih razloga. U rad ovog zbora uložili smo puna truda i rada moja obitelj i ja, međutim na jedan ružan i nepristojan način prestala je suradnja. Moja obitelj je uključena u svemu tome od početka. Sretni smo što možemo učiniti nešto dobro i pozitivno za Ramu.
