Život kao život nosi svoje breme; razni događaji, nažalost češće negativni nego pozitivni, tjerali su ih iz mjesta njihovih roditelja, djedova i pradjedova. Otišli su mnogi u bili svit, stvorili novo obiteljsko gnijezdo, pokrenuli vlastite poslove, postali uspješni ljudi, a po aktivnostima, zalaganju, trudu, radu i profesionalnosti postali su prepoznatljivi široj javnosti. Mnogima od njih zavičaj, rodno selo, kuća, običaji samo su snovi i sjećanja. No, postoje i oni koji snove i sjećanja pretakaju u stvarnost, obnavljaju običaje, obnavljaju rodnu kuću, i postaju simbol prkosa životu pa im ni kilometri udaljenosti ne mogu biti prepreka njegovanju i očuvanju običaja. Jedan od takvih Ramljaka je g. Vladimir Kuraja, poznati hrvatski etnokoreolog, utemeljitelj, voditelj i predsjednik Folklorne skupine "KOLO" koje njeguje stare napjeve, prikazuje stare običaje, pjesme, plesove i izvorna kola.
Zvuči ovo zanimljivo: poznati hrvatski etnokoreolog. Iako nije rođen u Rami, nego u Zenici, ipak je dušom i tijelom rođeni Ramljak. Priča Vladimir kako se dogodilo rođenje u Zenici zbog seljenja njegovih roditelja poslije paljenja Rame 1942. u Bugojno. No, Vladimir je ostao duhovno vezan za Ramu slušanjem priča svoga oca, dolaskom na zimske i ljetne praznike. I dogodi se opet ono što se događalo (i događa) Hrvatima u raznim dijelovima BiH da moraju često bježati i strahovati pred različitim zatornicima. I bježi opet otac u Zagreb 1971., a tri godine poslije počinje s gradnjom rodne kuće u Sopotu. Otima se daljinama, i vraća rodnom kraju. O ljubavi njegova oca prema rodnom kraju govoreno je i na zadnjem opraštanju od njega; „Imao je tri ljubavi: ljubav prema Bogu, obitelji i Rami“.
Bilo je ugodno slušati g. Kuraju kako priča o svom ocu. Dirljiva priča o ocu koji je svake nedjelje dolazio u Ramu da zapiva, poigra prstena, nadiše se ramskog zraka, da se susretne sa svojima. Osjećam da je ta priča široka, osobna, sjećanje sina na oca, a onda preokret da ne ode s teme. Nastavljam razgovor s g. Vladimirom o njegovom djelovanju i aktivnostima danas.
Možete li nas upoznati s Vašim djelovanjem i aktivnostima te prvim koracima u folkloru?
Preko dva desetljeća radim kao profesionalni plesač i pjevač nacionalnog folklornog ansambla LADO. Posebno sam vezan za svoj rodni kraj jer želim i nastojim očuvati i promovirati gotovo zaboravljene narodne običaje. Prvi doticaj s folklorom imao sam još u rujnu 1971. godine, kada kao srednjoškolac pristupam podmlatku skupine „Lado“. U proljeće 1973. postajem i njegovim stalnim članom sve do 1994. Od 1982. do 1986. godine bio sam voditelj podmlatka ansambla „Lado“. Od 2005.godine materijaliziram svoj istraživačko - terenski rad na bogatom folklorno - tradicijskom nasljeđu Rame. Moja koreografija: "Nema lipših u godini dana, od Božića i svetog Stipana" (plesovi, pjesme i običaji Rame), u izvedbi ZFA dr. Ivana Ivančana iz Zagreba, osvaja mnoge nagrade i priznanja. Od tada počinjem primjenjivati stečena znanja kao stručni voditelj u folklornim skupinama s područja grada Zagreba. U devedesetim godinama djelovao sam i u inozemstvu. Veliko znanje i iskustvo u ovom smjeru pomoglo mi je u samostalnom radu te daljnjoj suradnji sa stručnjacima kao što su prof. Ivan Ivančan i prof. Zvonimir Ljevaković. Tijekom dugogodišnjeg rada i bavljenja koreografijom, odnosno umjetnički uobličenom scenskom primjenom folklora, napravio sam 28 koreografija postavivši ih u Hrvatskoj i inozemstvu.Član ste i Ramske zajednice? Možete li nam reći nešto o svom radu i sudjelovanju u RZ?
Od samih sam početaka član Ramske zajednice Zagreb. Uz dr. Ivana Radića, Andriju Babića, Milu Radoša, Jozana Šimunovića,Vladu Babića, Božu Fofićau bio sam u inicijativnom odboru za osnivanje Ramske zajednice Zagreb.To je bilo 1990. godine. Sjećam se kako je na prvom osnivačkom saboru RZ pjevao Lado. Autor sam ideje i scenarija: Ramska večer u KD Vatroslava Lisinskog, pod nazivom:"Vran planino ispod tebe Rama, tu me moja odgojila mama", u organizaciji Ramske zajednice Zagreb. Držim da je ovaj projekt 2007. godine najbolji i najsveobuhvatniji program prezentacije Rame, do sada uopće u Zagrebu i RH.Koliko puta ste nastupali u svojoj Rami?
Jedan od najdražih nastupa u Rami bio je 1991. povodom 700. obljetnice dolaska franjevaca u Bosnu. Na poziv fra Mije Džolana koji je 1989.godine bio vikar na Šćitu, ako se ne varam, dovodim prof. Antuna Tunu Barića, pedagoga, glazbenog aranžera, šefa orkestra LADO, da podučava mlade Rame u vještini sviranja na tamburici, mandolini i višeglasnom pjevanju. S LADOM sam nastupao ispred Franjevačkog samostana na Šćitu, a pozornica je bila urađena kao na Dubrovačkim igrama. LADO je tada uljepšao svojim pjevanjem i misno slavlje.Vaš doprinos bosansko-hercegovačkom, ramskom te općenito hrvatskom kulturnom krugu nedvojbeno je velik. Postoje li još neke Vama drage zanimljivost koje biste istaknuli kao svoju zaslugu?
Sustavno od 1989. godine do danas radim na kulturno-umjetničkim projektima vezanim za RAMU. Istaknuo bih postavljanje ramske krpe u Palači glazbe, u HNK-u se nekoliko puta čula ramska ganga, diple, vidjela narodna nošnja. 1994/95. autor sam profesionalne dvije audio kazete ramske folklorne pjesme i svirke, u suradnji s Hrvatskim Radiom i ton majstorom Tomislavom Kasunom. 1996. godine radim projekt 21 ramska razglednica, s temom narodne nošnje Rame i projekt postera Diva Grabovac, ramska heroina. Od 2005.godine materijaliziram svoj istraživačko - terenski rad na bogatom folklorno - tradicijskom nasljeđu Rame. Moja koreografija: "Nema lipših u godini dana, od Božića i svetog Stipana" (plesovi,pjesme i običaji Rame), u izvedbi ZFA dr. Ivana Ivančana iz Zagreba, osvaja mnoge nagrade i priznanja.Čime se još bavite osim vođenja folklorne skupine?
Profesor sam na školi folklora Matice hrvatskih iseljenika, suradnik u kazališnim predstavama, a bavim se i proizvodnjom alkoholnih pića. Za ramsku rakiju, točnije šljivovicu „Kuraja“ osvojio sam zlato u Sloveniji na natjecanju alkoholnih pića.Nezaobilazna je tema pogled na stanje u Rami. Što Vam je drago vidjeti, a što biste mijenjali?
Lijepo je vidjeti mlade i talentirane mlade u Rami. Rekao bih da su „pozitivno nabrijani“, samo tu pozitivnu energiju treba znati kanalizirati i usmjeriti u dobro. Žao mi je što je iseljavanje nastavljeno i danas.Uskoro se bliži blagdansko božićno vrijeme. Priprema li Vaše društvo i ove godine kakav koncert?
I ove godine će biti upriličen Božićni koncert, točnije 16. prosinca na kojem će nastupiti gangaši i folkloraši iz Rame.Budući da ste nastupali na Danima kulture vidljiva je lijepa suradnja s HKD-om Rama? Hoće li se to i ubuduće nastaviti?
Svakako, suradnja s prof. Biljanom Glibom i HKD-om Rama se vidi i u njihovom nastupu na Božićnom koncertu prošle godine, ali sudjeluju i ove godine, točnije 16.12.2012. u Lisinskom. Pohvalio bih trud, rad i zalaganje ovog Društva i svih članova.Što biste poručili našim čitateljima?
Poručujem Ramljacima da ne zaborave Ramu i sve njene vrijednosti po kojima je prepoznata u hrvatskom nacionalnom korpusu: poštenje, privrženost obitelji i crkvi! I najvažnije da se vraćaju u Ramu! Zahvaljujemo gospodinu Kuraji i želimo mu puno uspjeha, radosti i zadovoljstva u radu.Pripremila: Božana Ostojić
